Naslov
ENDOTELNI BILJEZI U RANOJ REHABILITACIJI BOLESNIKA IZA AKUTNOG INFARKTA MIOKARDA
(ENDOTHELIC MARKERS IN EARLY REHABILITATION AFTER ACUTE MYOCARDIAL INFARCTION)

Autori
Ružić, Alen

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, doktorska disertacija

Fakultet
Medicinski fakultet u Osijeku

Mjesto
Osijek

Datum
09.07

Godina
2007

Stranica
177

Mentor
Balen, Sanja

Ključne riječi
endotelni biljezi, fizički trening, infarkt miokarda, PAI-1, protokom posredovana vazodilatacija, rehabilitacija, von Willebrandov faktor
(endothelial markers, exercise training, flow mediated dilatation, myocardial infarction, PAI-1, rehabilitation, von Willebrand factor)

Sažetak
Rani period nakon akutnog infarkta miokarda obilježava značajna endotelna disfunkcija definirana povišenjem bazalih plazmatskih vrijednosti PAI-1 i vWF-a, te reduciranom reaktivnošću PAI-1 i izostankom očekivane reaktivnosti vWF-a. Ovakva opažanja temljena na analizi plazmatskih endotelnih biljega, u suglasju su s reduciranim vrijednostima arterijske vazomotorike u provedenom FMD-testu. Njegovu punu endotelnu ovisnost potvrdili su uredni parametri provedenog NMD-testiranja. Utvrđena postinfarktna endotelna disfunkcija, u skladu je s ranijim nalazima na eksperimentalnom biološkom modelu akutnog infarkta mikarda, ona odgovara istraživanjima u bolesnika s teškim kroničnim srčanim zatajenjem, dok se ne može usporediti s drugim studijama na istovrsnom uzorku obzirom da one za sada nisu dostupne. Praćenjem odabranih parametara endotelne funkcije, značajnim smanjenjem aktivnosti plazmatskih biljega i poboljšanjem FMD-indeksa, uočeno je kako disfunkcija endotela postupno regredira tijekom prvom mjeseca nakon infarkta u uvijetima standardnog liječenja. Primjena dodatne redovite fizičke aktivnosti srednjeg intenziteta izaziva dodatnu, značajno bolju regresiju endotelne disfunkcije u istom razdoblju. Navedeno je detektirano većim relativnim smanjenjem koncentracija vWF-a u treniranih bolesnika s normalizacijom njegovih plazmatskih razina do kraja studije, te buđenjem reaktivnosti u submaksimalnom opterećenju. Bolesnici uključeni u fizički trening imali su i značajno veće poboljšanje FMD-indeksa od netreniranih. Za razliku od navedenog, otkriveno kako fizički trening ne utječe na postinfarktnu dinamiku PAI-1 u plazmi čije se vrijednosti podjednako smanjuju u mirovanju i iskazuju slično povećanje negativnog otklona u naporu kod obje ispitivane skupine. Utvrđena regresija endotelne disfunkcije povezana je s poboljšanjem tolerancije napora. To je utvrđeno značajnim korelacijama porasta maksimalnog primitka kisika i povećanja razijene snage u ergospirometrijskim testovima s porastom FMD- indeksa, padom nestimuliranih vrijednosti vWF- a, te reaktivnošću vWF-a u naporu na kraju rehabilitacije. Kako je studija provedena u skladu sa smjernicama vodećih kardioloških društava za istraživanja u kardiološkoj rehabilitaciji, opisani rezultati uvjerljivo podupiru korišteni klinički obrazac kao mogući model buduće rutinske kardiološke rehabilitacijske prakse. Praćenjem razvoja komplikacija tijekom šest mjeseci iza stacionarne rehabilitacije, u disertaciji je utvrđeno kako su vrijednosti PAI-1 iz akutne infarktne faze i s početka rane rehabilitacije snažan prediktor za njihov razvoj. Navedeno je značajno proširilo dosadašnje spoznaje o povezanosti razina PAI-1 sa smrtnim ishodom u prvom mjesecu nakon infarkta miokarda. Vrijednosti vWF-a u akutnom infarktu i na početku rane rehabilitacije, u disertaciji također iskazuju značajnu sposobnost predviđanja razvoja komplikacija tijekom naredniih šest mjeseci, iako je njihova prediktivna vrijednost niža od one PAI-1. Preostali testirani pokazatelji endotelne funkcije s početka i kraja randomiziranog pokusa, nisu u vremenu obuhvaćenim istraživanjem iskazali prediktivnu moć za neželjene kliničke događaje. Ova opažanja navode moguću primjenu plazmatskih razina PAI-1 i vWF-a u ranoj identifikaciji bolesnika visokog rizika. Disertacija donosi značajno metodološko opažanje u dijagnostici endotelne disfunkcije opisom izostanka reaktivnosti vWF-a neposredno nakon infarkta i njegovim buđenjem nakon provedenog aktivnog rehabilitacijskog postupka. Značajna korelacija reaktivnosti vWF-a na kraju istraživanja s rezultatima FMD-testiranja snažno podupire tezu o reaktivnosti vWF-a kao rutinski primjenjivom biljegu endotelne funkcije.

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA