Naslov
Žene kao zločinke i zatvorenice na području Hrvatske na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće
(Women as Criminals and Prisoners in Croatia in the Late Nineteenth and Early Twentieth Century)

Autori
Pejić, Luka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, ostalo, znanstveni

Skup
Dani Marije Jurić Zagorke 2020

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 20.11.2020. - 21.11.2020

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
rodna historija, historija kažnjavanja, kriminalitet, kaznionice
(gender history, history of punishment, crime, penitentiaries)

Sažetak
Procesi usporene industrijalizacije i afirmacije kapitalizma na području Banske Hrvatske utjecali su i na modernizaciju tamošnjeg represivnog sustava. Suočene brojnim društvenim i ekonomskim promjenama (razgradnja feudalizma, demografski rast, migracije radne snage, ekonomska kriza i dr.), vlasti su u drugoj polovici 19. stoljeća pristupile reformi represivnih praksi sa svrhom učinkovitijeg detektiranja, analize i kažnjavanja kriminalnih radnji, subverzije te niza društvenih devijacija. Unatoč industrijskoj preobrazbi društva, zagovornici i provoditelji reformi u pitanje dakako nisu dovodili patrijarhalna načela. Štoviše, modernizirani represivni sustav korišten je za dodatno utvrđivanje konzervativnih rodnih odnosa. U skladu s time, škole su trebale obrazovati radišne, čedne i pokorne buduće supruge i kućanice dok je, prema riječima penologa Emila Tauffera, svrha ženske kaznionice u Zagrebu koja je s radom počela 1855. godine, bila podučiti zatvorenice „racionalnom kućanstvu“. Pritom, žene lišene slobode u zatvoru su korištene i kao besplatna radna snaga koja je obavljala brojne nisko plaćene poslove (šivanje, pletenje, popravljanje obuće, izrada pokućstva, itd.). Takav odnos prema zatvorenicama pratila su specifična tumačenja ženskog kriminaliteta od strane domaćih statističara, pravnika i kriminologa. Neki su statističari, poput Frana Vrbanića, naglašavali da žene „koje su duboko zagreznule u kaljužu opačine“ predstavljaju veći izazov za represivni sustav nego muški prijestupnici. S druge strane, pravnik Josip Šilović obrazlagao je da žena, koju je prije svega vidio kao „čuvaricu ognjišta“, „ne priznaje tako lahko zločina kao muškarac“, pripisujući to njezinoj „prastaroj navici, da sakriva pred svijetom svoje pogrješke“. S obzirom na navedeno, svrha rada jest ukazivanje na specifične represivne modalitete usmjerene prema ženama koje su počinile kaznena djela u kontekstu industrijske i birokratske preobrazbe provedene na području Hrvatske u kasnom 19. stoljeću. Pritom, bit će ponuđen i osvrt na diskurs suvremenika koji su unutar patrijarhalnih okvira kreirali, fukoovski govoreći, svojevrsni režim istine nastojeći znanstveno elaborirati kriminalitet žena.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA