Pregled bibliografske jedinice broj: 1064706
Osječka gimnazijska zastava
Osječka gimnazijska zastava // Gimnazije u Osijeku: ravnatelji, profesori i maturanti:1729 - 2000. / Martinčić, Julijo (ur.).
Zagreb : Osijek: Zavod za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Osijeku, 2001. str. 59-65
CROSBI ID: 1064706 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Osječka gimnazijska zastava
(The Flag of Osijek High School)
Autori
Grubišić, Ante
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Gimnazije u Osijeku: ravnatelji, profesori i maturanti:1729 - 2000.
Urednik/ci
Martinčić, Julijo
Izdavač
Zavod za znanstveni rad Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Osijeku
Grad
Zagreb : Osijek
Godina
2001
Raspon stranica
59-65
ISBN
953-154-520-0
Ključne riječi
Osijek ; gimnazija ; zastava
(Osijek ; High School ; Flag)
Sažetak
Osječka gimnazijska zastava je dvokraka zastava veličine 85 x 123 cm, izrađena od crvenog svilenog damasta, obrubljena pozlaćenim resama i kićenkama na krajevima. U sredini zastavnog polja nalazi se obostrano ušivena ovalna slika, ulje na platnu, oivičena zlatnim pozamanterijskim okvirom. Na aversu je ikonografski prikaz Krista s djecom ; ispod, u medaljonu, polukružni natpis:18 SINITE PARVULOS VENIRE AD ME. Marc. 10.14.42. Pustite k meni malene ( Mt 19, 13-15 ; Mk 10, 13-15 ; Lk 18, 15-18) – motiv vrlo raširen počevši od 16. st. Na reversu zastave nalazi se ikonografski prikaz sv. Alojzija ; ispod, u medaljonu, polukružni natpis:18 S. ALOYSI. ORA PRO NOBIS. 42. Sv. Ovakav komunikativni karakter navedenog predmeta izraz je kršćanske vjerske tradicije kojom je raniji gospodarski i prosvjetni život grada bio prožet u puno većoj mjeri. Pojava zastava đačkih udruga u prvoj polovici 17.st. i nešto kasnije zastava škola vezana je uz vjerski i prosvjetni rad isusovaca u našim krajevima. Do sada se u literaturi smatralo kako je najstarija sačuvana zastava ona pučka u Klanjecu iz 1843. godine, s ikonografskim prikazima sv. Alojzija na jednoj i majke Božje na drugoj strani. Međutim, prema danas dostupnim podacima, to je zastava osječke gimnazije iz 1842.godine. Kao kuma zastave mladeži koja uči u kraljevskoj gimnaziji osječkoj bila je grofica Franciska Esterhazy de Galantha, udana za Petra grofa Pejačevića, župana Virovitičke županije 1850.-1861. i 1867.-1870., poznatog mecenu osječkog školstva. Kada su gimnazijalci i profesori odlazili na izlete, išli bi s glazbom i zastavom koja ovdje služi tek za puku identifikaciju grupe ; dok izvješena zastava na dvorani zgrade osječke gimnazije 1848. godine dramatizira učenička zahtijevanja i pokazuje buntovnu svijest. Bana Josipa Jelačića gimnazijalci su dočekali u Tvrđi 1851. godine s razvijenom gimnazijskom zastavom kojom su iskazivali odobravanje i čast, cvijećem i povicima: Živio. Ova jedina sačuvana osječka školska zastava dospjela je u Muzej 1941. godine zajedno s gimnazijskom knjižnicom i arhivom nakon predaje stare gimnazijske zgrade njemačkoj realnoj gimnaziji. Školske zastave, za razliku od zastava đačkih kongregacija, simbolizirale su školu kao ustanovu, odnosno, njezinu cjelokupnu đačku populaciju, a danas se kao spomenici kulture čuvaju u muzejima.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Povijest
