Naslov
Sloboda pružanja odvjetničkih usluga u Europskoj uniji s osvrtom na recentnu sudsku praksu i hrvatsko pravo
(The freedom to provide advocacy services in the EU with a take on the recent case-law and Croatian law)

Autori
Štaba, Romina

Izvornik
Hrvatska pravna revija (1332-8670) 7-8/2019 (2019); 53-71

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
odvjetništvo, sloboda pružanja usluga, Direktiva 77/249/EEZ, Direktiva 98/5/EZ, Direktiva 2013/55/EU, stručni naziv iz domicilne države, primitak u odvjetništvo države primateljice, multidisciplinarne djelatnosti, poslovni nastan
(legal profession, freedom to provide services, Directive 77/249/EEC, Directive 98/5/EC, Directive 2013/55/EU, professional title in the Member State of residence, acceptance to the legal profession of the host Member State, multidisciplinary professions, establishment)

Sažetak
Lisabonski ugovor jamči pravo na poslovni nastan te slobodu pružanja usluga na unutarnjem tržištu Europske unije uz poštovanje načela zabrane diskriminacije i načela uzajamnog priznavanja. U članku 57. Ugovora navedene su usluge u odnosu na koje se isti primjenjuje pa su tako navedena i slobodna zanimanja u koja spada i odvjetništvo. Osnovni izvori sekundarnog prava koji su primjenjivi u odnosu na slobodu pružanja odvjetničkih usluga u Europskoj uniji su Direktiva Vijeća 77/249/EEZ od 22. 3. 1977. o olakšavanju učinkovitog ostvarivanja slobode pružanja odvjetničkih usluga, Direktiva 98/5/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. 2. 1998. o olakšavanju stalnog obavljanja odvjetničke djelatnosti u državi članici različitoj od one u kojoj je stečena kvalifikacija te Direktiva 2013/55/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. 11. 2013. o izmjeni Direktive 2005/36/EZ o priznavanju stručnih kvalifikacija i Uredbe (EU) br. 1024/2012 o administrativnoj suradnji putem Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta. Odvjetnicima je olakšana sloboda pružanja odvjetničkih usluga na unutarnjem tržištu te svaka država članica mora priznati odvjetnikom bilo koju osobu koja je ostvarila pravo obavljanja odvjetničke djelatnosti u bilo kojoj drugoj državi članici, pod stručnim nazivom koji se koristi u državi članici iz koje odvjetnik dolazi. Direktiva 98/5/EZ omogućuje pristup stranog odvjetnika u odvjetničku profesiju države domaćina na način da se strani odvjetnik mora registrirati kod nadležnih tijela države domaćina te se mora predstavljati pod stručnim nazivom svoje domicilne države, na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika matične države, čitljivo i na način kojim se izbjegava zabuna sa stručnim nazivom koji se koristi u državi primateljici. Takav odvjetnik može davati pravne savjete o pravu svoje države, pravu Europske unije, međunarodnom pravu i pravu države domaćina. Odvjetnik koji obavlja djelatnost u državi primateljici pod stručnim nazivom iz svoje matične države može predati zahtjev za priznavanje diplome te tada ima pravo koristiti stručni naziv iz matične države zajedno sa stručnim nazivom koji se koristi u državi primateljici. Do izjednačavanja s odvjetnicima države primateljice može doći nakon što odvjetnik pod stručnim nazivom iz matične države učinkovito i redovito obavlja djelatnost najmanje tri godine u državi primateljici po pravu te države, s ciljem stjecanja primitka u odvjetništvo iste države. U presudi Suda Europske unije, C55/94, zauzet je stav da se mogućnost da državljanin države članice koristi svoje pravo poslovnog nastana na teritoriju druge države članice mora određivati u svjetlu aktivnosti koje ta osoba namjerava obavljati na teritoriju države primateljice. Ako je obavljanje aktivnosti podvrgnuto propisanim uvjetima u državi primateljici, tada državljanin druge države članice koji namjerava obavljati tu aktivnost mora ispuniti navedene uvjete. U presudi C- 340/89 Sud je presudio da nadležno tijelo u državi članici mora uzeti u obzir svjedodžbe, potvrde i druge dokaze o kvalifikacijama koje je osoba stekla radi obavljanja odvjetničke profesije u drugoj državi članici, i to na način da usporedi specijalističko znanje i sposobnosti koje potvrđuju te svjedodžbe i znanje, kao i kvalifikacije koje se traže prema nacionalnim pravilima. Presudom C-292/86 presuđeno je da se osoba s dvojnim državljanstvom koja je odvjetnik u jednoj državi članici može pozvati na Direktivu 77/249 na teritoriju druge države članice u kojoj su ispunjeni uvjeti za primjenu te Direktive, ali se odredbe Direktive moraju tumačiti na način da se na njezine odredbe ne mogu pozvati odvjetnici koji posluju u jednoj državi članici i koji bi htjeli pružati usluge na teritoriju druge države članice u kojoj im je bilo zabranjeno pružanje odvjetničkih usluga. Presudom donesenom u spojenim predmetima C- 58/13 i C-59/13 presuđeno je da povratak u državu članicu radi obavljanja odvjetničke djelatnosti pod stručnim nazivom stečenim u drugoj državi članici ne predstavlja zlouporabu te je pravo državljana Europske unije da odaberu državu članicu u kojoj žele steći svoj stručni naziv i odaberu državu u kojoj imaju namjeru obavljati svoju profesiju. Navedeno je nerazdvojivo od ostvarivanja temeljnih sloboda zajamčenih na jedinstvenom tržištu Europske unije. Što se tiče hrvatskog Zakona o odvjetništvu, člankom 5.a propisano je da odvjetnik iz druge države koji je u matičnoj državi kao članici Europske unije stekao pravo obavljanja odvjetničkog poziva može, u skladu s uvjetima koje propisuje Zakon o odvjetništvu, u Republici Hrvatskoj obavljati odvjetničke radnje, sukladno članku 36.e i 36.f Zakona o odvjetništvu, zatim odvjetnički poziv pod nazivom zanimanja iz svoje matične države, sukladno članku 36.b Zakona o odvjetništvu te odvjetnički poziv pod nazivom “odvjetnik”, sukladno članku 36.a Zakona o odvjetništvu. Direktiva 2006/123/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o uslugama na unutarnjem tržištu, kao i hrvatski Zakon o uslugama predviđaju i mogućnost obavljanja multidisciplinarnih djelatnosti u okviru pružanja usluga, međutim moguće su iznimke u odnosu na regulirane profesije. Hrvatski Zakon o odvjetništvu ne predviđa mogućnost obavljanja multidisciplinarnih djelatnosti u okviru pružanja odvjetničkih usluga.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA