Naslov
Nove mogućnosti predviđanja za plamenjaču vinove (Plasmopara viticola)
(New forecasting options for downy mildew (Plasmopara viticola))

Autori
Cvjetković, Bogdan

Izvornik
Glasnik zaštite bilja (0350-9664) 14 (1991), 7/8; 233-237

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
vinova loza, prognoza, plamenjača
(grapevine, forecasting, downy mildew)

Sažetak
NOVE MOGUĆNOSTI PREDVIĐANJA ZA PLAMENJAČU VINOVE (Plasmopara viticola) LOZU -Ni jedno živo biće u neporemećenom ekosistemu ne živi samo za sebe. Ono je uključeno u životnu zajednicu i njezin okoliš (biotop), koji je u prostoru i vremenu međusobno mnogostruko povezan energetskim tokovima i izmjenom tvari. Uzgojem jedne biljne vrste na velikim površinama nastaju vrlo krhki ekosistemi koji gube sposobnost samoregulacije i samoobrane. Ako tome dodamo da se ovdje radi o vinovoj lozi (Vitis vinifera), jednoj biljnoj vrsti koju u biti umjetno održavamo zbog visoke osjetljivosti na bolesti prvenstveno na plamenjaču, onda problem postaje još kompliciraniji. Upravo osjetljivost vinove loze na neke bolesti bio je razlog da je kemijska zaštita postala sastavni dio tehnološkog procesa proizvodnje. Uostalom otkriće Bordoške juhe prije više od stotinu godina vezano je za plamenjaču vinove loze. Danas, kada zaštiti pokušavamo prići na jedan drugi način, kada želimo smanjiti rizike koji su povezani s primjenom kemijskih sredstava za zaštitu bilja, a ekološke zahtjeve dovesti u sklad s ekonomskim nužnostima, tada nam put k tome cilju pokazuje integralna zaštita. U sistemu integralne zaštite postoje brojni resursi kao npr.: - prirodni ograničavajući činioci uključujući utjecaj klime i staništa - otpornost sorata - ekonomski prag štetnosti - izvještajno-prognozna služba - izbor obrambenih postupaka koji su međusobno povezani (kulturne mjere, fizikalne mjere, biotehničke mjere, biološke metode itd.). Od svih nabrojenih mjera, kada su u pitanju bolesti, samo neke mogu doprinjeti racionalnijoj zaštiti vinove loze. Mnogo veće mogućnosti postoje kod suzbijanja štetnika, od kojih su neke i realizirane (Girolami, 1990). Vinova loza može uspijevati i na malo zemlje koja se gubi u moru kamenja dajući dobru kvalitetu. Preseljena u ravnice s izrazito plodnim zemljištima daje veće urode, u pravilu slabije kvalitete, ali uz to postaje osjetljivija na bolesti i abiotske faktore. Intenzivirana je obrada tla i gnojidba, naročito mineralnim gnojivima. Primjećuje se tendencija primjene uzgojnih oblika koji omogućavaju veće opterećenje čokota (Casalsa, zavjesa, G.D.C., Lira i dr.). Promjene uzgojnog oblika, klonska selekcija, obrada tla, gnojidba posebno dušikom, imaju za krajnji cilj povećanje uroda. Gotovo svi od nabrojenih zahvata direktno ili indirektno doprinose povećanoj osjetljivosti vinove loze na bolesti. Sigurno da bi uzgoj relativno otpornih sorata na bolesti bilo najbolje rješenje. Premda postoje relativno otporni kultivari na plamenjaču, a koji uz to kvalitetom zadovoljavaju (Cindrić 1987), oni nisu prihvaćeni na većim površinama za proizvodnju vina između ostalog i zbog očuvanja vlastitog tradicionalnog sortimenta. Tako da, unatoč napretka unutar vinogradarske struke, u pogledu zaštite ostaju problemi racionalizacije zaštite. Plasmopara viticola od svoga dolaska u Europu do pojave sistemičnih fungicida (Acilalanini, Al-fosetil) predstavljala je osnovni problem zaštite vinograda. Jakost napada, epifitocije, varirale su ovisno o godini, a bile su u uskoj svezi s klimatskim prilikama. Oslanjajući se na klimatske prilike stvoren je prvi model prognoze (Müller i SIeumen 1934).

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA