Naslov
Hrvatski jezik mode i odijevanja od 1918. do 1941.
(The description and analysis of the Croatian language covering fashion and clothes items from 1918 to 1941)

Autori
Štimac, Vlatka

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Filozofski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
12.02

Godina
2006

Stranica
237

Mentor
Dr. sc. Marko Samardžija

Ključne riječi
opći leksik, leksik ograničene porabe, hrvatsko modno-odjevno nazivlje, lingvističko-normativna analiza, posuđivanje, hrvatska tvorba, pismovni odjevni predmet, pasivni leksik
(general lexis, lexis of restricted usage, Croatian terms covering fashion and clothes items, linguistic-normative analysis, word-loaning, Croatian word formation, written clothing, passive lexis)

Sažetak
U doktorskoj disertaciji Hrvatski jezik mode i odijevanja od 1918. do 1941. lingvističko- normativnom se analizom pokazuju načini postanka, odnosno oblikovanja sustava naziva s područja modno-odjevne i tekstilno-tehnološke struke. Poticaj je tomu u višefunkcionalnosti hrvatskoga standardnog jezika i važnosti opisā naziva pojedinih struka: u potrebi da se odredi odnos naziva s općim leksikom, mjesto leksema ograničene porabe u općejezičnim rječnicima te metodologija izrade terminoloških rječnika. Za analizu jezika mode i odijevanja odabrano je drugo razdoblje povijesti hrvatskoga standardnog jezika i korpus modnih časopisa na hrvatskome jeziku koji su izlazili od 1918. do 1941. godine. Koncepcija prvih modnih časopisa na hrvatskome odredila je klasifikaciju građe koja je razvrstana prema tipičnome elementu formule pismovnoga odjevnog predmeta, s obzirom na dvije račvaste hijerarhizacije taksonimiju i meronimiju te po semantičkim poljima. Lingvističko-normativna analiza pokazala je da su najčešći načini postanka modnih i odjevnih naziva posuđivanje i preuzimanje, hrvatska tvorba i tvorba višečlanih naziva. S obzirom na podrijetlo u hrvatskome modno-odjevnom nazivlju ima najviše posuđenica, tuđica, kontaktnih stranih riječi i stranih riječi iz njemačkoga i francuskoga jezika ; potom mješovitih naziva – polusloženica koje sadrže stranu i hrvatsku sastavnicu te gotovih naziva preuzetih iz hrvatskih nestandardnih idioma. Prema sastavu, modno-odjevni se nazivi mogu podijeliti na netvorbene i tvorbene hrvatske nazive, a vrlo su česti višečlani nazivi imeničke skupine s različitim tipovima podskupina, osnovnih i složenih. Nazivi postali hrvatskom tvorbom najčešće su imenice i pridjevi i to tvorenice sufiksalne i prefiksalno-sufiksalne tvorbe. U opisu specifična jezika pismovnoga odjevnog predmeta zaključeno je kako se verbalne strukture različitih odjevnih predmeta izražavaju tipičnim slijedom različitih jezičnih sredstava, a identitet se pismovnoga odjevnog predmeta, sastavljena od sintaktičkih struktura, nalazi upravo u njegovu nepodudaranju sa sustavom iz kojega je proistekao – jezikom. Velik je dio naziva iz povijesnoga korpusa danas dijelom pasivnoga leksika: riječ je uglavnom o izraznim arhaizmima te o historizmima. Navedeni zaključci lingvističko- normativne analize potvrđuju ujedno i osnovnu tezu ovoga rada: da su mnogi nazivi nastali hrvatskom tvorbom prešli u pasivni leksik, a zamijenili smo ih ili posuđenim leksičkim jedinicama ili je na mjestu označitelja za određene sadržaje mjesto prazno. Također, za mnoge smo germanizme i galicizme u promatranome razdoblju imali domaće nazive, a danas za isti pojam upotrebljavamo posuđene što znači da su posuđeni nazivi u hrvatski jezik ušli u nekome od kasnijih razdoblja utjecaja stranih jezikā na hrvatski.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA