Naslov
Biomaterijali u inženjerstvu tkiva temeljeni na kitozanu- literaturni pregled
(Chitosan based biomaterials for tissue engineering- review)

Autori
Beus, Nediljko

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije

Mjesto
Zagreb

Datum
18.09

Godina
2015

Stranica
21

Mentor
Ivanković, Hrvoje

Ključne riječi
kitozan, hitin, biomaterijali, hidrogel, spužve, tanki slojevi, nanovlakna
(chitosan, chitin, biomaterials, hydrogel, sponges, thin films, nanofibers)

Sažetak
Kitozan je linaearan, semikristalični polisaharid sastavljen od jedinica N-acetil D-glukozamina i D-glukozamina. Može se lako dobiti djelomičnom deacetilacijom prirodnog polimera hitina. Zahvaljujući amino skupinama D-glukozamina, kitozan je moguće protonirati, čime postaje polikation, što je jedan od uzroka jedinstvenim svojstvima kitozana kao biopolimera, kao što su topljivost u vodi, antibakterijska svojstva, biorazgradnja bez toksičnih otpada i biokompatibilnost. Kitozan je jedini poznati pozitivno nabijeni polisaharid. Zahvaljujući svojoj strukturi i kemijskom sastavu, kitozan može stvarati 3-D predloške, u obliku hidrogelova i spužvi, koji mogu zamijeniti oštećeno tkivo ili organ, te omogućavaju spajanje s okolnim stanicama tkiva i proliferaciju. Razvijena su tri tipa hidrogela reverzibilnim i ireverzibilnim geliranjem. Kitozan može biti fizički vezan, koordiniran s metalnim ionima ili nepovratno/kemijski povezan s hidrogelom. Spužve od kitozana se koriste kao materijal za liječenje rana, jer mogu upiti izlučevine rana, te tako pomažu zacjeljenju. Ove spužve se proizvode liofilizacijom, jednostavnim učikovitim procesom smrzavanja otopine kitozana nakon čega slijedi isparavanje otapala pri sniženom tlaku. U slučajevima kad nije pogodno koristiti 3-D predložak korise se 2-D predlošci: tanki filmovi i porozne membrane od nanovlakana. Razvijene su dvije metode dizajniranja višeslojnih filmova kitozana: Langmuir-Blodget, u kojoj se čvrsta potpora uranja u vodu prekrivenu slojem polimera, i depozicija sloj po sloj, temeljena na izmjenjenoj adsorpciji nabijenog materijala ili nosioca funkcionalnih grupa u vodenom mediju. Za proizvodnju nanovlakana iz kitozana koristi se metoda „elektrospininga“, u kojoj se otopina polimera injektira na ploču kroz sloj električnog polja visoke voltaže, pod čijim se utjecajem formiraju vlakna.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kemijsko inženjerstvo, Temeljne tehničke znanosti

POVEZANOST RADA