Naslov
Normativni okvir sustava kriznog menadžmenta u europskim zemljama
(Normative Framework of Crisis Management Systems in European Countries)

Autori
Toth, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Pravni fakultet Univerziteta u Travniku

Mjesto
Travnik

Datum
23.06

Godina
2016

Stranica
277

Mentor
Veić, Petar

Ključne riječi
kriza, izvanredna situacija, katastrofa, krizni menadžment, normativni okvir, učinkovitost, efikasnost, legitimnost, europske zemlje
(crisis, emergency situation, disaster, crisis management, normative framework, efficiency, effectiveness, legitimacy, European countries)

Sažetak
Doktorska disertacija predstavlja pokušaj analize normativnog okvira kriznog upravljanja u devet europskih zemalja (u Francuskoj, Hrvatskoj, Italiji, Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji, Srbiji, Švedskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu) koje se bitno međusobno razlikuju po čitavom nizu svojih karakteristika. Osim normativnog okvira sustava kriznog upravljanja analiziraju se i političke, operativne i vanjske dimenzije tih država. Nakon deskripcije navedenih formalnih dimenzija sustava kriznog upravljanja analizira se njihova kvalitativna dimenzija koja je operacionalizirana putem učinkovitosti, efikasnosti i legitimnosti. Dovođenjem u vezu normativno-formalnih i kvalitativnih dimenzija sustava kriznog upravljanja i iskustava koja se odnose na njihovo funkcioniranje u praksi u promatranim zemljama te njihovom međusobnom komparacijom istraživanje je došlo do nekoliko bitnih zaključaka. Pravni temelj sustava kriznog upravljanja u svim zemljama čini formalna legislativa, bilo da je riječ o jednom krovnom zakonu, bilo da se radi o nekoliko relevantnih zakona. Administrativne odgovornosti, zakonski okvir i operativna praksa bitno se razlikuju u različitim kulturnim kontekstima i s obzirom na različita povijesna iskustva. Promatrane države su, uz relevantne razlike, u manjoj ili većoj mjeri pripremljene za upravljanje izvanrednim i kriznim situacijama uz različite načine i metode organiziranja poslova kriznog upravljanja koje u biti ostaje primarna odgovornost države, uz prilično oprezno i obzirno prenošenje, odnosno povjeravanje ovlasti privatnim akterima u rijetkim slučajevima. Uvažavanje povijesnih i kulturnih razlika u strukturiranju sustava za krizno upravljanje osobito je važno zbog javne legitimnosti koja mora biti duboko ukorijenjena u socijalnim i nacionalnim institucijama. Ipak uočava se i niz zajedničkih izazova nacionalnim sustavima civilne sigurnosti kao što je stalna rekalibracija između centraliziranih i decentraliziranih struktura kriznog menadžmenta ili uloga vojske u kriznim situacijama. Osim stalne transformacije rezultati istraživanja promatranih država pokazuju izvjesne tendencije ka konvergenciji budući da se suočavaju s nekim zajedničkim prijetnjama, a dijelom i pod utjecajem EU, koje ipak ostaju neujednačene, ali i dalje opstaju uza strukturnu raznolikost. U provedenom istraživanju, međutim, nije bilo moguće utvrditi ne samo direktnu uzročno-posljedičnu vezu, već čak ni relevantnu korelaciju između normativno-pravnih rješenja i specifičnih svojstava sustava i ukupne kvalitete sustava kriznog upravljanja u promatranim zemljama shvaćene putem dimenzija učinkovitosti, efikasnosti i legitimnosti. Nalazi istraživanja upućuju na to da postoji široka suglasnost između profesionalaca i građana da su njihovi sustavi općenito promatrano dobro pripremljeni za rješavanje kriza koje se učestalo pojavljuju na teritoriju njihovih zemlja. Nisu uočeni dokazi za fundamentalne probleme u legitimnosti sustava civilne sigurnosti. Kao manje-više zajednički problemi većine analiziranih sustava kriznog upravljanja uočavaju se nedovoljna koordinacija i nedostatak jasne podjele odgovornosti, što može znatno umanjiti ukupni kapacitet za sprečavanje krize ili za reagiranje na odgovarajući način. S druge strane, valja imati u vidu da postoji dakako i inherentna tenzija i proturječnost između preciznih pravila i rigidnih procedura na jednoj strani i neophodne fleksibilnosti radi prilagodbe konkretnoj kriznoj situaciji koja zahtijeva adekvatan krizni odgovor na drugoj strani. Sustavi kriznog upravljanja u promatranim državama različito su oblikovani i strukturirani, ovisno o pravnom sustavu, vrstama prijetnji i krizama, znanstvenim dostignućima, gospodarskom razvitku i materijalnim mogućnostima te tradiciji i iskustvenim spoznajama. Pri tome svaki od načina ustrojavanja ima svojih prednosti i svojih slabijih strana, a zbog toga i svojih specifičnosti pa tako ni jedan od tih modela organiziranja nije moguće doslovno proglasiti općim modelom ustroja kojem bi neka država trebala težiti kao nekakvom idealu/standardu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo, Sigurnosne i obrambene znanosti

POVEZANOST RADA