Naslov
Citraštvo u Zagrebu od 1860-ih do 1918. godine: na temelju ostavštine Milana Stahuljaka, pohranjene u Arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda
(Playing the Zither in Zagreb from the 1860s to 1918: On the basis of Milan Stahuljak’s Legacy kept in the Archives of the Croatian Music Institute)

Autori
Boltužić, Ana

Izvornik
Arti musices : hrvatski muzikoloski zbornik (0587-5455) 39 (2008), 2; 219-253

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, članak, znanstveni

Ključne riječi
Citra ; Zagreb ; druga polovica 19. stoljeća ; početak 20. stoljeća ; ostavština Milan Stahuljak
(Zither ; Zagreb ; second half of 19th century ; beginning of 20th century ; Legacy ; Milan Stahuljak)

Sažetak
Krajem 19. i početkom 20. stoljeća citra se ubrajala među najpopularnija kućna glazbala u Zagrebu. Budući da je hrvatska prijestolnica u to vrijeme bila dio Austro-Ugarske monarhije, bio je to evidentan utjecaj austrijske kulture na domaću sredinu. Na temelju ostavštine Milana Stahuljaka pohranjene u arhivu Hrvatskoga glazbenog zavoda te uz pomoć svih dostupnih izvora, članak pokušava osvijetliti tu zaboravljenu glazbenu povijest te upoznati muzikološku i širu javnost s citrašima djelatnima u to vrijeme, kontekstom njihovih nastupa, glazbenom podukom citre i citraškim muzikalijama. Zagrebačka citraška scena zaživjela je zahvaljujući kulturnom utjecaju Beča, ali se zbog istog naposljetku i ugasila. Naime, domaći su podučavatelji u svome radu koristili austrijske citraške priručnike, u Zagrebu su redovito gostovali austrijski umjetnici, a bečki stručni (citraški) časopisi objavljivali su životopise domaćih citraša i pratili glazbeni (citraški) život Zagreba. Uz aranžmane skladbi hrvatskih autora, citraškim repertoarom dominirala su djela austrijskih i njemačkih skladatelja. Austrijski tiskari izdavali su skladbe domaćih citraša, a i I. Agramer Zither Klub (Prvi zagrebački citraški klub) osnovan je po uzoru na bečki. Osim toga, domaći citraši usavršavali su se u austrijskoj prijestolnici i često ju posjećivali. Raspadom Monarhije 1918. godine velik broj citrašaamatera, mahom naturaliziranih Austrijanaca i Nijemaca, vraća se u svoju matičnu domovinu, a amaterski se glazbeni krugovi, u skladu s novim ustavno-pravnim poretkom, počinju sve više priklanjati tamburici koja je sve do danas ostala jednim od središnjih simbola hrvatske narodne (i nacionalne) glazbe.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Etnologija i antropologija, Glazbena umjetnost

POVEZANOST RADA