Pregled bibliografske jedinice broj: 1027564
Problem stopala u fizioterapiji osoba nakon moždanog udara
Problem stopala u fizioterapiji osoba nakon moždanog udara // Knjiga sažetaka radova 18. konferencija medicinskih sestara i tehničara i 4. konferencija zdravstvenih profesija s međunarodnim sudjelovanjem Global Nursing and Healthcare / Lučanin, Damir ; Pavić, Jadranka i sur. (ur.).
Zagreb: ZVU, Rotim, Krešimir, 2019. str. 43-43 (predavanje, međunarodna recenzija, sažetak, ostalo)
CROSBI ID: 1027564 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Problem stopala u fizioterapiji osoba nakon moždanog udara
(Foot problem in physiotherapy of persons after a stroke)
Autori
Telebuh, Mirjana ; Anušić, Ivana ; Grozdek Čovčić, Gordana ; Berc, Tihana
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, ostalo
Izvornik
Knjiga sažetaka radova 18. konferencija medicinskih sestara i tehničara i 4. konferencija zdravstvenih profesija s međunarodnim sudjelovanjem Global Nursing and Healthcare
/ Lučanin, Damir ; Pavić, Jadranka i sur. - Zagreb : ZVU, Rotim, Krešimir, 2019, 43-43
ISBN
978-953-6239-65-8
Skup
18. konferencija medicinskih sestara i tehničara ; 4. konferencija zdravstvenih profesija u medijima
Mjesto i datum
Opatija, Hrvatska, 28.03.2019. - 29.03.2019
Vrsta sudjelovanja
Predavanje
Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija
Ključne riječi
moždani udar ; fizioterapija ; problem stopala
(stroke ; physiotherapy ; foot problem)
Sažetak
Uvod: Moždani udar ostavlja tjelesne posljedice, uključujući hemiparezu ili hemiplegiju, smetnje govora te nesigurnost u hodu i sklonost padovima. Nakon moždanog udara često je zapostavljen, ali ne i manje važan i problem stopala pogođene strane tijela. Razrada teme: Pacijent nakon moždanog udara zbog problema stopala ograničen je u svojim mogućnostima krenuvši od transfera do obavljanja svakodnevnih zadataka. Kao rezultat dugoročne neaktivnosti i pretjerano povišenog hipertonusa mišići postaju pretjerano iritabilni, opseg pokreta u zglobovima stopala se smanjuje, izostaje mobilnost miofibrila te se pojavljuje bolnost prilikom istezanja i palpacije stopala. Ako se pravodobno ne reagira, stopalo pada u plantarnu fleksiju i inverziju, a u tom položaju mogu nastati ireverzibilne promjene poput kontraktura. Tu se ističe važnost rane fizioterapije, mobiliziranje, pravilno pozicioniranje pacijenta i često uspravljanje. Izrazito je važna priprema samog stopala na aktivnost koja slijedi, što se provodi mobilizacijskim tehnikama mekih tkiva, kao i primjenom Kinesio Tapinga, čime se nastoje uspostaviti normalniji biomehanički i proprioceptivni odnosi kao i alignment stopala. Uz navedene tehnike ističu se i zrcalna terapija za oporavak funkcije stopala, a u novije vrijeme sve je prisutnija i robotska rehabilitacija. U velikom izboru metoda fizioterapije oboljelih od moždanog udara prednjači koncept Bobath koji je postavio temelje fizioterapije neuroloških bolesnika. Nerijetko se pacijent opskrbljuje pomagalima i obućom, gdje je od velike pomoći znanje fizioterapeuta prilikom njihova izbora i adaptacije. Zaključak: Fizioterapija bolesnika oboljelih od moždanog udara trebala bi biti individualno prilagođena te dobro organizirana unutar rehabilitacijskog tima radi što efikasnijeg oporavka, a specifična u funkciji stajanja, iskoraka i hoda, koji nedvojbeno čini veliku ulogu u ponovnoj integraciji u zajednicu.
Izvorni jezik
Hrvatski
POVEZANOST RADA
Ustanove:
Zdravstveno veleučilište, Zagreb