Naslov
Analiza razvoja hitne medicinske pomoći u Republici Hrvatskoj kroz dostupnost i učinkovitost u prometnim nezgodama na magistralnim cestama i auto putovima
(Analysis of the development of emergency medical care in the Republic of Croatia through accessibility and efficiency in traffic accidents on main roads and highways)

Autori
Bajan, Antun

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet Osijek

Mjesto
Osijek

Datum
13.12

Godina
2013

Stranica
126

Mentor
Radić, Radivoje

Ključne riječi
Hitna medicinska pomoć ; traumatizam ; dostupnost ; učinkovitost ; trauma sustav ; zdravstveni sustav ; kvaliteta.
(Emergency medical care ; trauma ; availability ; efficiency ; trauma system ; health care system ; quality.)

Sažetak
Osnovni cilj rada je retrospektivna analiza razvoja hitne medicinske pomoći kroz dostupnost i učinkovitost u prometnim nesrećama na magistralnim cestama i autocestama te analiza dostupnih podataka o broju stradalih osoba u prometnim nesrećama i načinima djelovanja hitnih medicinskih pomoći pojedinih zemalja EU, utvrđivanje problema i nedostataka koje na tom području ima RH i definicija načina poboljšanja rada hitne medicinske pomoći kako bi se unesrećene na vrijeme zbrinulo i time smanjila smrtnost osoba stradalih u prometnim nesrećama, skratilo njihovo liječenje i mogući invaliditet. Rad je teorijskog karaktera, korišteni su trenutno dostupni statistički podatci iz literature, kao i podatci koji su prikupljani određeno vrijeme, da bi se mogao sagledati cjelokupni proces nužno potreban za kvalitetno zbrinjavanje oboljelih i ozlijeđenih. Bilo je potrebno obuhvatiti svu problematiku s kojom se HMP susreće, na koje poteškoće nailazi te moguće izlaze iz trenutno neadekvatnog pristupa zbrinjavanju bolesnika od strane hitne medicinske pomoći. Smrtnost uzrokovana prometnim nesrećama i prometni traumatizam najčešći su i najvažniji uzroci nasilnog oštećenja zdravlja. Teška prometna nesreća predstavlja za osobu i izuzetan fizički i mentalni stres. Letalni ishodi u prometnim nesrećama nastaju u tri vremenska razdoblja. Prema istraživanjima provedenim u zapadnim zemljama prije uvođenja trauma sustava, nekoliko minuta nakon prometne nesreće umire 50% osoba. Čak i teorijski, vrlo mali broj ozljeđenika može biti spašen, prvenstveno zbog težine ozljeda. Daljnjih 15% osoba umire 1-4 sata nakon prometne nesreće, u idealnim okolnostima njih bi se moglo spasiti reanimacijskim postupcima tijekom transporta do bolnice te hitnim kirurškim liječenjem. Konačno, nekoliko dana do nekoliko tjedana od ozljeđivanja umire 35% stradalih. Takva trimodalna distribucija smrti vrijedi za sve vrste ozljeda. Kod svake prometne nesreće sa smrtnim ishodom, neminovno se postavlja pitanje je li sve što je učinjeno bilo dovoljno brzo i stručno, odnosno što se moglo učiniti bolje i je li se smrtni ishod mogao izbjeći. Struka govori o zlatnom kirurškom satu, odnosno vremenu od trenutka ozljede do dolaska na kirurški zahvat, i o platinastih 10 minuta tijekom kojih bi hitna medicinska pomoć trebala započeti zbrinjavati ozljeđenika. Europski standard od 8 minuta za dolazak na mjesto intervencije od trenutka zaprimanja poziva u RH, nažalost, često nije moguće postići. Svakom minutom ozlijeđena osoba ima manju vjerojatnost za preživljavanje, odnosno smanjuje joj se mogućnost potpunog oporavka bez posljedica. Prema nekim istraživanjima, zbog nepravilnog zbrinjavanja od strane laika ili profesionalnog osoblja, troje od četvero ozlijeđenih ima za posljedicu neku vrstu invaliditeta. S obzirom na visok udio u ukupnoj smrtnosti i pobolu, ozljede predstavljaju jedan od vodećih javnozdravstvenih problema u Hrvatskoj, ali i u svijetu. U svijetu se tek posljednja dva do tri desetljeća ozljedama pridaje potrebno značenje. Prevladalo je shvaćanje da se neželjeni događaji u velikoj mjeri mogu spriječiti. Intenzivno se radi na epidemiološkim analizama ozljeda, istraživanju rizičnih čimbenika te izradi i primjeni preventivnih mjera. Međutim, vrlo je važno napomenuti kako je problem ozljeda u Hrvatskoj prepoznat još 1966. godine kada je osnovan Savjet za sigurnost prometa na cestama SR Hrvatske, kao poseban organ Izvršnog vijeća Sabora SR Hrvatske sa zadatkom praćenja, proučavanja i poticanja unaprjeđenja sigurnosti građana u cestovnom prometu. Potreba za osnivanjem takvog tijela nametnula se zbog brzog razvoja magistralnih cesta u SR Hrvatskoj, kao i zabrinjavajućeg porasta traumatizama na tim cestama. Tijekom 2008. i 2009. godine međunarodna komisija EU, u sklopu projekta „Developing Croatian Trauma System through Open Communication“ i „Empowering the Professional sthrough Network“, a u suradnji s Ministarstvom zdravstva i socijalne skrbi, razmatrala je uvjete za formiranje trauma sustava u Republici Hrvatskoj. U svom je izvješću, uz negativnu ocjenu trenutnog stanja, dala i obavijest građanima EU da, u slučaju ozljeđivanja u RH, ne mogu dobiti liječenje primjereno standardima EU . Prometne nesreće uzrokuju individualne tragedije, ali i društvo trpi velike gubitke. U posljednjih desetak godina na hrvatskim se cestama prosječno događalo 62 tisuće prometnih nesreća. U 26% nesreća stradavali su ljudi, što godišnje iznosi oko 23 tisuće osoba. Od tog broja 79.5% prošlo je s lakšim tjelesnim ozljedama. Teške tjelesne ozljede zadobilo je 18% osoba, a 2.5% osoba godišnje je poginulo. Prema najnižim procjenama stručnjaka za osiguranja i ekonomskih analitičara, Hrvatska danas zbog prometnih nesreća ima izravan gubitak društvenih vrijednosti u iznosu od najmanje 2% BDP-a, dok su posredni gubici višestruki. Od ukupnog broja teško ozlijeđenih osoba u prometnim nesrećama oko pet posto ostaju stopostotni invalidi, što je godišnje više od dvjesto ljudi. Deset posto njih trpi trajne posljedice, a tragedija je tim veća jer se poglavito radi o osobama mlađe životne dobi. Smrtnost zbog prometnih nesreća u Republici Hrvatskoj veća je za 40% od prosjeka članica zemalja EU te gotovo dva puta veća u odnosu na zemlje s uređenim trauma sustavima. Bez obzira na vjerojatni utjecaj više faktora, za pretpostaviti je da bi jedan dio unesrećenih u prometu, koji su umrli na putu do bolnice i tijekom liječenja u bolnici, preživio da je intervencija hitne medicinske službe bila brža i učinkovitija, a kasnija bolnička skrb kvalitetnija. Osim sporadičnih primjera, postoji vrlo malo informacija o kvaliteti pruženih usluga hitne medicinske pomoći u RH. Nepostojanje egzaktnih algoritama zbrinjavanja (nacionalni i stručni standardi), kao i nepoštivanja nekih postojećih pravila postupanja zbog nepostojanja nacionalnih standarda, može predstavljati potencijalnu opasnost za pacijenta. Također, stručne vještine pojedinih djelatnika posebno značajne za hitnu medicinsku pomoć, nisu ujednačene i nije ih moguće stručno provjeriti. Treba naglasiti da je u Hrvatskoj u tijeku reorganizacija hitne medicinske službe s ciljem bolje dostupnosti timova hitne medicinske pomoći, odnosno unaprjeđenja kvalitete zdravstvene usluge u hitnoj medicini, koja se financira iz kredita Svjetske banke od 2008. godine. Konačni bi cilj bio, kroz sljedećih pet godina, u 80% intervencija timova, postići vrijeme dolaska tima izvanbolničke hitne medicinske službe k pacijentu do deset minuta unutar urbanog područja, te dvadeset minuta unutar ruralnog područja i vrijeme od zaprimanja poziva do dolaska pacijenta u bolnicu unutar »zlatnog sata« u 80% slučajeva. U dijelu bolničkog hitnog zbrinjavanja započelo se s napuštanjem multidisciplinarnog pristupa u organizaciji bolničkih odjeljenja za hitni prijam, u kojima su radili liječnici različitih specijalnosti (anesteziologija, interna medicina, pedijatrija, kirurgija) te se formiraju objedinjeni hitni bolnički prijami u kojima će raditi liječnici specijalisti hitne medicine, sa sestrama specijaliziranim za djelatnosti u HMP. Struka se u području hitne medicinske pomoći često bavi raspravama o prednostima i nedostatcima dva HMP modela, s jedne strane anglo-američkog i s druge strane francusko- njemačkog modela. Potrebe i očekivanja variraju, postavlja se stoga pitanje jesu li sredstva koja se u ovom trenutku odvajaju za funkcioniranje hitne medicinske pomoći dostatna, je li sustav učinkovit, a odgovor se može dobiti jedino ukoliko se mjeri učinak sustava hitne medicinske pomoći u odnosu na dogovorene i definirane kriterije. Općenito gledajući, vrlo je važno da sustav hitne medicinske pomoći započne proces mjerenja kvalitete. Iako će biti teško uspoređivati kvalitetu usluga u hitnoj medicinskoj pomoći između pojedinih država, zbog različitog demografskog i sociopolitičkog okruženja, napori trebaju biti usmjereni na uspostavljanje lokalnih procesa poboljšanja kvalitete koji započinju razvojem indikatora kvalitete i provođenjem situacijske analize. EEDP izvješće ukazuje da HMP učinkovitost nije toliko povezana s kliničkim liječenjem, već više s vođenjem pacijenta do točke učinkovite hitne medicinske skrbi. Organizacija i održavanje skrbi predstavlja veliki logistički problem. Pronalaženje rješenja za ovaj problem predstavlja najveći izazov u poboljšanju preživljavanja i smanjivanju morbiditeta i mortaliteta. Impozantan rad je već utrošen u planiranje sustava hitne medicinske pomoći, ali nije dostatan. Trenutno je sustav hitne medicinske pomoći u RH dosegnuo točku od koje je moguće očekivati ubrzanje procesa implementacije kvalitetnih i nadasve učinkovitih promjena. Jedan od koraka je pronalaženje rješenja da nužne promjene postanu vidljive, a da bismo bili sigurni da se gradi na čvrstim temeljima, neophodno je postaviti definirati načela financiranja, organizacije i edukacije. Unatoč zanimanju javnosti i medija za reorganizacijom HMP, postoji realna opasnost neuspjeha, ukoliko se ne napusti dosadašnji fragmentirani pristup u zbrinjavanju hitnih ozljeđenika u korist umreženja izvanbolničke, akutno-bolničke, rehabilitacijske i javno- zdravstvene komponente u jedinstveni lanac trauma sustava. To dokazuje da bi i zdravstveni sustav trebalo reorganizirati.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA