Naslov
Smrt kao dvostruki eksces u poeziji Darka Cvijetića
(Death as a double excess in poetry of Darko Cvijetić)

Autori
Kos-Lajtman, Andrijana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Wielkie tematy kultury w literaturach slowianskich 13, Tanatos 2. Wydawnictwo Uniwersytetu Wroclawskiego / Tyszkowska-Kasprzak, Elzbieta - Wrocław : Wydawnictwo Uniwersytetu Wroclawskiego, 2019, 565-579

Skup
Wielkie tematy kultury w literaturach słowiańskich Tanatos

Mjesto i datum
Wrocław, Poljska, 11.05.2017. - 12.05.2017

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
Bosna, Darko Cvijetić, eksces svijeta, eksces jezika, smrt kao slučaj(nost)
(Bosnia, Darko Cvijetić, excess of the world, excess of the language, death as a case (accident))

Sažetak
Rad se bavi tretmanom teme smrti u pjesništvu suvremenog bosanskoga autora Darka Cvijetića. Cvijetićev opus prepun je motiva smrti do razine da smrt postaje ključno mjesto njegovih tekstova te se kao takav teško može usporediti s bilo kojim drugim suvremenim opusom slavenskoga konteksta. Riječ je o svojevrsnoj poetici smrti koja se dosljedno ispisuje od jedne do druge Cvijetićeve zbirke, konstruirajući ne samo jedinstvenu pjesničku galeriju mrtvih nego i galeriju ranjenih, na podlozi dehumanizirane slike svijeta, prvenstveno ratne i postratne Bosne. Zločinačko, ponekad gotovo demonsko lice Balkana kraja 20. i početka 21. stoljeća temeljni je semantički okvir za većinu Cvijetićevih testova, a smrt i rane njegova su provodna motivska mjesta. U ovome opusu, primarno postmoderne poetičke geste, smrt zadobiva odrednice slučajnosti i ekscesa, pri čemu je važno da je riječ o dvostrukom ekscesu – kako svijeta (čovjeka), tako i jezika. Dvije navedene kategorije u Cvijetićevoj su poetici sljubljene na principu klepsidre, odnosno, međusobno se odnose principom spojenih posuda, što pak suštinski korespondira s wittgensteinovskim poimanjem jezika. Doživljajni predznaci takvih dviju kategorija – smrti kao spoznajne i jezične činjenice – u ovom su pjesništvu, međutim, suprotni: slučajna/nasilna smrt kao činjenica maksimalnog spoznajno-emotivnog intenziteta u pjesničkoj se realizaciji manifestira kao jezično inferiorno ili samorazumljivo mjesto lišeno retoričnosti, manirizma ili patosa. Proces stišavanje jezične geste ponekad ide do razine iščašenja i ruba zaumnosti te je kao takav u kontrapunktu sa semantikom onoga čiji je označitelj. Rezultat navedene napetosti razriješava se kao implozija koja se, međutim, događa u čitatelju, dok tekst do kraja ostaje suzdražan, emotivno kastriran. Jedinstven pristup smrti kao manifestaciji dvostruke ekscesnosti, svijeta i jezika, u foskusu je ovoga rada, a analiza se temelji na četirima autorovim pjesničkim zbirkama – Masovne razglednice iz Bosne (2012.), Konopci s otiskom vrata (2013.), Mali ekshumatorski eseji (2015.) i Emotikoni u Viberu (zbirka pred izlaskom).

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija

POVEZANOST RADA