Naslov
Učinci trenažnog protokola ponavljanih sprintova na koncentraciju F2t-izoprostana
(The effects of repeated sprint training protocol on F2t-isoprostane concentration)

Autori
Marijančević, Domagoj

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Farmaceutsko-biokemijski fakultet

Mjesto
Zagreb, Hrvatska

Datum
09.07

Godina
2020

Stranica
112

Mentor
Vrkić, Nada ; Vučetić, Vlatko

Ključne riječi
trenažni protokol ponavljanih sprintova ; redoks homeostaza ; 15-F2t-izoprostani ; antioksidansi ; mišićno oštećenje ; imunosni odgovor
(repeated sprint training protocol ; redox homeostasis ; 15-F2t-isoprostanes ; antioxidants ; muscle damage ; immune response)

Sažetak
Trening ponavljanih sprintova (RST, engl. repeated sprint training) jest format visokointenzivnog intervalnog treninga koji se posljednjih godina sve učestalije koristi kao trenažna strategija u poboljšanju snage, brzine, izdržljivosti i sposobnosti ponavljanja sprintova. Programirano tjelesno vježbanje može rezultirati nekontroliranim i prekomjernim stvaranjem reaktivnih kisikovih spojeva (ROS, engl. reactive oxygen species) uzrokujući pomak redoks ravnoteže u smjeru oksidansa, međutim ROS također predstavljaju sekundarne glasnike čije stvaranje ima važnu ulogu u regulaciji stanične signalizacije na nivou skeletnih mišića. Cilj istraživanja bio je utvrditi biokemijski odgovor na RST analizom biljega oksidacijskog/antioksidacijskog statusa, mišićnog oštećenja i imunosnog odgovora te ispitati njihovu međusobnu povezanost. U istraživanje je uključeno 15 studenata prve godine Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, muškog spola, raspona dobi od 18 do 22 godine. Eksperimentalni program RST sastojao se od 2 do 3 seta, 6 do 10 pravocrtnih ili povratnih sprintova na kratkoj dionici s polascima svakih 25 sekundi, isprepletenih s periodima kratkotrajnog pasivnog odmora od 2 minute. Razine 15-F2t-izoprostana (15-F2t-IsoP) u plazmi i 24-satnoj mokraći, superoksid- dismutaze, glutation-peroksidaze i glutation- reduktaze u eritrocitima, urata, ukupnog bilirubina, albumina, transferina i prolaktina u serumu, slobodnog kortizola i katekolamina u 24-satnoj mokraći ; kreatin-kinaze, aspartat- aminotransferaze, laktat-dehidrogenaze i mioglobina u serumu ; visokoosjetljivog IL-6 i C-reaktivnog proteina u serumu te kompletne krvne slike, određene su u tri vremenske točke: nakon inicijalnog mjerenja (To), nakon finalnog mjerenja (T1) i mjesec dana nakon finalnog mjerenja (T2). Rezultati ovog rada pokazali su da je RST izazvao značajno povećanje koncentracije 15- F2t-IsoP u plazmi, dok analizom 24-satne mokraće značajne promjene nisu utvrđene, iako se radilo o umjerenom povećanju. Finalno mjerenje, karakterizirano 60%-tnim povećanjem opterećenja u odnosu na inicijalno, rezultiralo je značajnim smanjenjem aktivnosti glutation- reduktaze i koncentracije albumina, ali ne i ostalih biljega antioksidacijskog statusa. Premda je ustanovljen zamjetan porast aktivnosti kreatin-kinaze, sugerirajući kako je došlo do oštećenja mišića, razlike u aktivnostima ipak nisu bile značajne. Program RST rezultirao je značajnim povećanjem koncentracije IL-6 i gotovo nepromijenjenim koncentracijama C-reaktivnog proteina. Mjesec dana nakon završetka RST, zabilježen je značajan pad koncentracije IL-6, broja leukocita i neutrofilnih granulocita. Povećanje koncentracije 15-F2t-IsoP nije bilo povezano s pokazateljima oštećenja mišića i imunosnog odgovora. Ovo istraživanje je pokazalo da prateći ispitanike kroz vrijeme u kojem je sukcesivno povećavan volumen treninga povećanjem broja sprintova, nije dokazan proporcionalan porast lipidne peroksidacije kao ni porast biljega oštećenja mišića što upućuje na zaključak da se u ovoj vrsti trenažnog protokola vremenom postiže uspješna adaptacija i zaštita od daljnjih oksidacijskih oštećenja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Farmacija, Kineziologija

POVEZANOST RADA