Naslov
Makroevolucija
(Macroevolution)

Autori
Beštak, Krešimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, preddiplomski

Fakultet
Prirodoslovno-matematički fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
01.09

Godina
2020

Stranica
31

Mentor
Franjević, Damjan

Ključne riječi
makroevolucija ; prijelazni oblici ; atavizmi ; specijacija
(macroevolution ; transitional forms ; atavism ; speciation)

Sažetak
Makroevolucija je područje brojnih rasprava između evolucijskih biologa. Osnovnom definicijom makroevolucije se smatra evolucija na razini ili iznad vrste kroz duži vremenski period. Na pitanje koja je razlika između makroevolucije i mikroevolucije povlači se granica na specijaciji te se po mišljenju nekih evolucijskih biologa makroevolucija može svesti na mikroevoluciju, dok je prema drugima poput Hautmanna makroevolucija ta koja determinira proliferaciju novih svojstava nastalih mikroevolucijskom promjenom. Još uvijek nije razjašnjeno odvija li se makroevolucija prema hipotezi filetičkog gradualizma, polagano i postepeno ili prema hipotezi isprekidane ravnoteže koju su postavili Eldredge i Gould koja tvrdi da se evolucija odvija skokovito sa periodima nagle promjene i dugim periodima stagnacije. Ukoliko se pogleda današnje bioraznolikost i pretpostavi zajedničko podrijetlo može se vidjeti da se makroevolucija odvija. Postoje brojni dokazi zajedničkog podrijetla poput pronađenih fosila koji odgovaraju prijelaznim oblicima između skupina kao što je čuveni Archaeopteryx, homolognih sekvenci DNA, pseudogena i transpozona ugrađenih na istim lokacijama u srodnim vrstama, zaostalih vestigijalnih strukura, pojave atavizama te brojnih drugih. Metode proučavanja makroevolucijskih trendova su komparativna morfologija, analiza fosila, pristup razvojne evolucijske biologije te najnovija genomska filostratigrafija koju je osmislio Tomislav Domazet-Lošo. Metoda genomske filostratigrafije se temelji na traženju homolognih gena unutar skupina, filostratuma, kako bi se odredilo evolucijsko podrijetlo bioloških struktura. Uspješno je korištena za datiranje pojava određenih struktura mozga i prvih pojava osjetilnih organa u evolucijskoj povijesti Vertebrata te za određivanje indeksa starosti transkriptoma u razvojnim stadijima.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Biologija

POVEZANOST RADA