Naslov
Neodadaističko lice postmodernizma: „Manifest Mlade Bosne” Darka Cvijetića
(The Neodadaist Face of Post-Modernism: Darko Cvijetić's Young Bosnia Manifesto)

Autori
Kos-Lajtman, Andrijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Jezik in fabula

Urednik/ci
Bagić, Krešimir ; Puljić, Gabrijela ; Ryznar, Anera

Izdavač
Stilistika.org ; Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Odsjek za kroatistiku, Katedra za stilistiku

Grad
Zagreb

Godina
2018

Raspon stranica

ISBN
978-953-175-761-4

Ključne riječi
Darko Cvijetić, Manifest Mlade Bosne, neodadaizam, postmodernizam, umjetnost kao protest (art rata)
(Darko Cvijetić, Young Bosnia Manifesto, Neo-Dadaism, Post-Modernism, art as a protest (the art of war))

Sažetak
Književnost Darka Cvijetića gotovo u cijelosti je vezana uz poetiku svjedočenja ratnog i postratnog lica bivše Jugoslavije, posebice Bosne, na prijelazu stoljeća. U pozamašnom opusu (10 zbirki) Manifest Mlade Bosne (2000) ima posebno mjesto ̶ kako zbog vrstovnoga razloga (jedina prozna zbirka), tako, posebice, zbog neodadaističkih poetičkih strategija (jezičnih i svjetonazorskih) koje suštinski postmodernističkom pripovjednom diskursu daju specifičan oblik i ton. Iako su neoavangardna obilježja i inače prisutna u Cvijetićevu opusu, ni u jednoj drugoj zbirci nisu eksplicitno apostrofirana te im se nigdje ne pridaje funkcija konkretne društvene angažiranosti kao ovdje – u prvom redu putem uvodnog, programatskog teksta „Manifest dada teatra A PRO PO PRIJEDOR” te epiloškog teksta „Neodada i antiumjetnost, sada i ovdje”. Početni tekst (kazališni manifest) i završni tekst (kulturološki esej) postaju tako ključne uporišne točke svjetonazorskog angažmana upisanog u misiju ove postmodernističke prozne zbirke, sukladno društvenom aktivizmu povijesnih avangardi. Oba teksta ujedno su i metatekstovi s funkcijom poetičkog prevrednovanja ustaljenih književnih i kulturnih forma koje su na Balkanu krajem 20. stoljeća počele rapidno rasti, a koje obilježava snažna ideologizacija (partikularnih nacionalističkih predznaka), fetišizacija „historije mita”, estetski i mentalni „ruralitet” te, uopće, tradicionalizam kao simptom regresije umjetnosti, ali i humaniteta uopće. Neodada (ili art rata kako je naziva Cvijetić), formalna je i svjetonazorska reakcija na rat i njegove posljedice – novo lice postmodernizma postjugoslavenskog prostora koje, preobučeno u estetske i idejne zasade avangardne tradicije, iskazuje svu potentnost protesta protiv „zavjerenika velikih istina” (Cvijetić 2000) i društvene standardizacije defektnih stanja kao prirodnih, postajući ujedno i teorijski intrigantnim fenomenom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

Napomena
Publikacija je objavljena samo kao online knjiga.

POVEZANOST RADA