Naslov
Ustati ili odustati? Kušnja ponovnog pada
(To get up to give up?Tempted to fall again)

Autori
Dugalić, Vladimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Ecce homo! : medicinski i teološki pristupi : zbornik radova znanstvenog skupa, Split, 16. ožujka 2018. / Mateljan, Ante - Split : Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu, 2018, 157-172

ISBN
978-953-256-107-4

Skup
Znanstveni skup ECCE HOMO! Medicinski i teološki pristupi

Mjesto i datum
Split, Hrvatska, 16.03.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Domaća recenzija

Ključne riječi
čovjek, istočni grijeh, grešnost, trauma, sekundarna trauma, Božja milost, Krist, sakrament pomirenja, euharistija
(man, Original sin, sinfulness, trauma, secondary trauma, God’s grace, Christ, Sacrament of Reconciliation, Eucharist)

Sažetak
U Isusovom drugom padu pod križem ogleda se čovjekovo iskustvo grešnosti, ali i krhkosti i slabosti. Naime, drugi pad čovjek doživljava mnogo teže i ozbiljnije od prvoga. Ponavljanje istog grijeha ili ponovno suočavanje s neugodnim situacijama te proživljavanje iste traume često dovodi do ozbiljne kušnje vjere i gubitka nade u bolje sutra, često popraćeno gubitkom samopouzdanja i životnog smisla, nedostatkom povjerenja u druge osobe, a nerijetko izaziva i osjećaje bespomoćnosti. Drugi pad može biti popraćen i raznim opsesivno-kompulzivnim poremećajima, duševnim smetnjama i poremećajima, depresijom, skrupuloznošću, a može dovesti i do kumulativne tragedije i teške sekundarne traume. U tom smislu, ukoliko čovjek želi nakon ponovnog pada ustati, a ne odustati, mora se suočiti s istinom o sebi samome. Kršćanska antropologija govori nam da je čovjek stvoren na sliku Božju, ali u sebi nosi posljedice istočnoga grijeha. Grijeh, koji je zaslugom praroditelja ušao u svijet, prožeo je našu stvarnost i očituje se u neredu i nesavršenosti svijeta koji čovjeka okružuje. I sam čovjek, zbog gubitka posvetne milosti, nesavršeno je biće podložno raznim traumama, a u svojoj slobodi je sklon činiti zlo i ponavljati grijeh, kao da ga zlo više privlači od dobra. Stoga čovjek, samo uz pomoć Božje milosti, može nadvladati svoju grešnost, a po zaslugama Kristove smrti na križu obnoviti svoju prvotnu svetost. Međutim, preduvjet je kajanje za počinjeno zlo i odluka ne griješiti više. I sama žrtva mora se suočiti s posljedicama doživljene traume, a u slučajevima doživljenog nasilja smoći snage oprostiti nasilniku. Na tom putu veliku pomoć čovjeku pruža sakramentalni život, osobito sakrament pomirenja i euharistije. Iskustvo Božjeg praštanja i ljubavi podiže čovjeka i pomaže mu da i nakon drugog pada ustane i smogne hrabrosti nastaviti nositi svoj životni križ. On tada zadobiva novi smisao, a iskustvo ponovnog pada ne obeshrabruje čovjeka u njegovom nastojanju da ide putem dobra, odnosno, u svjetlu Kristovog uskrsnuća i prema vječnom zajedništvu s Bogom.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Teologija

POVEZANOST RADA