Naslov
Dobri otac i izgubljeni sinovi
(A good father and lost sons)

Autori
Lujić, Božo

Izvornik
Svjetlo riječi (1512-6986) 23 (2005), 272; 12-13

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
evanđelje ; usporedba ; sinovi ; otac ; ljubav ; veselje ; gozba ; opraštanje
(the gospel ; comparison ; sons ; father ; love ; joy ; feast ; forgiveness)

Sažetak
U Lukinu evanđelju (15, 11-32) nalazi se usporedba o ocu i dvojici sinova koju mnogi bibličari drže najblistavijim biserom među svim usporedbama u evanđeljima, sažetkom cjelokupne Isusove poruke i najzgusnutijom Isusovom usporedbom. U toj usporedbi dolazi do izražaja čovjekova situacija naspram one Božje i čovjekov odnos prema drugome čovjeku, ali još više Božji odnos prema svim ljudima. Temeljni lik ove usporedbe nije niti mlađi sin, niti stariji sin nego upravo otac. Otac je prisutan u svim trima prizorima. Usporedba o ocu i dvojici sinova iznosi na vidjelo činjenicu da su obojica sinova u svom ponašanju izgubljeni bez očeve ljubavi. Ova usporedba izriče veliku teološku istinu da Bog ljubi sve ljude: i one koji su izgubljeni i one koji to nisu. Tko je izgubljen, a tko nije odlučuje se odnosom prema Božjoj ljubavi koja svim ljudima izlazi u susret i nudi im da uđu u otvoreni dom očeve ljubavi. Na svakom je čovjeku da odluči hoće li ući u kuću očeve ljubavi ili će ostati pred vratima. To je doista Bog koji traži čovjeka i kad ga nađe veseli se i priređuje veliku gozbu ljubavi. To je velika Božja ljubav koja se očitovala u Isusu kao ljubav koja se na drvetu križa daje za sve ljude. Moći vjerovati u tu ljubav, biti spreman i otvoren za tu ljubav, znači zapravo ne biti izgubljen. Treba vjerovati u tu Ljubav, živjeti iz te Ljubavi i uvijek se iznova vraćati i otvarati toj Ljubavi.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA