Naslov
Procjena rizika od nastanka karcinoma povezanog s primjenom antihipertenziva
(Risk assessment for cancer development associated with the use of antihypertensives)

Autori
Levicki, Rea ; Benčić, Martina Lovrić ; Jelaković, Bojan

Izvornik
Cardiologia Croatica (1848-543X) 15 (2019), 5-6; 126-131

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, stručni

Ključne riječi
antihipertenzivi ; karcinom ; hidroklorotiazid
(antihypertensives ; carcinoma ; hydrochlorothiazide)

Sažetak
Brojna su klinička istraživanja ispitivala mogući karcinogeni učinak anihipertenzivnih lijekova. Istraživan je njihov učinak na nastanak karcinoma prostate, kože, dojke, bubrega i pluća. Dokazanoje da ukupni rizik od nastanka karcinoma pri uporabi svih antihipertenziva nije povišen. Za pojedine skupine karcinoma dokazano je smanjenje rizika od nastanka maligne bolesti uz uporabu antihipertenzivne terapije. Dobivene su vrijednosti jednake pri dugotrajnoj uporabi lijekova (> 7, 5 godina) ; s duljinom primjene terapije ne dolazi do očekivanog porasta rizika, dok se u nekim istraživanjima vrijednost relativnog rizika s duljinom uporabe antihipertenziva smanjuje. Nijedna skupina antihipertenziva nije bila vezana s povišenim relativnim rizikom od nastanka karcinoma prostate, štoviše, uporaba beta-blokatora i dugogodišnja uporaba alfa-blokatora imala je protektivan učinak. Agencija za lijekove i medicinske proizvode i Europska agencija za lijekove obavještavaju o povišenom riziku od nastanka nemelanomskog raka kože uz uporabu hidroklorotiazida. Hrvatsko društvo za hipertenziju preporučuje razmotriti u kliničkoj praksi omjer koristi i rizika terapije hidroklorotiazidom, adekvatno informirati pacijenta te zajedno s njim donijeti odluku o daljnjoj uporabi hidroklorotiazida u terapiji. Relativni rizik za nastanak karcinoma dojke pri uporabi blokatora kalcijskih kanala, ali i drugih antihipertenziva nije bio povišen, vrijednosti su bile jednake onima u kontrolnim skupinama. Vjerojatnije je da je rizik od nastanka karcinoma bubrega vezan za samu patogenezu arterijske hipertenzije, a ne uz uporabu diuretske terapije. Zaključno, osim dokazane povezanosti uporabe hidroklorotiazida s nastankom nemelanomskog raka kože, valjanih dokaza za moguću karcinogenost drugih antihipertenziva još nema pa stoga preporučujemo u kliničkoj praksi nastaviti slijediti postojeće smjernice za liječenje arterijske hipertenzije uz reevaluaciju odluke o terapiji hidroklorotizadom u skladu s preporukama Hrvatskoga društva za hipertenziju.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA