Naslov
Kako je nastalo odvjetništvo i tko su bili najveći odvjetnici antičkog svijeta
(How Did The Practise of Law Come Into The Existence and Who Were The Major Attorneys of The Ancient World)

Autori
Čokolić, Attila

Izvornik
Glasnik Advokatske komore Vojvodine (0017-0933) 5 (2014); 295-319

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
odvjetništvo - advokatura ; logograf ; antička Grčka ; retorika ; Demosten ; Isej ; Plutarh ; povijest odvjetništva
(practise of law ; logograph, Ancient Greece ; rhetoric, Demosthenes, Isaeus ; Plutarch ; history of practise of law)

Sažetak
U ovom radu autor donosi pregled nastanka odvjetništva – advokature. Odvjetništvo je nastalo u antičkoj Grčkoj, kada se izdvojilo kao posebna grana retorike. U V. st. p. n. e., prvi odvjetnici su zabilježeni u grčkom gradu Sirakuzi (Magna Graecia), na Siciliji, a prvi poznati odvjetnici u povijesti, bili su Koraks i Tisija, o kojima je ostalo poznato da su bili vješti pravnici, kao i začetnici sirakuške škole govorništva i sudske retorike. U Grčkoj je nastala profesionalna pravna pomoć kao takva, gdje su ljudi vični pravu i znanju govorništva zastupali svoje klijente, i u ime njih govorili pred sudovima ili pred skupštinom, a uglavnom sastavljali i pisali sudske govore svojim klijentima, i to u slobodnim polisima koji su sami imali razvijenu organizaciju vlasti, ustavni i politički sustav. Ipak, svoj najveći uspon, razvitak i djelovanje u helenskim državama, odvjetništvo je ostvarilo u Ateni, kada su se ostvarile mogućnosti za tim nakon Solonovih reformi. U Ateni su se postepeno izdvojili retori, kao profesionalni zastupnici - punomoćnici stranaka koji su vodili sporove pred Hēliaíaom. Retori su u početku samo sastavljali sudske govore koje su izlagale same stranke jer retori nisu mogli govoriti pred Hēliaíaom. Ti retori se postepeno počinju izdvajati kao posebna profesija, poznata pod imenom logograf. Pojam logograf u grčkom jeziku dolazi od riječi lógos – govor ili priča i gráphein – pisati. Poznato je da su prvi odvjetnici Koraks i Tisija, još oko 460 g. p.n.e., napisali i prvi udžbenik sa pravilima za sastavljanje sudskih govora, pod nazivom Téhne retoriké. Svaki odvjetnički govor, morao se rukovoditi zadanim pravilima o sudskom govorništvu. Nadalje se u radu prenosi popis desetorice najvećih antičkih govornika (odvjetnika), koji su pretežno iz redova atenskih logografa ili logografa čije je djelovanje vezano uz grad Atenu. Tako je grčki gramatičar i retor Cecilije [(Kekilije) Caecilius] iz Kaleakte (Kalakte), na Siciliji, iz I. stoljeća n. e., napisao spis „O značenju desetorice govornika“ Perì toú charaktēros tôn déka rētórōn. Prema, kasnije nazvanom „kanonu desetorice“, najveći antički logografi – govornici jesu: Antifont (Antiphon), Andokid, Lisija (Lizija) (Lisia), Isej (Izej) (Isaeus), Isokrat (Izokrat) (Isocrates), Demosten (Demosthenes), Likurg (Lukourgos), Hiperid (Ipereides), Eshin (Aishines) i Dinarh (Deinarhos).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pravo

POVEZANOST RADA