Naslov
Leksičko-semantička analiza dječjih iskaza u izražavanju osjećaja
(Lexical and semantic analysis of children's expressions in feelings expressing)

Autori
Aladrović Slovaček, Katarina ; Čosić, Gordana ; Magašić, Ana

Izvornik
Jezik : časopis za kulturu hrvatskoga književnog jezika (0021-6925) 67 (2020), 4; 121-160

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
usvajanje jezika, učenje jezika, osjećaji, leksičko-semantička analiza, dječji govor
(acquisition of language, language learning, feelings, lexical-semantic analysis, children’s speech)

Sažetak
Proces usvajanja svakoga pa tako i hrvatskoga jezika započinje još u majčinoj utrobi kada dijete slušanjem upoznaje svijet oko sebe. Od prvoga krika, plača, prvih neartikuliranih, a potom i artikuliranih glasova, ritamskih logatoma do prve riječi koja se pojavljuje oko prve godine, dijete postepeno, u skladu s psiho-kognitivnim razvojem usvaja jezik kojemu je izložen. Proces usvajanja praćen je telegrafskim govorom bez uporabe nepromjenjivih vrsta riječi i pomoćnih glagola, gramatičkim poopćavanjem, ispuštanjem ili zamjenom glasova u riječi te uporabom neologizama i komunikata, leksema koji se barem u jednoj sastavnici razlikuju od istoga leksema odraslih govornika. Istraživanja pokazuju da se temelj materinskoga jezika oblikuje oko treće godine, a oko šeste godine djeca izgovaraju sve glasove hrvatskoga jezika, dok se znanje gramatike (morfologije i sintakse) automatizira tek oko dvanaeste godine kada završava konkretna i započinje faza apstraktnoga mišljenja. U tom ranom razdoblju progresivno raste i djetetov rječnik pa šestogodišnjak u svome rječniku ima otprilike 4000 do 6000 riječi, a polaskom u školu dijete godišnje ovladava s 500 do 1000 novih riječi. Bogaćenje rječnika jedan je od ciljeva nastave hrvatskoga jezika, iako strategija za ostvarenje toga cilja zapravo ne postoji. Upravo zato cilj je ovoga rada ispitati koje riječi i izraze koriste djeca vrtićke, predškolske i mlađe školske dobi u opisu osjećaja sreće, tuge, ljutnje i straha. U istraživanju je sudjelovalo po desetero djece vrtićke dobi (3 – 4 godine), predškolske dobi (6 – 7 godina), te mlađe školske dobi (prvi i drugi razred). S ispitanicima je proveden intervju čiji su se rezultati transkribirali i potom analizirali na leksičko-semantičkoj i gramatičkoj razini, s osobitim naglaskom na analizi upotrijebljenih pridjeva, te su dobiveni rezultati međusobno uspoređeni s obzirom na dobnu skupinu.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA