Pregled bibliografske jedinice broj: 1088586
Privrženost
Privrženost // Uvod u neuroznanost emocija i osjećaja / Šimić, Goran (ur.).
Zagreb: Naklada Ljevak, 2020. str. 141-168
CROSBI ID: 1088586 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Privrženost
(Attachment)
Autori
Šešo-Šimić, Đurđica ; Sedmak, Goran ; Šimić, Goran
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, stručni
Knjiga
Uvod u neuroznanost emocija i osjećaja
Urednik/ci
Šimić, Goran
Izdavač
Naklada Ljevak
Grad
Zagreb
Godina
2020
Raspon stranica
141-168
ISBN
978-953-355-445-7
Ključne riječi
funkcionalna obitelj ; genetika i epigenetika privrženosti ; poremećaji privrženosti ; posvajanje ; psihosocijalna pomoć ; razvoj obrasca privrženosti
(adoption ; attachment genetics and epigenetics ; attachment disorders ; development of attachment ; functional family ; psychosocial help)
Sažetak
Rani razvoj čuvstava ima presudan utjecaj na mentalno zdravlje u odrasloj dobi jer je svako dijete koje tijekom postnatalnog razdoblja doživi emocionalno zanemarivanje, zlostavljanje ili odvajanje od majke ili primarnog skrbnika zbog disfunkcionalnog razvitka neuronskih mreža koje povezuju srednji mozak i hipotalamus s limbičkom i čeonom moždanom korom pod povećanim rizikom za nastanak poremećaja privrženosti. Poremećaj privrženosti odnosi se na dobno neprikladna raspoloženja i socijalna ponašanja što nastaju zbog neuspjeha u oblikovanju sigurnog obrasca privrženosti s majkom ili primarnim skrbnikom u ranom djetinjstvu. Dva glavna podtipa poremećaja privrženosti su: 1) reaktivni poremećaj privrženosti, kod kojega je zbog traume emocionalnog zanemarivanja ponašanje djeteta naglašeno inhibirano, pa ono zbog povučenosti i izbjegavanja ne uspijeva razviti socijalne vještine i recipročnost u odnosima s vršnjacima i 2) poremećaj disinhibirane socijalne uključenosti, koji nastaje zbog emocionalnog i fizičkog zlostavljanja od strane majke ili primarnog skrbnika pa dijete ne može razviti selektivnu privrženost, već stalno iznova stupa u interakcije s nepoznatim osobama. Najvažnije genetske i epigenetske promjene koje posreduju individualno različit stupanj osjetljivosti na stres i emocionalnu regulaciju tijekom razvitka obrasca privrženosti nalaze se u genima za serotoninski, dopaminski i oksitocinski sustav. Nažalost, teži poremećaji privrženosti često se ne mogu riješiti samo programima psihosocijalne pomoći poput domova za nezbrinutu djecu, udomljavanja i posvajanja budući da sveukupno oko četvrtine djece koja su u prvih nekoliko godina života bila često ili dugotrajno lišena ljubavi i primjerene njege roditelja ili skrbnika više nisu sposobna stvarati povjerljive i čvrste odnose s drugim ljudima. Stoga je ulaganje društva u funkcionalne obitelji i rani rast i razvoj djece najisplativija investicija u zdravlje nacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Biologija, Temeljne medicinske znanosti, Kliničke medicinske znanosti, Psihologija, Kognitivna znanost (prirodne, tehničke, biomedicina i zdravstvo, društvene i humanističke znanosti)
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Medicinski fakultet, Zagreb