Naslov
Dva papinska reskripta iz 1248. i 1252. godine o hrvatskim glagoljašima i sveti Jeronim (analiza i povijesna kontekstualizacija)
(Two papal rescripts from 1248 and 1252 on Croatian Glagolitics and St. Jerome (analysis and historical contextualization))

Autori
Galović, Tomislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Međunarodni znanstveni skup / International Scholarly Conference: Sanctus Hieronymus Dalmatiae vir illustris / Bodrožić, Ivan - Split : Književni krug Split, 2020, 30-31

Skup
Međunarodni znanstveni skup Sanctus Hieronymus Dalmatiae vir illustris (Hiernymiana II) ; International Scholarly Conference Sanctus Hieronymus Dalmatiae vir illustris (Hiernymiana II)

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 24.09.2020. - 25.09.2020

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
papinski reskripti, hrvatski glagoljaši, sveti Jeronim, analiza, povijesna kontekstualizacija
(papal rescripts, Croatian Glagolitics, St. Jerome, analysis, historical contextualization,)

Sažetak
U Tajnom vatikanskom arhivu (Archivio Segreto Vaticano), u registrima pape Inocenta IV. (Reg. Vat., n. 21 et 22), a čiji je pontifikat trajao od 1243. do 1254. godine čuvaju se za hrvatsku povijest i Crkvu u Hrvata dva iznimno značajna dokumentarna zapisa. Prvi je povlastica glagoljanja koju je papa u svome pismu (reskriptu) od 29. ožujka 1248. dao senjskom biskupu Filipu za njegovu biskupiju. Taj je dokument – iako kratak i sažet – privukao pozornost brojnih istraživača, a postao je temelj tzv. jeronimske teorije o postanku glagoljice. Papine riječi ukazuju na činjenicu da je sv. Jeronim od glagoljaša smatran tvorcem glagoljice: „Predana nam tvoja molba sadržavala je da u Slavoniji postoji posebno pismo kojim se kler te zemlje, tvrdeći da ga ima od sv. Jeronima, služi u slavljenju bogoslužja. Zbog toga da bi se s njime suobličio i prilagodio se običaju zemlje u kojoj si biskup, ponizno si od nas zatražio dopuštenje da možeš bogoslužje slaviti prema rečenom pismu. Mi, dakle, imajući na umu da je govor podložan stvari, a ne stvar govoru, podjeljujemo ti ovim pismom zatraženo dopuštenje, i to u onim krajevima gdje već postoji spomenuti običaj, s time da se različitošću pisma ne povrijedi smisao.“ Time je sv. Jeronimu uz crkveno naučiteljstvo, prijevod Biblije na latinski jezik (Vulgata), biblijske komentare, prijevode grčkih crkvenih otaca itd., (nekritički) pridodana činjenica – tvorca, ali i zaštitnika glagoljice (littera Hieronymiana/scriptura Hieronymitana) i glagoljaštva („dika i poštenje, slava i svitlost, kruna hrvackoga jezika“). Tomu se pridružuje i tzv. ilirska teorije o podrijetlu Južnih Slavena. Drugi pak dokument iz navedenih papinskih registara je indult pape Inocenta IV. od 26. siječnja 1252. kojom se – na prethodnu molbu omišaljskih benediktinaca iz samostana sv. Nikole o pravu na staroslavensku službu Božju – krčkom biskupu Fruktuozu dopušta da o tome donese konačnu odluku, tj. da ti redovnici- glagoljaši dobiju slobodu uporabe glagoljice i hrvatskostaroslavenske liturgije po obredu rimske Crkve iz razloga „jer su Slaveni te imaju slavensko pismo, a latinsko pismo ne mogu naučiti.“ Tek se pretpostavlja „da je krčki biskup u ono doba, kad je grad i otok Krk bio izravno u mletačkoj vlasti (god 1244 – 1260.), jamačno po nalogu mletačke vlade bio zabranio slavensku liturgiju i glagolsko pismo“ (Vj. Klaić). Međutim, u dokumentu iz 1252. godine – a što je vrlo indikativno – nema više spomena sv. Jeronima. Naime, u razdoblju do 13. stoljeća održano je nekoliko crkvenih partikularnih sabora na kojima se raspravljalo i donosilo odluke o staroslavenskom bogoslužju u Hrvatskoj. No, status staroslavenske službe Božje tako je pozitivno riješen tek u 13. stoljeću navedenim papinskim odobrenjem glagoljanja senjskom biskupu Filipu 1248. i krčkom biskupu Fruktuozu 1252. za omišaljske benediktince čime svakako otpočinje nov period u životu crkve, ali i pisane kulture među Hrvatima, a napose za krčko glagoljaštvo koje dobiva nove osnove otvarajući tako jedno novo razvojno doba koje u knjižnom pogledu svoj vrhunac doživljava tijekom 14. i 15. stoljeća. U izlaganju će se u osnovnim crtama posebno analizirati stavovi istraživača – primjerice Ivana Kukuljevića Sakcinskog, Emanuela /Manoilo/ Sladovića, Ivana Črnčića, Šimuna Milinovića, Svetozara Ritiga, Mihovila Bolonića, Eduarda Hercigonje, Branka Fučića, Nade Klaić, Radoslava Katičića, Josipa Bratulića, Mile Bogovića, Petra Runje, Luje Margetića, a napose i recentnih kao što su oni Julije Verkholantsev i dr. – o navedena dva papinska reskripta iz 1248. i 1252. godine o hrvatskim glagoljašima, pa tako i o sv. Jeronimu, ali i ukazati na potrebu šire povijesne, političke, crkvene, kulturne i društvene kontesktualizacije navedenih događaja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
Međunarodni znanstveni skup / International
Scholarly Conference: Sanctus Hieronymus
Dalmatiae vir illustris, Split, 24. – 25. rujna
2020. Knjiga Mediterana 2020., organizatori:
Književni krug Split, Katolički bogoslovni
fakultet Sveučilišta u Splitu i Zavod za
znanstveni i umjetnički rad u HAZU u Splitu,
Split, 24. rujna 2020. (referat: Dva papinska
reskripta iz 1248. i 1252. godine o hrvatskim
glagoljašima i sveti Jeronim (analiza i
povijesna kontekstualizacija)) /referat uime
autora pročitao dr. sc. Ivan Botica,
Staroslavenski institut, Zagreb/

POVEZANOST RADA