Naslov
Ozračivanje proizvoda
(Product irradiation)

Autori
Prlić, Ivica ; Šiško, Jerko ; Pavelić, Luka ; Surić Mihić, Marija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, prošireni sažetak, stručni

Izvornik
HUZRM ; Stručni skup ; Zaštita zdravlja na radu, Opasni poslovi- opasne tvari / Pap, Zlatko - Zagreb : HUZRM, 2019, 32-33

Skup
Stručni skup Zaštita zdravlja na radu: opasni poslovi uz opasne tvari

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 30.05.2019

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
ozračivanje proizvoda, ozračivanje hrane, radioaktivnost
(product irradiation, food irradiation, radioactivity,)

Sažetak
A sada, malo povijesti - ozračivanje hrane ! Ozračivanje hrane nije „nova“ ideja. Meso, riba, voće i povrće stoljećima je konzervirano (čuvano ) uporabom energije Sunca. U novije su vrijeme infracrveno i mikrovalno neionizirajuće zračenje dodani paleti energija za procesuiranje hrane. Ideja za korištenje ionizirajućeg zračenja radi konzerviranja i očuvanja hrane nastala je odmah nakon što je H. Becquerel otkrio radioaktivnost (1895 g.). Iste je godine u njemačkom časopisu German Medical Journal objavljen prijedlog da se ionizirajuće zračenje iskoristi za uništavanje patogenih mikroorganizama i onih koji uzrokuju truljenje (kvarenje hrane). Prvi patenti koji opisuju tehnologiju ozračivanja hrane ionizirajućim zračenjem objavljuju u Engleskoj i SAD objavljuju se 1900-tih. Nekorištenje kemijskih dodataka i preparata bila je jedna os istaknutih prednosti te tehnologije u javnosti. Ta je prednost i danas vrlo aktualna. Početkom tog, dvadesetog stoljeća tehnologija ozračivanja hrane ionizirajućim zračenjem nije bila komercijalno održiva jer je tada jedini poznati izvor dovoljne jakosti bio element radij. U kasnijim desetljećima pojavljuju se radovi koji opisuju upotrebu rendgenskog zračenja za uništavanje insekata, larvi i njihovih jajašaca na listovima duhana i pri eliminaciji parazita Trihinoze u svinjskom mesu. Ratna zbivanja skrenula su žarište interesa uporabe ionizirajućeg zračenja u nekom drugom smjeru. Tek 1950-tih godina Američka komisija za atomsku energiju (USAEC) pokrenula je koordinirani istraživački program uporabe ionizirajućeg zračenja za očuvanje hrane. Prvi izvori ionizirajućeg zračenja, dovoljno energetski jaki da osiguraju željene rezultate ozračivanja bile su istrošene šipke istraživačkih nuklearnih reaktora. S obzirom na potpunu nepouzdanost dozimetrije takvog ozračivanja te nakon cijelog desetljeća istraživanja nuklearne energije utvrđeno je da je umjetno proizvedeni izotop 60Co (Kobalt 60) nedvojbeno primjereniji i praktičniji kao izvor ionizirajućeg zračenja za ozračivanje hrane. Prvi takav uređaj „ozračivač“ (eng. :Irradiator) pušten je u pogon 1960.g. u u Gloucesteru , Massachusets i to za obradu ribe. Vodeću ulogu u razvoju tehnologije za ozračivanje hrane imale su Američke oružane snage koje su se nakon 1960-tih koncentrirale na razvoj tehnologija za ozračivanje mesnih proizvoda visokim dozama radi osiguranja vojnih porcija. Izvještaji o značajnim uspjesima takvih postupaka, dakako u jeku blokovskih nadmudrivanja i konflikata (posebno ratovanja u Aziji) potaknulo je i druge svjetski dovoljno jake države da pokrenu istraživačke (uglavnom prvo vojne) projekte ozračivanja hrane. Kako su zdravstveni regulatori europskih zemalja bili neodlučni u priznavanju tih tehnologija i u izdavanju dozvola za njihovu uporabu te debate su bile glavni javni razlog koji je kočio tu tehnologiju. S obzirom na tu javnu okolnost, međunarodna atomska agencija (IAEA) i međunarodna organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) okupile su grupu zemalja (prvo 19 i vrlo brzo 24) koje su 1970.g. koje su pokrenule zajednička istraživanja ozračivanja hrane visokim dozama ionizirajućeg zračenja i mogućim posljedicama po ljudsko zdravlje nakon konzumacije. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) se je pridružila kao savjetodavno tijelo i nezavisni recenzent. Temeljem tih istraživačkih napora zajednička FAO/IAEA/WHO ekspertna komisija o ozračivanju hrane (JECFI) na završnom zasjedanju 1980.g. donosi jasne stavove o ozračivanju hrane koji ulaze u europsku regulativu i to : - Komisija je utvrdila da ozračivanje bilo kojeg prehrambenog proizvoda ozračenog dozom od do 10 kGy NE predstavlja toksikološki rizik (hazard) tj. toksikološku analizu ozračene hrane nije više potrebno provoditi. - Komisija smatra da je ozračivanje hrane sa prosječnom dozom zračenja do 10 kGy NE predstavlja niti uzrokuje hranidbene ili mikrobiološke probleme …. Vođena navedenim znanstvenim ekspertnim stavovima WHO 1981.g. objavljuje u Genevi dokument naziva „ Wholesomeness of Irradiated Food“ u kojem zaključuje da više nije potrebno dodatno ciljano istraživati toksikološke aspekte ili prehrambene parametre hrane ozračene ionizirajućim zračenjem ukupne doze od 10 kGy. Bez obzira na izrečeno (regulatorno) globalna istraživanja u području ozračivanja hrane (razvoju novih tehnologija istraživanja ili čak personaliziranih prehrambenih proizvoda i protokola) se nastavljaju. O stanju istraživanja, praksi ozračivanja proizvoda (ne samo prehrambenih) i općenito o ozračivanju proizvoda na području Republike Hrvatske razviti će se rasprava na predavanju. Ovaj je rad povezan s istraživačkim projektom Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada: IPPSO – „Integrirani hardversko-softverski sustav za praćenje mikrolokacijskih parametara stanja okoliša“ - RC.2.2.08-0027. koji je institut odradio u partnerstvu s kompanijom Ericsson Nikola Tesla d.d.

Izvorni jezik
Hrvatski

Napomena
Rad je rezultat stručnih (ekspertnih) aktivnosti prilikom izrade procjena rizika od mogućeg utjecaja "ozračene" hrane na ljudsko zdravlje koje provodi Jedinica za dozimetriju zračenja i radiobiologiju Instituta za medicinska istraživanja i medicinu rada ; voditelj: I.Prlić

POVEZANOST RADA