Naslov
Humanistička kontroverza 60-ih i prevrati antihumanizma. Još jednom o 'racionalnosti' holokausta
(The Humanist Controversy of the 60s and the Vicissitudes of Anti-Humanism. Once Again on the ‘Rationality’ of the Holocaust)

Autori
Mikulić, Borislav

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u zbornicima skupova, cjeloviti rad (in extenso), znanstveni

Izvornik
Kriza i kritike racionalnosti. Nasljeđe ’68 : radovi četvrtog okruglog stola Odsjeka za filozofiju / Mikulić, Borislav ; Žitko, Mislav - Zagreb : Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2019, 222-276

ISBN
978-953-175-821-5

Skup
Četvrti okrugli stol Odsjeka za filozofiju

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 02.11.2018. - 03.11.2018

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
humanizam ; antihumanizam ; posthumanizam ; postmoderna ; humanistika ; znanost-tehnologija ; Heidegger ; Adorno ; Lévi-Strauss ; Braidotti
(humanism ; anti-humanism ; post-humanism ; postmodernism ; humanistics ; sciensce ant technology ; Heidegger ; Adorno ; Lévi-Strauss ; Althusser ; Braidotti)

Sažetak
Rad preispituje neke novije rasprave u humanistici pod zajedničkim nazivom ‘posthumanizam’ koje nastavljaju tzv. humanističku kontroverzu od 60-ih godina 20. stoljeća, a danas poprimaju nove konotacije i smjerove kako u humanistici i umjetnosti tako i znanosti i tehnologiji. U historijskoj i sistematskoj perspektivi prikazuje se argument da suvremeni posthumanizam nije manje reduktivan i upitan u svojim pretpostavkama od svoga antihumanističkog prethodnika. Nasuprot paušalnom i nekritičkom preuzimanju Heideggerove identifikacije između antropocentrizma i humanizma, u radu se iznova tematizira način na koji se antički antropocentrizam i njegova kritika promijenio u moderni humanizam i zaoštrava razlika između esencijalističkog i historijskog shvaćanja čovjeka, napose kod Hegela i Marxa. Nadalje, dok današnji posthumanizam u humanistici preuzima antihumanističku kritiku humanizma zajedno s tezom o holokaustu kao dovršenju modernog instrumentalnog racionalizma, u radu se preispituju epistemološke i povijesno- filozofske implikacije te teze primjenjujući Heideggerove egzistencijalne kategorije fakticiteta i istine na nacistički koncentracijski logor. U pokušaju da odgovori na reduktivističko shvaćanje humanizma u antihumanizmu evropske filozofije nakon 1945. i suvremenom posthumanizmu, rad ukazuje na druge izvore za kritiku racionalizma, uglavnom zanemarene u posthumanizmu.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filozofija

Napomena
Abstract The paper examines some recent
discussions in the humanities that appear under
the label of post- humanism and which extend
the 'humanist controversy’ from the 1960’s,
assuming new connotations and directions both
in the arts and humanities and in sciences and
technology. It offers, from a historical and
systematic perspective, arguments for the
thesis that post-humanism appears no less
reductive and question-begging than its anti-
humanist predecessor. Contrary to a rather
general and uncritical appropriation of
Heidegger’s identification of anthropocentrism
and humanism, the paper undertakes a
comprehensive account of how ancient
anthropocentrism and its critique morphed into
modern humanism and tries to sharpen the
fundamental difference between essentialistic
and historicist notions of man, especially in
Hegel and Marx. Furthermore, while today’s
posthumanism takes over the anti-humanist
critique of humanism along with the thesis that
the Holocaust is the organic and legitimate
offspring of modern instrumental rationality,
the paper questions the epistemological and
historico- philosophical implications of this
assumption by applying Heidegger’s existential
categories of facticity and truth on death-
camps established by the Nazis. In order to
provide an alternative to the reductionist
notion of humanism in the post-1945’s European
anti- humanism and today’s posthumanism, the
paper points at other resources for a critique
of rationalism, largely dismissed in post-
humanism.

POVEZANOST RADA