Naslov
Jezična kompetencija i komunikacijska podrška
(Language competencies and communication support)

Autori
Pribanić, Ljubica

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

ISBN
9789535802624

Skup
Prvi stručno-znanstveni skup Hrvatskog društva stručnih komunikacijskih posrednika

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 20.12.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Nije recenziran

Ključne riječi
jezične vještine djece s oštećenjem sluha ; znakovni jezik ; stručni komunikacijski posrednik
(language skills of children with hearing impairment ; sign language ; professional communication mediator)

Sažetak
U kontekstu izjednačavanja mogućnosti za gluhu/nagluhu djecu, jedna od mogućnosti koje su na izboru roditeljima je školovanje uz podršku stručnog komunikacijskog posrednika, kako je definiran u Zakonu o hrvatskom znakovnom jeziku i ostalim sustavima komunkacije gluhih i gluhoslijepih osoba u Republici Hrvatskoj. Stručni komunikacijski posrednik može biti prevoditelj kojega upošljavamo u interpersonalnoj komunkaciji kada dvoje (ili više) ljudi ne govori istim jezikom ili se radi o bilo kakvoj vrsti predavanja, izlaganja, interakciji na drugom jeziku. Prevođenje je proces primanja poruke u jednom jeziku i prenošenje ili dostavljanje poruke u drugom jeziku. To je složen proces i iziskuje visok stupanj lingvističkih, kognitivnih i tehničkih vještina. Samo znanje nacionalnog znakovnoga jezika i govornoga jezika okoline u kojoj prevoditelj djeluje, u našem slučaju hrvatskoga, ne kvalificira osobu za prevoditelja. Na razini višeg i visokog obrazovanja prevoditelj ima striktnu ulogu prevoditelja. U srednjoj i osnovnoj školi može funkcionirati kao prevoditelj-tutor (Wilcox i sur., 1990). U predškolskom okruženju, iskustva samih prevoditelja govore da se njihova uloga mijenja te moraju posjedovati kompetencije koje daleko nadilaze one koje su ga kvalificirale za prevoditelja. U tim uvjetima on postaje stručni komunikacijski posrednik, možemo ga zvati i medijator. Malo gluho/nagluho dijete tek je u fazi usvajanja/učenja znakovnoga jezika, naročito u uvjetima ako roditelji nisu znakovatelji (a to je u više od 95% slučajeva). Ono ne može razumjeti ulogu prevoditelja i odvojiti je u odnosu na odgojiteljicu. Stručni komunikacijski posrednik postaje druga odgojiteljica vodeći se potrebama gluhog djeteta. Tek odrastanjem dijete postaje svjesno njihovih uloga. To implicira pitanje: može li malo gluho/nagluho dijete usvajati znakovni jezik od stručnog komunikacijskog posrednika, ako se u obitelji koristi govorni jezik kao materinski? Može li stručni komunikacijski posrednik biti jezični model malom gluhom/nagluhom djetetu u usvajanju nacionalnog znakovnog jezika, naročito ako ga dijete neće dalje razvijati u komunikaciji u obitelji? I ono najvažnije: koliko je stručni komunikacijski posrednik osposobljen za složene situacije u interakciji gluho dijete – odgojiteljica – druga djeca – roditelji i koliko je takav model efikasan za dvojezični razvoj gluhog/nagluhog djeteta? Sve navedeno dovodi u pitanje razinu jezičnih kompetencija kasnije u odrasloj dobi. Stoga, uzimajući u obzir različitost potreba gluhih/nagluhih osoba s obzirom na razinu njihove jezične kompetencije i potreba za prevoditeljem u različitim situacijama (od sastanaka, liječničkih pregleda, sudjelovanja na kulturnim događanjima, konferencijama i slično), razina angažiranosti prevoditelja i njihova uloga u tim situacijama varira od prevoditelja, koji prevodi s jednog jezika na drugi (hrvatski znakovni jezik – hrvatski jezik i obrnuto), do posrednika u komunikaciji, koji se prilagođava zahtjevima i potrebama korisnika. To može uključivati simultanu znakovno-govornu komunikaciju – govorni jezik koji prate znakovi 'posuđeni' iz HZJ-a. Nadalje, gluha/nagluha osoba u primanju poruke oslanja se i na očitavanje s usana te neke segmente razgovora upotpunjuje i auditivnim informacijama ili, se pak oslanja na pisanu riječ bilježničara (notetaker) – uloga koju također preuzima komunikacijski posrednik.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija, Edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, Logopedija

POVEZANOST RADA