ࡱ> 7 <bjbjUU %7|7|Wlrrrrrrr 8  ,["@ @ (h h h h &   $Q# q%\!r h h !rrh h " rh rh   rr h 4 5b6  $+"0[" %j% rrrr Utjecaj prometa na divlje ~ivotinje u Hrvatskoj The influence of transportation infrastructure on wild animals in Croatia uro Huber Sa~etak Prometnice su jedan od najizrazitijih oblika zadiranja ovjeka u staniata divljih ~ivotinja. Osnovni oblici njihova negativnog djelovanja su cijepanje staniata i izravna smrtnost ~ivotinja. Na primjerima poznavanja biologije pojedinih vrsta ~ivotinja, te vlastitih istra~ivanja, bit e prikazani zna aj teme, trenutno stanje i trend u Hrvatskoj, mjere koje se poduzimaju za smanjenje problema, te izgledi za blisku budunost u svjetlu izgradnje novih autoputova. Detaljnije e biti razmotreno posebno osjetljivo stanje sa velikim zvijerima: smeim medvjedom, vukom i risom. Klju ne rije i: promet, divlje ~ivotinje, Hrvatska Summary: Traffic routes are one of the most prominent forms of human intrusion in wildlife habitats. The main aspects of their negative influence are habitat fragmentation and direct mortality of animas. Based on the examples of knowledge of biology of certain animal species and on scientific data from the field research, the importance of the topic will be illustrated. The current state and trend in Croatia, as well as the measures undertaken for the mitigation of problem and the future perspectives related to the construction of new highways will be described. The especially sensitive situation with large carnivores (brown bear, wolf and lynx) will be analyzed to greater detail. Key words: traffic, wild animals, Croatia 1. Zna aj o uvanja velikih zvijeri (medvjed, vuk, ris) Hrvatska je jedna od posljednjih zemalja u Europi gdje joa ~ive sve tri vrste velikih zvijeri: smei medvjed (Ursus arctos), sivi vuk (Canis lupus) i Euroazijski ris (Lynx lynx). Procjenjuje se da je populacija medvjeda 400 do 500 jedinki, vukova 100 do 150, a risova 80 do 100 (Huber 1995/96, Huber 1998). Brojne meunarodne konvencije (CITES, Bernska konvencija, Natura 2000 i Habitat Directive sadr~e precizne i ograni avajue uvjete koje svaka zemlja treba zadovoljavati u zaatiti tih vrsta. Potpisivanje i provoenje tih sporazuma je jedan od uvjeta europskih integracija. Hrvatska je 2000. godine potpisala CITES i Bernsku konvenciju. Europa je jako i sve viae zainteresirana da mi sa uvamo velike zvijeri kako bi se one prirodnim airenjem ili reintrodukcijom mogle i njima vratiti. Za hrvatske medvjede postoje znanstveni dokazi o njihovoj genetskoj sli nosti s preostalim u zapadnoj Europi (Taberlet i sur. 1992, Randi i sur. 1994), te su kao takovi najpogodniji za unoaenje, ato je s Austrijom i Francuskim centralnim Pirenejima ve u injeno, a planira se i za Francuske zapadne Pireneje, Italiju i `vicarsku. Sli no je i s vukom koji je u meuvremenu u Hrvatskoj doaao na niski broj, te je i zakonski zaatien od 1995 godine. Ris je u Hrvatskoj zaatiena ~ivotinjska vrsta od 1982. godine. 2. Va~nost staniata za opstanak velikih zvijeri Jedna od najveih prijetnji za budunost populacija velikih zvijeri jest fragmentacija staniata. Sve one trebaju vrlo velik prostor radi pronala~enja plijena (vuk i ris) i/ili za obavljanje vrlo razli itih ~ivotnih potreba s obzirom na dan i no i posebno na godianja doba. Medvjed svake noi tra~i hranu, u pravilu u podru jima manje nadmorske visine i vee otvorenosti prostora, odnosno bli~e ljudima, a danju se povla i u mirna i gusto obrasla podru ja gdje pravi tako zvani "dnevni le~aj" (Roth i Huber 1986). Prosje na dnevna kretanja medvjeda su 1.6 km, a maksimalna preko 10 km (Huber i Roth 1989). Nadalje, medvjed s obzirom na godianje doba, treba u proljee podru ja ni~e nadmorske visine s ranijom vegetacijom i proteinskom hranom U sezoni parenja (svibanj - srpanj) mu~jaci se kreu na ogromnom prostoru u potrazi za ~enkama u estrusu. U jesen, medvjedi trebaju pristup zrelim aumama sa velikim koli inama hranjivih plodova (bukvica, kesten, ~ir) (Cicnjak i sur. 1987). Zimi se povla e u teako pristupa na i mirna podru ja radi brlo~enja, a ~enke i radi raanja mladih (Huber i Roth1992). Ako medvjedima bilo kakva zapreka onemogui pristup bilo kojemu dijelu kriti nog staniata, mo~e doi do zna ajnih poremetnji ~ivotnog ciklusa: ~enke ostaju neoploene, ugiba mladun ad u neprikladnom brlogu ili zbog nedovoljne ishrane, nedovoljna je pripremljenost za zimu, dolazi do opeg porasta smrtnosti, rasta ateta na gospodarstvu pri tra~enju neprirodnih izvora hrane za pre~ivljavanje. Najmanje staniate za pojedinog medvjeda je 250 km2, a za minimalnu populaciju .15.000 km2. (Huber i Roth 1986; Huber i Roth1993; Huber i Frkovi 1993). Vuk ~ivi, lovi plijen i odgaja potomstvo u oporu, odnosno porodi noj skupini koja se sastoji od roditeljskog para i potomaka iz jednog ili dva prethodna legla. opor ima svoj teritorij koji aktivno brani od susjednih vu jih opora. Teritorij mora biti dovoljno velik da na njemu pripadnici opora mogu uhvatiti dovoljno plijena za svoju prehranu i posebno za prehranu legla. Veli ina teritorija vu jeg opora kojeg znanstveno istra~ujemo putem radio-telemetrije iznosi 150 km2, s time da poneki pripadnici opora disperziraju preko 30 km izvan teritorija opora Kusak i Huber 2000). Za odgoj legla dodatno trebaju imati mjesto za brlog koje je mirno i lako pristupa no vu jim lovnim terenima. Unoaenje zapreka u teritorij pojedinog opora mo~e onemoguiti opstanak cijele zajednice, i to smanjivanjem teritorija opora, sprje avanjem pristupa pojedinim lovnim terenima, gubitkom potrebnog mira oko brloga. Na premalom terenu nee nai dovoljno hrane za odgoj potomstva, te e cijela zajednica ubrzo propasti. U meuvremenu se takoer mogu o ekivati poveane atete na domaim ~ivotinjama, a zbog nedostupnosti prirodnog plijena. Ograni enje kretanja i druge promjene u staniatu nastale izgradnjom prometnice utje u i na biologiju prirodnog plijena, a time i na veli inu njihovih populacija (uglavnom parnoprstaaa), te time i na populaciju vuka. Ukupna trasa budue autoceste od Bosiljeva do Splita najveim dijelom, i to sa najmanje 200 km duljine prolazi staniatem vuka. te se mo~e o ekivati da zadire u teritorije najmanje 15 vu jih opora. Uz pretpostavku da je prosje an broj vukova u oporu u Hrvatskoj samo 6, proizlazi da je najmanje 90 vukova, odnosno preko 50% naae populacije, utjecano izgradnjom ceste. Teoretski gubitak tolikog dijela populacije mogao bi dovesti do i do njenog izumiranja. Sve ove naglaaava potrebu uzimanja u obzir tra~enja da se uva~e potrebe omoguavanja prela~enja trase autoceste na svim kriti nim mjestima. Ris kao isti meso~der, kao ato je i vuk, treba veliki prostor za nala~enje i hvatanje plijena. Isto tako i vrste ~ivotinja koje su njegov plijen trebaju imati nesmetan prolaz do mjesta ispaae (livade), mjesta odmaranja i mjesta odgajanja potomstva (auma i guatici). Ako bi zbog izgradnje prometnice doalo do smanjenja populacije plijena i/ili do nemogunosti da ga ris uhvati, doalo bi u prvom redu do zastoja u reprodukciji risova, te smanjivanja i ugro~avanja njegove populacije. 3. Utjecaj prometnica na velike zvijeri Prometnice (ceste i pruge) su openito najva~niji imbenik koji komada staniata divljih ~ivotinja (Kusak i Huber 1998). Poznavanjem i uva~avanjem potreba tih ~ivotinja mogue je i potrebno svesti negativne utjecaje prometnica na najmanju moguu mjeru. Apsolutni minimum zahtjeva je onaj koji im omoguuje nu~no kretanje bitno za opstanak vrste. Bioloake karakteristike velikih sisavaca, posebno velikih zvijeri zahtijevaju prostrano staniate i dovoljne mogunosti za kretanje i izbjegavanje susreta s ovjekom. Zato svaka situacija koja ih prisiljava na pribli~avanje ovjeku i/ili njegovim objektima predstavlja i ograni avanje njihovih bioloakih potreba. Veli ina ograni avanja je proporcionalna veli ini antropogenog utjecaja, te u odreenom trenutku i potpuno onemoguuje ~ivot pojedinoj vrsti. Telemetrijskim praenjem medvjeda, kao i tragova na mjestima nezgoda, utvrdili smo da oni radije pokuaavaju prijei preko prometne ceste, nego ii kroz uski prolaz, ispod kratkog vijadukta ili preko uskog mosta. Ako postoje samo uski prolazi onda e ih koristiti samo poneke jedinke, te e djelovati selektivno prema onima koje su sklone manje prirodnom ponaaanju. To bi moglo voditi prema porastu udjela takovih jedinki u populaciji. Ako bi se cijela populacija nekih predatora po ela neprirodno ponaaati, tj. ako se ne bi bojala ovjeka, ovjek je ne bi mogao tolerirati zbog velikih ateta i izravnog ugro~avanja ljudi. Osim prometnica, takovoj nepo~eljnoj selekciji pogoduju i naselja, a posebno deponije krutog otpada u staniatu, a uz prometnice se esto nalazi kruti organski otpad koji privla i meso~dere: smee, slu ajno izgubljeni teret, prega~ene manje ~ivotinje. Iskustvo govori da svaka jedinka koja se navikne na ~ivot uz antropogene izvore hrane ubrzo strada od prometa ili mora biti odstrijeljena (Huber i sur. 1994). Treba imati na umu da i postojee prometnice kroz staniata velikih zvijeri u Hrvatskoj, odnosno u brdskom podru ju Dinarida imaju zna ajan izravan utjecaj na sve tri vrste. ( U razdoblju od 1963. do 1995. najmanje 73 medvjeda su stradala u prometu, a od toga 42 nakon 1985. ato predstavlja 19% ukupnog mortaliteta (42 od 217) u kojem dominira odstrel. Samo od lipnja do kolovoza 1999. u Gorskom kotaru je promet usmrtio 6 medvjeda, od ega i dvije ~enke koje su vodile i po dvoje mladih, a koji sada imaju male izglede pre~ivjeti (Frkovi i sur. 1987; Huber i sur 1998; Kusak i sur. 2000). ( U razdoblju od 1978-1995. od prometa je stradalo i 10 risova (6.6% ukupnog mortaliteta). (Kusak i sur. 2000). ( Od 1945. do 1995. zabilje~eno je i stradanje najmanje 20 vukova od prometa (Kusak i sur. 2000, Frkovi i sur. 1988, Frkovi i sur. 1992). Podaci za posljednjih pet godina nisu sreeni ali je zabilje~en nesumnjiv trend porasta smrtnosti. Pri ovome naglaaavam da su izravni gubici od sudara zapravo manji dio ukupnog utjecaja na populaciju. Naravno ne treba zanemariti ni atete na vozilima i opasnosti za putnike u tim sudarima. 4. Mjere koje treba poduzimati Optimalno rjeaenje bilo bi da se ne grade prometnice kroz staniata divljih ~ivotinja, a da se one postojee zatvore. U situaciji potreba i interesa sve zahtjevnije ljudske populacije stvarne su mogunosti ograni ene na mjere zaobila~enja najkriti nijih podru ja i na omoguavanje prela~enja prometnica na svim va~nim mjestima. U smislu problematike ovog napisa, navedeno zna i da treba praviti ato aire koridore za prela~enja ~ivotinja. Mogui nalaz da je pojedina ~ivotinja proala i kroz u~i koridor ne zna i da je on dovoljno airok. Medvjed, vuk ili ris prirodnog ponaaanja ako naiu na uski prolaz nee ga upotrijebiti, nego e ili ostati sa iste strane zapreke ili e pokuaati prijei zaatitnu ogradu i prometnicu samu. Ako ostane na jednoj strani, onda je ograni en za sve potrebe koje bi trebao zadovoljiti na drugoj strani: nala~enje seksualnog partnera i time osiguravanje protoka gena, nala~enje plijena ili druge hrane, vode, zaklona za dnevni odmor, uzgoj potomstva ili prezimljivanje, izbjegavanje konkurenta i pogibelji od predstavnika svoje vrste, drugog predatora ili ovjeka. Ako pokuaa prei cestu (ato je medvjedu teako nekom ogradom sprije iti) onda izla~e pogibelji i sebe i ljude u vozilima na cesti. Prometnice koje velike zvijeri ne mogu prelaziti trebaju predvidjeti mogunost za njihove koridore najmanje svakih nekoliko kilometara trase unutar staniata tih vrsta. Koridori odnosno prijelazi preko prometnica su to povoljniji ato su airi, a manje povoljni kada su u~i. Prijelazi trebaju biti prostrani i u okru~enju prirodnog staniata. To zna i da nadvo~njaci ili podvo~njaci lokalnih putova, te propusti za vodu ne mogu poslu~iti. Velike zvijeri su vrlo oprezne na sve strukture, mirise i zvukove koji dolaze od ovjeka. Idealni prijelazi su iznad cestovnih tunela. Prednost tunela je ato oni ne remete staniate niti tijekom izgradnje autoceste, kao niti pri kasnijoj uporabi. Tuneli koji su dulji od 200 m omoguuju prela~enje sredinom hrpta iznad njih, a da ~ivotinja ne osjeti promet na cesti. Ipak svaki tunel duljine oko 100 m vrlo je koristan koridor za sve vrste ~ivotinja, pa tako i za velike zvijeri. Vijadukti su korisni kao prelazi tek ako su duga ki preko 100 m i u veem dijelu barem 20 m iznad terena. Ispod kraih vijadukata obi no nema vegetacije, i ~ivotinja se osjea kao u tunelu. "Zeleni most", odnosno umjetno nadsvoeni dio ceste treba biti preko 100 m airok. Treba predvidjeti zasipavanje betonske strukture zemljom, i to tako da gotov prijelaz bude ato ravniji sa terenom, te da sloj nasipane zemlje omoguava rast stabala do srednje visine. Lokaciju treba izabrati tako da po mogunosti prirodnim poaumljenim hrptom ~ivotinje budu ljevkasto usmjerene na most, a to treba slijediti i ograda autoceste. Zavraeni most treba poaumiti autohtonom vegetacijom tako da se potpuno uklopi u krajolik, te da nema otvorenih prostora preko kojih bi ~ivotinje trebale prelaziti. Autocesta treba biti ograena tako da je velike zvijeri ne mogu prei. U tome je najvei problem medvjed. On se lako penje po ogradi od ~i ane mre~e, a lako i potkopa prolaz. Ris se takoer lako mo~e popeti po mre~i ograde. Zato ograda treba biti oko 2m visoka plus oko 0.5 m ukopana i u vraena u tlo. Na ogradi trebaju biti dvije do tri dodatne ~ice "elektri nog pastira". Bez tih uvjeta nije mogue osigurati da medvjed, ris ili vuk ne izau na samu cestu. Za osiguranje da manje ~ivotinje ne prelaze ogradu, mre~a uz tlo treba biti vrlo gusta (oka do 1 cm), a iznad toga treba postaviti kosi metalni krovi. Tijekom gradnje treba cijelom trasom, a posebno oko predvienih prijelaza za velike zvijeri, sa uvati ato viae autohtone vegetacije, odnosno sjei naju~i mogui pojas. Va~no je strogo kontrolirati odlaganje otpada, odnosno sav otpad iznositi sa gradiliata i neakodljivo odlagati. Kruti otpad (plasti ne kante, metalni dijelovi poput filtara za zrak i ulje) osim ato su esto otrovni, neestetski i strani objekti, mogu biti smrtne zamke za divlje ~ivotinje. Tekui otpad (sve vrste ulja i goriva) su otrovni za ~ivotinje, a ugro~avaju i podzemlje u airem smislu. Organski otpad (ostaci hrane) mogu privla iti jedinke nekih vrsta zvijeri i drugih ~ivotinja, te nepo~eljno i trajno mijenjati njihovo ponaaanje. Nakon puatanja u promet treba stalno odr~avati ogradu cijele autoceste i voditi brigu oko vegetacije na zelenim mostovima. Uporabu prijelaza od strane velikih zvijeri i drugih ~ivotinja treba pratiti pomou infracrvenih senzora, automatskih kamera i tragova u pijesku ili blatu. Takoer treba bilje~iti svako stradanje ~ivotinja svih vrsta na autocesti. 5. Primjer ugro~avanja staniata velikih zvijeri oko dionice autoceste Bosiljevo - Sveti Rok Hrvatska gradi autocestu koja e povezati Zagreb i Split, a njegov glavni dio od Bosiljeva do Svetog Roka prolazi kroz staniata svih triju vrsta velikih zvijeri koje ~ive u Hrvatskoj. Svojim pru~anjem u smjeru sjever jug na elno prijeti izolacijom populacija sa jugo-isto ne od onih sa sjevero-zapadne strane prometnice. Prirodno staniate zadovoljava ~ivotne potrebe velikih zvijeri i interes je Hrvatske da u tom podru ju ostanu stalno prisutni. Stabilnost njihovih populacija osigurava kontinuirani protok gena sa susjednim populacijama na sjevero-zapadu Hrvatske na Velebitu, u Gorskom kotaru i }umberku sa neprekinutom vezom do Ko evskog roga, Bele krajine i Gorjanaca u Sloveniji. U smjeru jugo-istoka omoguava razvoj i o uvanje populacija na Petrovoj gori, Pljeaevici i Dinari, te njihovo povezivanje sa Bosnom i Hercegovinom. Ako predviena autocesta ne omogui minimalne uvjete za kretanje velikih zvijeri njihov opstanak e za sva vremena u airoj opisanoj regiji biti nemogu. To ne bi bilo dopustivo s obzirom na sve europske konvencije i trendove u zaatiti bioloake raznolikosti, a posebno velikih zvijeri. 6. Praenje u inkovitosti zelenog mosta Dedin kod Delnica Nova poluatocesta kroz staniata divljih ~ivotinja u Gorskom kotaru ima dosta tunela i vijadukata, te jedan posebno izgraeni zeleni most (airine 100 m) na brdu Dedinu kod Delnica. Istra~ivali smo utjecaj autoceste na kretanja veih i srednjih sisavaca radi prikupljanja spoznaja va~nih za budue gospodarenje cjelovitoau populacija i tokom gena, a u prakti noj situaciji i za predlaganje zaatitnih mjera na projektu trase autoceste od Karlovca do Splita. Od svibnja 1999. rabimo infra crvene (IC) senzore za bilje~enje prela~enja zelenog mosta Dedin. IC zraka postavljena je na visinu od 40 cm kako bi manje ~ivotinje (do veli ine lisice, zeca ili jazavca) proale nezabilje~ene. Rekorder ima memoriju za 1000 prekida zrake i za svaki prekid bilje~i dan i sat (Huber i sur. 2000). Nakon korekcija nekih nepravilnosti u radu senzora imamo rezultate za 360 razli itih dana tijekom kojih je zabilje~eno ukupno 6364 prijelaza ~ivotinja preko mosta. Prera unato na godianju razinu od 365 dana, dobiva se procjena od 6442 prijelaza most godianje ili 17.6 na dan. Istovremeno smo zabilje~ili 324 traga ~ivotinja na tlu, od kojih su 232 pripadali ~ivotinjama iz kategorije viaih od 40 cm: srna 39%, jelen 25%, divlja svinja 21%, smei medvjed 8%, ovjek 5% (pjeaice ili terenskim vozilom) i vuk 2%. Uz pretpostavljeni minimum od 6442 prijelaza godianje i prikazani udio vrsta prema tragovima mo~e se procijeniti dnevna i godianja uporaba mosta za svaku od istra~ivanih vrsta (Tablica 1). Tijekom godine najviae prelazaka je zabilje~eno u jesen, a najmanje u proljee (Slike 1 i 2). Prelasci su zabilje~eni tijekom svih sati u danu s time da ih je u nonim satima bilo prosje no po 21% viae (Slika 3). Istovremeno smo pratili tragove ~ivotinja u aumi i na proplancima iznad tri cestovna tunela: Sopa  (752 m), Sleme (835 m) i Tuhobi (2140 m), te ispod vijadukta Golubinjak (567 m) na istoj cesti u Gorskom kotaru. Na tim mjestima su tragovi ~ivotinja nala~eni sa visokom u estaloau kao, ato pokazuje da su ona ne samo koridori za prela~enje prometnice nego i dio kvalitetnog staniata. 7. Zaklju ak i preporuke Prometnice nesumnjivo negativno utje u na populacije divljih ~ivotinja, te mogu, uz druge antropogene utjecaje, i onemoguiti opstanak pojedinih vrsta. Postoje na ini koji mogu smanjiti izravnu smrtnost ~ivotinja od prometa i smanjiti u inak barijere u kretanju. Prikazani rezultati dokazuju intenzivnu uporabu razli itih koridora za prijelaz prometnica: terena iznad tunela, prolaza ispod vijadukata i prijelaz preko zelenog mosta. Utvreno je da prosje no preko 17 velikih ~ivotinja prijee svakog dana preko zelenog mosta Dedin u Gorskom kotaru. Prometnica u izgradnji od Karlovca do Splita potencijalno je vrlo opasna za cijepanje staniata divljih ~ivotinja, a posebno za osjetljive populacije velikih zvijeri. Njena izgradnja je prihvatljiva samo ako se omogui dovoljan broj prelazaka trase prometnice za sve vrste ~ivotinja. Literatura: Cicnjak, L., Huber, D., Roth, H. U., Ruff, R. L. and Vinovrski, Z.. 1987. Food habits of brown bears in Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 7: 221-226. Frkovi, A., Ruff, R., Cicnjak, L., Huber, D. 1987. Brown bear mortality during 1946-85 in Gorski Kotar, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 7: 87-92. Frkovi, A., Ruff, R. L., Cicnjak, L., Huber, . 1988. Ulov vuka u Gorskom kotaru u razdoblju od 1945. do 1986. godine. `umarski list. 112: 519-530. Frkovic, A., Ruff, R. L., Cicnjak, L., Huber, D. 1992. Wolf mortality during 1945-86 in Gorski Kotar of Croatia, Yugoslavia. IUGB Congress. 18: 353-358. Huber, . 1995/1996. Opis velikih sisavaca. Large mammals. Grosssugetiere. pp. 173-179 u D. Zduni ed.: Prirodna baatina hrvatske. The natural heritage of Croatia (odvojena izdanja na hrvatskom, engleskom i njema kom jeziku). Buvina d.o.o., Zagreb. Huber, . 1998. Kopnene ~ivotinje  razlozi ugro~enosti, istra~ivanje i pristupi zaatiti. Pp. 75-93 u H. Gomer i ed.:Etika u odnosu ovjeka i ~ivotinja. HAZU, Zagreb. Huber, D. 2000. Temporary wolf management plan for Croatia. Beyond 2000 - Realities of global wolf restoration. Duluth, USA. Huber, D., Dabanovi, V., Kusak, J., A. Frkovi, A. 1994. Reintroduction of hand-reared brown bears into the wild: experiences, problems, chances. International conference on aspects of bear conservation. Bursa. 179-186. Huber, D., A. Frkovi 1993. Brown bear management in Croatia, IUGB Congress. 21: 287-292, Halifax. Huber, D., Kusak, J., Frkovic, A. 1998. Traffic kills of brown bears in Gorski kotar, Croatia. Ursus 10: 167-171. Huber, ., Kusak, J., Gu~vica, G. 2000. Prela~enje ~ivotinja preko zelenog mosta kod Dedina u Gorskom Kotaru. Sedmi kongres biologa Hrvatske. Hvar. Huber, D., Roth, H. U. 1986. Home ranges and movements of brown bears in Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 6: 93-97. Huber, ., Roth, H. U. 1989. Kretanje mrkih medvjeda na podru ju Nacionalnog parka Plitvi ka jezera. Plitvi ki bilten. 2: 77-86. Huber, D., Roth, H. U. 1992. Denning of brown bears in Croatia. Management and restoration of small and relictual bears populations. 271-282. Huber, D., Roth, H. U. 1993. Movements of European brown bears in Croatia. Acta Theriologica. 38: 151-159. Kusak, J., Huber, D. 1998. Brown bear habitat quality in Gorski kotar, Croatia. Ursus 10: 281-291. Kusak, J., Huber, D. 2000. Tracking a wolf pack in livestock-raising areas of Dalmatia, southern Croatia. Beyond 2000 - Realities of global wolf restoration. Duluth, USA. Kusak, J., Huber, D., Frkovi, A. 2000. The effects of traffic on large carnivore populations in Croatia. Biosphere Conservation 3: 35-39. Randi, E., Gentile, L., Boscagli, G., Huber, D. and Roth, H. U. 1994. Mitochondrial DNA sequence divergence among some west European brown bear (Ursus arctos L.) populations. Lessons for conservation. Heredity. 73: 480-489. Roth, H. U. and Huber, D. 1986. Diel activity of brown bears in Plitvice Lakes National Park, Yugoslavia. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 6: 177-181. Taberlet, P., Dubois-Paganon, C., Amami , M., Boscagli, G., Camarra, J. J., Caussimont, G., Danilov, P., Franzen, R., Frkovi, A., Huber, D., Kalaber, L., Osti, F., Palomero, G., Bouvet, J. 1992. Mitochondrial DNA polymorphism in European brown bear populations. Management and restoration of small and relictual bears populations. Int. Conf. Bear Res. and Manage. 9: 108-117.  uro Huber Prof. dr. sc. uro Huber Zavod za biologiju Veterinarski fakultet Heinzelova 55 10000 Zagreb Tel.: 01-2390-141; Fax.: 01-244-1390 E-mail: huber@vef.hr PAGE 1 PAGE 9 bd$&     x z 8Rh$$,%.%%%d)f)44HHKKKLLMPNʻ۳۳۳ۨ쎨ۄۄ jCJmHsH jCJOJQJmHsH H*mHsH 5mHsHCJOJQJmHsH6CJmHsHmH sH 5CJ\mH sH  CJmH sH 5CJ\mHsH CJmHsH5CJ\mHsHmHsH;>*mHsH >*mHsH0bd$&      x z Blndh`dh ;n%4888>GHKLMPPZPRY<[^ab.gkqFtdh`dh``dhdhFtHtuw{}}8~rvx02JLʖ 4fZ`^ 0dh^`0dhdh`dhNz0L 4ʯ !'()*+-.45678;<¿0JmHnHu0J j0JUCJCJOJQJmHsHjUmHsH6CJmHsHmHsH CJmHsHCJOJQJmHsHCJOJQJ\mHsH`& 2npFbBhʯ  +&`#$ dh^` 0dh^`0+,-89:;<&`#$# 0&P . A!"n#n$n% DdE<  C Ab/ Lt!)aW'g DPn Lt!)aW'gPNG  IHDR4?gAMAPLTEٟ pHYs 7˭ IDATxO$II<9ҹ ^V:?aG0 EEF ^ǡ1𖒷BRI0w0k1bNA%aRVx Pgrԋym26uї*G|Y_+Pk;+}MPŷ@=h)*H-uT[ \ &l-èuMj(ܑ'F \!--SaL;5~ kkSw;VK@VO7GCT-y?H-Vο**_3Qow'~ߣkj0b5jGCc^sY->GiI/z8V5*ؚU|=HvZ>UʘeHNNM> X=C.QÁTzHSu?JPrj=OCOP%{3.^TjZyOMȩ 0d7y*i3jCuݟ$PLvP7 kn<(WHE.gjyd̰9\ʚf/Q`=(t.i[Mɹ~K<-qyP(.ڨ(毝qsƿzϔTzSQ ׊mڲ\:t[4s ٚF*gc{{-Z9Ə~V{g;^5Te_i,Rm8T \?,}T1fCSt>*qYjHu+e囶բXEu Je.xn>i~`(a }[W졪Vu6e\VQY5Dsˢa(P]fPa @U'HMKEV]m# *tg .iחj-jv푥Nɳ^F#x(wQzW]k{# krRT&:wHMX/v*@5إJg=%103X+TptI}2EQք8CK$%!3 գ;“&cMVX p>"H2RR&`әO -(dD?#b2d,A30~?Hm^5Wz"#jQ@فzE4~´Vܧ'\URXoEzt 碘yB}{FTj7|xtU΀֞*|T5m||pxwSSH"s Tv\BoxzgDE3ȷ_&u> /, Ph*{\kG5Nk "t8Y,ڏo+Ra6W3s+lj?)2}M8Pࣱ9J naL5HkT_25Js5 nalziB]76phԨw7=Q``/S>LO$uLE)J9)cTHi~Oo&N tUF) 0TUrԒQS&UqRFQ_#ZU>#Za5I Nը=+?R?>礓$ -LCI3A6`L'a?NA 8'6jǕ,5~B_bl1&wTҙ}/Fݦ\qNhU͆(˨պt㊸>OPV5ph!5ȱT8"at7q2JF!9e#fRA]۪g`%KE- jEvw;R]М9jӷM(~ޜYԕdwM֗-)tSV%acp@jj *M\BVE3MEa_ML"~@5j 6qQ=mm&  Tw ]Ӵ\;Fej]1k;lO6;N*Ĝ9e"$q 1 )áZ#RHpo`ౡ6 %0߆*@jCJ3˞rg7QzCEEr0^VT$8K!-!$D6zWb>jtysa/W{L5Ŏf)Ӱi2fQTBu[|!IqI-/25N}lL_K?``fcLl5Rmv,P`VǓ}^F즼gQz7@58`|){QN:pm-{ۃoY|S8kL:Wqf3!y5V ƭ8P X Urܻ6X-Sen:S)*CJ\>@> Heading 4$@&5CJ\mHsH<A@< Default Paragraph Font0Z@0 Plain TextOJQJ,@, Header  9r &)@& Page Number.U@!. Hyperlink >*B*phFC@2F Body Text Indentdh CJmH sH RR@BR Body Text Indent 20dh^`0CJ0B@R0 Body TextdhCJ`Sb` Body Text Indent 3!dh&dP`CJ\X12|}~!U6 7 g z lOPx"M#$`%% ''-'u(+,./I0247#9$99:<==>D;FWRWkW~WWWWWWWWWWXXXX(0(000020200~80~0000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000000@0@0@0@0@00@0@0@0@0@0@0 0 N<[`nFt`+<\^_ab;] !!Vukovi_na_trasiVXVX25@BCQR`dhipqsIIIIIIIIIIIIIIIJJ J J JJJJ%J,J6J8J;J=JAJCJGJHJKJMJPJQJWJrJvJ|JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJKKK&KKKKKKKKKKKKKKL LLL$L_LdLeLlLnL}LLLLLLLLLLLLLLLMMMMMMMMMMMMNNNNN(N)N+N3N7N8NCNENKN^NgNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNNO O O O OOOO O%OLOQOROVOWOaObOdOsO{OOOOOOOOOOOOOOOP"PZP`PPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPPQ Q QQQQQQQQ!Q$Q%Q+QBQFQQQQQQQQQQQQQQRRRRRRRRRRR R)R*R/R0R;RQRURcRlRmRoRpRxRyR~RRRRRRRRRRRRRRRRRRR/S7S:S>S?SCSDSFSGSPSQSXSYS^S_SaSlStS~SSSSSSSSSSSSSSSSSSSSTTTTTTT T*T3T4T@TKTPTVT]TcTkT{T~TTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTTUUUUUUU,U0U8U;ULUPUQUYUZU\U]UbUcUhUiUkUuUzU{UUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUVVVV&V,V3VQVXVhVpVvV|VVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVVWW WWWWWWWW"W$W'W(W.WQWWWWXX "TU5 7 f h y z klNPwx""L#O#$$_%b%%% '','.'t(u(++,,..//H0I0224477"9$999::<<==>>DD:FW2QProf Djuro Huber uro Huber Oh+'0p   , 8 DPX`hProffrof Djuro HuberjurNormalu uro Huber4roMicrosoft Word 9.0@ @@V@ ~ob }H ՜.+,0 hp  Veterinarski fakultet, Zagrebe%Y Prof Title  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcefghijkmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry F\bData d1Tablel%WordDocument%SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjjObjectPool\b\b  FMicrosoft Word Document MSWordDocWord.Document.89q