Pregled bibliografske jedinice broj: 103474
Molekularno-genetička analiza gena za teški lanac beta miozina (MYH 7) u oboljelih od hipertrofične kardiomiopatije
Molekularno-genetička analiza gena za teški lanac beta miozina (MYH 7) u oboljelih od hipertrofične kardiomiopatije, 2002., magistarski rad, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 103474 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Molekularno-genetička analiza gena za teški lanac beta miozina (MYH 7) u oboljelih od hipertrofične kardiomiopatije
(Molecular-genetic analysis of beta myosin heavy chain (MYH 7) in patients with hypertrophic cardiomyopathy)
Autori
Jelušić, Marija
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, magistarski rad
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
08.04
Godina
2002
Stranica
111
Mentor
Malčić, Ivan
Neposredni voditelj
Gall-Trošelj, Koraljka
Ključne riječi
hipertrofična kardiomiopatija; MYH 7;
(hypertrophic cardiomyopathy; MYH 7)
Sažetak
Hipertrofična kardiomiopatija primarna je bolest miokarda. Očituje se asimetričnom ili simetričnom hipertrofijom lijeve i/ili desne klijetke. Nasljeđuje se autosomno dominantno, sporadični se slučajevi malokada javljaju. Do danas je poznato da je bolest uzrokovana mutacijom u jednom od deset gena koji kodiraju proteine saromere i da je u oboljelih dokazano više od 140 različitih mutacija. Tijek bolesti, kao i njezin ishod, povezan je s tipom mutacije. Najčešće je u oboljelih prisutna mutacija u genu za teški lanac ß-miozina (MYH 7) (35-50%). Analiza gena MYH 7 učinjena je u 14 osoba (sedam ženskog i sedam muškog spola), članova 12 različitih obitelji, oboljelih od hipertrofične kardiomiopatije. Prosječna dob u vrijeme postavljanja dijagnoze bila je 11, 2 godine. U 8 bolesnika postojala je pozitivna obiteljska anamneza. U genu MYH 7 analizirani su eksoni 8, 9 (kodoni 222 i 249), 13 (kodoni 383, 390, 395, 403 i 404), 15 (kodoni 483, 499 i 513), 16 (584, 587, 601, 602, 606 i 615), 19, 20 (694, 696, 712, 716, 719, 723, 731, 736 i 741) i 23 (908, 924, 929, 930, 935, 949 i 961). Obuhvatila sam 39 poznatih mutacija (9 zloćudnih): 36 supstitucija, dvije delecije i jednu inserciju. Za određivanje postojanja mutacija koristila sam dvije metode: RFLP (za 26 mutacija) i sekvencioniranje (za najmanje 13 mutacija). Mutacija nije otkrivena niti u jednom analiziranom uzorku. Nepostojanje zloćudne mutacije u ispitanika, pogotovo onih s pozitivnom obiteljskom anamnezom, teško je objasniti na temelju do danas publiciranih radova. Tek radom Ackermana i suradnika iz 2001. godine po prvi je puta pokazana vrlo niska učestalost zloćudnih mutacija ; manje od 1%, pa se time mogu objasniti rezultati ovog rada. Iako niti u jednog bolesnika nije otkrivena mutacija ; to ne znači da ne postoji u preostalih devet gena, odnosno u regijama gena MYH 7 koje nisu analizirane.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti