Naslov
Bibliografija Milka Valenta ujedno kao autobiografija i autoetnografija
(Milko Valent's Bibliography as Autobiography and Autoethnography)

Autori
Marjanić, Suzana

Izvornik
Književna republika : časopis za književnost (1334-1057) 1-4 (2019); 51-60

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, stručni

Ključne riječi
Milko Valent, Eurokaz

Sažetak
Propedeutička kazališna kritika Milka Valenta. Kao što kritičar navodi, izazvan iritantnom situacijom nemoći domaće kritike pred Eurokazom, otvorio je 1995. godine novi tip kazališne kritike, koju je nazvao propedeutičkom te nakon sedmogodišnjega kazališnokritičnog napora, s jubilarnim 15. Eurokazom 2001. godine, završio je projekt koji je započeo 1995. godine (Valent 2002:9). Pritom kontekstualno Eurokaz kritičar smješta na razmeđu IFSK-a (Internacionalni festival studentskih kazališta) i Dana mladoga teatra (1974-1977), te navodi kako je desetogodišnju pustinju praćenja recentne inozemne kazališne proizvodnje u Zagrebu prekinuo Eurokaz 1987. godine, tada u sklopu kulturnog programa Univerzijade (Valent 2002:9). Tako kao vrhunac devetoga Eurokaza 1995. godine Milko Valent određuje Kralja Hamleta u režiji Branka Brezovca (Turska drama, Skopje, Makedonija) za koju su korišteni tekstovi Shakespeareova Hamleta, U maloj kuriji S. I. Witkiewicza i Kralja Hamleta V. Plavevskog, a pritom u interpretaciju predstave kreće od scenografije dizajna scene Željka Zorice: "Ulazimo u platneni tunel koji se direktno sa scene pruža u gledalište. Gledalište je tako postalo dio scene, zapravo sve je scena-pozornica, što znači i život i smrt" (Valent 2002:38). Nadalje, što se tiče predstave Tokijski geto/orgija trupe Gekidan Kaitanisha, na 10. Eurokazu 1996. godine Milko Valent postavio je iznimno zanimljivo pitanje o tome "kako bi izgledala predstava 'teatra dekonstrukcije' koja bi istom žestinom obradila neku pozitivnu energiju, recimo strast žive ikebane ili čulnu ljubav?!" (Valent 2002:82). Za navedenu predstavu kroničar Eurokaza navodi da je ipak više performans nego uobičajeno kazalište s obzirom na prezentaciju a ne reprezentaciju boli: "U početnim slikama najizravnijeg nasilja, zapravo živim ideogramima, muškarac skladno i sustavno tuče ženu, jednolično i ritmički udar je po lopaticama, takoreći sve do krvi ; žene se međusobno udaraju…" (Valent 2002:81).

Izvorni jezik
Hrvatski

POVEZANOST RADA