Naslov
Nesuradljivost u uzimanju psihofarmaka u bolesnika s paranoidnim shizofrenijom može dovesti do tjelesne ugroženosti - prikaz slučaja
(Non-cooperation in taking psychopharmaceuticals in patients with paranoid schizophrenia can lead to physical endangerment-case report)

Autori
Pojatić, Đorđe ; Bačun, Tatjana ; Pezerović, Davorin ; Degmečić, Dunja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Pharmaca / - Zagreb, 2019, 75-76

Skup
5. hrvatski kongres o nuspojavama psihofarmaka s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Vinkovci, Hrvatska, 16.10.2019. - 19.10.2019

Vrsta sudjelovanja
Poster

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
paranoidna shizofrenija, dijabetes, hiperosmolarno stanje, štićenik, nazogastrična sonda
(paranoid schizophrenia, diabetes, hiperosmolar state, protege, nasogastric tube)

Sažetak
CILJ: Prikazati bolesnika, dijabetičara tipa II, sa paranoidnom shizofrenijom i ICV-om u anamnezi koji uslijed paranoidnih obmana osjetila odbija uzimanje hrane i razvija neketotičko hiperosmolalno stanje (HONS). METODE: Hetero-anamnestički podaci prikupljeni su komunikacijom sa osobljem ustanove za brigu o psihijatrijskim bolesnicima. Medicinska dokumentacija prikupljena je uvidom u zdravstveni karton bolesnika, a korištena je i medicinska dokumentacija pribavljena tijekom liječenja bolesnika. REZULTATI: Bolesnik N.N. u dobi od 73 godine koji boluje od paranoidne shizofrenije smješten je u ustanovi za skrb o psihički oboljelim osobama. Bolesnik je primljen je na Odjel za intenzivno liječenje internističkih bolesnika KBC Osijek pod dijagnozom HONS-a nastalog kao posljedica dehidracije. Hetero-anamnestički od njegovateljice ustanove se doznaje da bolesnik unatrag dva tjedna odbija hranu i piće pod uplivom paranoidnih sumanutosti da ga osoblje ustanove želi otrovati. Bolesnikovo odbijanje psiho-farmakoterapije i drugih lijekova pogoršava njegovo stanje pa on potpuno odbija hranu i postaje potpuno nekontaktibilan i nepokretan. Pri prijemu u intenzivnu jedinicu se u laboratorijskim nalazima registriraju visoke razine Gup-a (43.9 mmol/L), Na (159 mmol/L), ureje (35.2 mmol/L), K (4.2 mmol/L) uz osmolalnost od 401.3 mOsm/L te se zaključuje da su dehidracija, prerenalna azotemija i hiperglikemija dovele do HONS-a. Pristupi se liječenju parenteralnom primjenom hipotoničke (0.45%) NaCl, brzodjelujućih inzulina i kalija, što za posljedicu ima normalizaciju razina Gup- a. Bolesnik je potom liječen primjenom 5% glukoze, brzodjelujućih inzulina i kalija. U poboljšanom stanju bolesnik se smješta u Zavod za endokrinologiju KBC Osijek gdje je nastavljeno liječenje parenteralnom primjenom glukoze, kalija, intenziviranom inzulinskom terapijom te nadohranom preko nazogastrične sonde. Navedeno dovodi to normalizacije razina elektrolita (Na 142 mmol/L, K 4.0 mmol/L), ureje (4.7 mmol/L), Gup-a (7mmol/L) i osmolanosti (299.7). Bolesnik postaje kontaktibilan, značajno je boljeg općeg stanja i vitalnih parametara. Po normalizaciji stanja korigirana je psihijatrijska terapija. ZAKLJUČAK: Razvoj HONS-a dogodio se kod starijeg dijabetičara uslijed dehidracije, paranoidnih sumanutosti i prekida uzimanja lijekova pa zaključujemo da je uslijed prekida uzimanja psiho-farmakoterapije bolesnik bio vitalno ugrožen. Uspješnost nastavka liječenja ovakvih bolesnika u prilagođenim ustanovama ovisi o educiranosti osoblja za primjenu inzulinske terapije, adekvatnog hranjenja preko nazogastrične sonde i prepoznavanju specifičnih potreba bolesnika. Navedeno bi trebalo i spriječiti ponovni razvoj ovakvog stanja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA