Naslov
Od čega boluje Antuntun, a od čega Grga Čvarak? Socijalno poželjna ponašanja djece i praksa hiperdijagnosticiranja u ranom i srednjem djetinjstvu
(What’s Wrong with Antuntun, and What’s the Deal with Grga Čvarak? Children’s Socially Desirable Behaviours and Praxis of Overdiagnosis in Early and Middle Childhood)

Autori
Romstein, Ksenija

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
Osobe s invaliditetom u umjetnosti, znanosti, odgoju i obrazovanju / Šulentić Begić, Jasna ; Sabljar, Mirna ; Ileš, Tatjana - Osijek : Akademija za umjetnost i kulturu Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2019, 164-165

ISBN
978-953-8181-19-1

Skup
1. međunarodna umjetnička i znanstvena konferencija Osobe s invaliditetom u umjetnosti, znanosti, odgoju i obrazovanju

Mjesto i datum
Osijek, Hrvatska, 05.12.2019. - 06.12.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
ontogeneza razvojnih teškoća, klinička procjena razvojnog statusa, odgoj i obrazovanje, inkluzija, prava djece
(ontogenesis of disability, clinical assessment of developmental status, education, inclusion, children’s rights)

Sažetak
Egzistencijalni materijalizam, prisutan u (pseudo)inkluzivnoj praksi pojedinih srednjoeuropskih društava, unutar kojega se prava djece s teškoćama mogu realizirati samo ako se formalno utvrdi postojanje razvojnih odstupanja, dovodi do pojave porasta broja djece koja „dobivaju dijagnozu“ već u predškolskoj dobi. O porastu broja djece i učenika s teškoćama u Republici Hrvatskoj govore statistički podatci, no uzroci tom fenomenu ostaju izvan fokusa pozornosti akademske zajednice. Tomu dodatno doprinosi paradigma separacije i paralelizma znanosti i prakse, nedovoljne praktične kompetentnosti znanstvenika, kao i izostanak sustava rane intervencije, diferencijalno-dijagnostičkih procedura te nedovoljan broj standardiziranih mjernih instrumenata kojima bi se objektivizirale procjene razvojnih statusa djece. Uzimajući u obzir kako se napretkom medicine mijenjaju određena epidemiološka kretanja, treba naglasiti da se unatrag pet godina javlja institucionalna praksa atribucije razvojnih odstupanja koja doprinosi statističkom porastu broja djece s teškoćama u razvoju. Naime, praksa kliničke procjene djece koja ne postižu akademski uspjeh u okviru unimodalne distribucije i/ili koja iskazuju otežanu samoregulaciju, a koju iniciraju odgojno-obrazovne institucije, polako utječe na statističko povećanje broja djece i učenika s teškoćama u razvoju. U prilog tomu govore statistički podatci zapadnih i skandinavskih zemalja u kojima je postotak djece i učenika s teškoćama u razvoju koji imaju programske prilagodbe stabilan i iznosi između 5% i 10%, dok je u Hrvatskoj broj djece s teškoćama u konstantnom porastu te trenutno više od 90% djece s teškoćama ima prilagodbu programa odgoja i obrazovanja. Stoga valja promisliti u kojoj mjeri postojeći sustav odgoja i obrazovanja atribuira teškoće u razvoju te snižava li se na taj način mogućnost daljnjeg obrazovanja djece prema visokoškolskim razinama? I, još važnije, nameće se moralno-etičko pitanje prava na primjerenu podršku u redovnom okruženju bez formalne kliničke procjene razvojnog statusa, o kojem trebaju podjednako razmisliti praktičari, kliničari i znanstvenici.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Pedagogija, Edukacijsko-rehabilitacijske znanosti, Obrazovne znanosti (psihologija odgoja i obrazovanja, sociologija obrazovanja, politologija obrazovanja, ekonomika obrazovanja, antropologija obrazovanja, neuroznanost i rano učenje, pedagoške discipline)

POVEZANOST RADA