Naslov
Ujevićeva metafora i njezina jeka
(Ujević's Metaphor and Its Echoes)

Autori
Bagić, Krešimir

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni

Knjiga
Metafore u hrvatskome jeziku, književnosti i kulturi. Zbornik radova 47. seminara Zagrebačke slavističke škole

Urednik/ci
Lana Molvarec: Tatjana Pišković

Izdavač
Zagrebačka slavistička škola

Grad
Zagreb

Godina
2019

Raspon stranica
15-49

ISBN
978-953-175-784-3

Ključne riječi
epitet, jezik, metafora, paradoks, sinonimija, stil, Tin Ujević
(epither, language, metaphor, paradox, synoynimy, style, Tin Ujević)

Sažetak
Iznimno je kompleksan pjesnički diskurz Tina Ujevića. Uz ostalo ta je kompleksnost svjetonazorna, poetička i stilska. Figura pjesnika kojoj teži „treba da ima u sebi elasticitet, gipkost stvaranja u prirodi (…), da je u stanju da bude jeka svih glasova božjega svijeta“ („Adonai“, 4: 48). Ujevićev se lirski glas oblikuje i preobražava na presjecištu raznorodnih disciplina, orijentacija, tekstova i autora ; naposljetku u taj se polilog uključuju i glasovi njegovih tumača, čitatelja, kolega pjesnika i adoranata svih vrsta. Članak opisuje Ujevićev pjesnički stil koji karakteriziraju osebujan jezični idiom, demijurški lirski subjekt te do artističke punine dovedeni metrički, ritmički i tekstualni obrasci, stilski postupci i figure. U središtu pozornosti su pjesnikova iznimna moć metaforiziranja, karakter njegovih metafora i njihova uloga u oblikovanju lirskoga iskaza. Na koncu promotrena je kreativna i kritička recepcija pjesnikova opusa, koja se relativno često promeće u emfatično mistificiranje djela i njegova autora.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Filologija, Znanost o umjetnosti

POVEZANOST RADA