Naslov
U potrazi za obrazovanjem o genocid nad romima ili o analizi prikaza romskog genocida u hrvatskim udžbenicima povijesti
(In a search for education on genocide against the Roma or on analyzing the representation of Roma genocide in Croatian history textbooks)

Autori
Vojak, Danijel ; Brlić, Ivan

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Zbornik radova: Sedma naučna konferencija sa međunarodnim učešćem Stradanje Srba, Jevreja, Roma i ostalih na teritoriji bivše Jugoslavije

Urednik/ci
Radosavljević, Života ; Đurić Mišina, Veljko ; Tančić, Dragan ; Rjapuhina, Viktorija ; Uljanov, Sergej

Izdavač
Fakultet za poslovne studije i pravo Sveučilišta Union u Beogradu ; Fakultet za informacione tehnologije i inženjerstvo Univerziteta Union – Nikola Tesla u Beogradu

Grad
Beograd

Godina
2020

Raspon stranica
421-433

ISBN
978-86-81088-38-8

Ključne riječi
Romi, Nezavisna Država Hrvatska, Drugi svjetski rat, obrazovanje, udžbenici povijesti
(Roma, Independent State of Croatia, World War II, education, history textbooks.)

Sažetak
Romsko stanovništvo naselilo je hrvatska područja najkasnije do druge polovine XIV. st. u sklopu njihove migracije iz jugoistočnih dijelova Europe. Oni su u višestoljetnoj povijesti života na hrvatskim područjima većinom prolazili kroz razdoblja u kojem su bili progonjeni s ciljem njihove represivne asimilacije što je bilo temeljeno na stereotipnom obrascu o njima kao asocijalnim i kriminalnim dijelovima društva. Takav odnos prema romskom stanovništvo bio je samo dio modela odnosa većine europskih vlasti prema Romima, koji se započeo provoditi ubrzo po njihovom naseljavanju, a imao je za posljedicu oblikovanje anticiganističkog modela represivne asimilacije. U tom kontekstu je represivna politika hrvatskih državnih vlasti prema Romima posebno bila vidljiva za vrijeme Drugog svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (dalje NDH), kada su ustaške vlasti provele genocide nad Romima. Znatan broj Roma u NDH je bio deportiran u ustaške koncentracijske logore, napose u Jasenovcu, gdje je većina njih bila mučena i ubijena. Zbog takve politike je gotovo demografski bila istrebljena romska manjinska zajednica na hrvatskim područjima nakon kraja Drugog svjetskog rata. Nakon Drugoga svjetskog rata romsko stradanje bilo je većinom „zaboravljeno“ i potisnuto na marginu kulture sjećanja u većini europskih poslijeratnih društava. Tako se nisu obilježavale komemoracije za romske ratne žrtve, niti se u ime njih podizali spomenici, nazivali ulice i/ili trgovi. Takva politika „zaboravljenog genocida“ imala je svoju refleksiju i na pravosudnom području, gdje su sudovi određene europske države, poput Zapadne Njemačke, odbijali priznati kako su nacističke vlasti (i njeni saveznici) provodili genocidnu politiku istrebljenja Roma, već su sve do 1960ih smatrale da su nacisti prema njima postupali kao prema asocijalnim osobama u skladu s tadašnjim zakonskim propisima. Takva pravosudna praksa se tada promijenila i romski zahtjevi za priznanjem genocidnog stradanja bili su priznati što je dovelo i do početka službenog priznavanja od strane europskih država te do početka kontinuiranog komemoriranja romskih žrtava. Istodobno u socijalističkoj Hrvatskoj (Jugoslaviji) romsko ratno stradanje bilo je „utopljeno“ u ideološki diskurs „žrtava fašističkog terora“ kao dio politike „bratstva i jedinstva“. Posljedica toga je dogodio se izostanak komemoracija i s njime potiskivanje kulture sjećanja na romske žrtve. Takav marginalizirani obrazac odnosa vlasti prema romskim žrtvama bio je primjetan i u hrvatskom obrazovnom sustavu, gdje se o njihovom stradanju gotovo i nije obrazovalo. Njihovo stradanje bilo je većinom „usputno“ svedeno na nekoliko riječi o njima kao jednim od skupina žrtava nacističke i ustaške politike za vrijeme Drugog svjetskog rata. Upravo je to središnje analitičko pitanje u radu, koje će biti usmjereno na istraživanje na koji je način prikazano (objašnjeno) stradanje Roma u Drugom svjetskom ratu u NDH i u Europi u hrvatskom obrazovnom sustavu. Analitički uzorak činiti će desetak udžbenika povijesti za osnovne i srednje škole, a koji su izdane od 1990ih do danas. Kako bi se bolje razumjeli rezultati analize biti će potrebno ih usporediti s drugim europskim zemljama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Povijest

Napomena
The Roma population had settled the Croatian territories no later than the second half of the 14th Century as part of their migration from the southeastern parts of Europe. In the more than six centuries of their history of living in the Croatian territories, they mostly went through periods in which they were persecuted with the aim of their repressive assimilation and which was based on the stereotypical pattern of them as asocial and criminal parts of society. This attitude towards the Roma population was only a part of the model of the policy of most European authorities towards the Roma, which began to be implemented soon after their settlement, and resulted in the formation of an anti-Gypsy model of repressive assimilation. In this context, the repressive policy of the Croatian state authorities towards the Roma was especially evident during the Second World War in the Independent State of Croatia, when the Ustasha authorities committed genocide against the Roma. A considerable number of Roma in the Independent State of Croatia were deported to Ustasha concentration camps, especially in Jasenovac, where most of them were tortured and killed. Because of this policy, the Roma minority community in Croatian territories was almost demographically exterminated at the end of World War II. After the Second World War, Roma suffering was largely “forgotten” and pushed to the margins of a culture of remembrance in most European post-war societies. Thus, the Roma war victims were not commemorated, nor were monuments erected on their behalf, or were not namedstreets and / or squares after the Roma victims. Such a “forgotten genocide” policy was also reflected in the judiciary, where the courts of a particular state in postwar Europe, such as in West Germany, refused to admit that the Nazi authorities (and its allies) pursued a genocidal policy of exterminating the Roma because they believed that the Nazis treated Roma as asocial persons in accordance with the laws of that time. Such jurisprudence changed in the 1960s and Roma’s demands for recognition of genocidal suffering were recognized, which led to the beginning of official recognition by European countries and the commencement of continued commemoration of Roma victims. At the same time, in socialist Croatia (Yugoslavia), Roma war suffering was “drowned” in the ideological discourse of “victims of fascist terror” as part of the “brotherhood and unity” policy. Consequently, there was a lack of commemoration and with it was evident a repression of the memory of Roma victims. Such a marginalized pattern of the authorities’ attitude towards Roma victims was also noticeable in the Croatian education system, where they war suffering were hardly mentioned. For the most part, their suffering was reduced to a few words about them as one of the victims of Nazi and Ustasha politics during World War II. This is precisely the crucial analytical question in the paper that will focus on researching how was educated the suffering of Roma in World War II in ISC and in other European countries in the Croatian education system. The analytical sample will consist of a several history textbooks for elementary and secondary schools, published since the 1990s. In order to better understand the results of the analysis, it will be necessary to compare them with education models in other European countries.

POVEZANOST RADA