Naslov
Kliničke i laboratorijske značajke IgA vaskulitisa s gastrointestinalnom zahvaćenosti i rizik od bubrežne bolesti
(Clinical and laboratory features of IgA vasculitis with gastrointestinal involvement and the risk for renal disease)

Autori
Šestan Mario ; Kifer Nastasia ; Sršen Saša ; Ovuka Aleksandar ; Batnožić Varga Mateja ; Šapina Matej ; Held Martina ; Ban Maja ; Kozmar Ana ; Ćorić Marijana ; Bulimbašić Stela ; Crkvenac Kristina ; Milošević Danko ; Frković Marijan ; Gagro Alenka ; Jelušić Marija

Izvornik
Reumatizam (0374-1338) 67 (2020), Supp 1; 30-30

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
IgA vaskulitis, gastrointestinalna zahvaćenost, nefritis
(IgA vasculitis, gastrointestinal involvement, nephritis)

Sažetak
Uvod: IgA vaskulitis (IgAV) najčešći je vaskulitis u djece. Iako se uglavnom radi o samoograničavajućoj bolesti, u više od 50% djece mogu se razviti gastrointestinalni (GI) simptomi, a u oko 10 do 20% djece moguća je pojava ozbiljnih komplikacija kao što su intususcepcija, perforacija crijeva ili opsežno krvarenje iz probavnog sustava. Ispitanici i metode: U ovo retrospektivno istraživanje uključili smo djecu s IgAV-om koja su se liječila u 5 tercijarnih ustanova za pedijatrijsku reumatologiju u Hrvatskoj u razdoblju od 2009. do 2019. godine. Razlike među kategorijskim varijablama ispitane su χ2 i Fisherovim egzaktnim testom, a među numeričkim Mann-Whitneyevim U testom. Rezultati: Od 611 djece s IgAV-om u njih 281 (45, 9%) bio je zahvaćen GI sustav. Među djecom s GI simptomima bilo je 1, 44 puta više dječaka (p = 0, 003), više ih je dolazilo iz mediteranske Hrvatske (38% u odnosu na 27%, p = 0, 007), imala su manje infekcija prije pojave purpure (59, 8% u odnosu na 70, 9%, p = 0, 005) i manje respiratornih infekcija (35, 6% u odnosu na 45, 2%, p < 0.001). U djece koja su imala GI simptome postojala je 1, 68 puta veća šansa za razvoj nefritisa, a ako je IgAV započeo s GI simptomima, tada je ta šansa bila čak 3, 55 puta veća. Nije bilo razlike u zahvaćenosti zglobova i središnjeg živčanog sustava. U djece s GI simptomima osip je bio značajno češće proširen po trupu (61, 9% u odnosu na 48, 5%, p = 0, 001) i gornjim ekstremitetima (35, 2% u odnosu na 24, 7%, p = 0, 006), a češće se pojavljivao generalizirani osip (38, 8% vs. 28, 3%, p = 0, 008). Ova je skupina djece imala više razine C-reaktivnog proteina, veći broj leukocita, eritrocita i trombocita, više koncentracije hemoglobina i D-dimera te niže koncentracije IgG i IgM. Najteže GI manifestacije imalo je 42 od 281 djece (14, 9%) i ona su imala značajno veću 24- satnu proteinuriju i povišene koncentracije D- dimera te niže koncentracije serumskih bjelančevina, albumina, IgG, IgM i komponente C3 komplementa u odnosu na djecu s lakšim GI manifestacijama. Zaključak: Pronašli smo skupinu djece s IgAV-om i GI simptomima koja su se razlikovala u svojim demografskim, kliničkim i biokemijskim obilježjima od djece bez GI simptoma. Ova skupina djece imala je statistički značajno veću šansu za razvoj nefritisa, a time i veći rizik za pojavu akutnih i kroničnih komplikacija IgAV-a. Potpora: Projekt Hrvatske zaklade za znanost, IP- 2019-04-8822

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA