Naslov
Jesu li hormoni krivi za debljinu?
(Are hormones to blame for obesity?)

Autori
Baretić, Maja

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, neobjavljeni rad, stručni

Skup
2. bosanskohercegovački kongres o debljini s međunarodnim sudjelovanjem

Mjesto i datum
Mostar, Bosna i Hercegovina, 21.06.2019. - 23.06.2019

Vrsta sudjelovanja
Pozvano predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
debljina ; hormoni ; patofiziologija
(obesity ; hormones ; patophyisiology)

Sažetak
Suprotno uobičajenom mišljenju, u manje od 5% slučajeva postoji endokrini uzrok debljine. Najčešći endokrini poremećaji povezani s debljinom su hipotireoza, hiperkortizolizam, hiperinzulinemija, nedostatak hormona rasta te hipotalamička pretilost. Policistični jajnici i hipogonadizam su i uzrok i posljedica debljine. Manjak hormona štitnjače usporava metabolizam, smanjuje potrošnju energije u mirovanju, potrošnju kisika i korištenje hranjivih tvari. Sve navedeno dovodi do pojačanog nakupljanje tekućine bogate glikozaminoglikanima. Učinak hipotireoze na apetit i unos energije nije u potpunosti jasan, no morbidna pretilost nije karakteristična za hipotireoidizam. Kako je veći dio debljanja u hipotireozi posljedica akumulacije soli te retencije vode, njeno liječenje dovodi uglavnom do gubitka tjelesne mase koji iznosi manje od 10%. Kortizol je hormon koji regulira metabolizam ; pojačava proizvodnju glukoze, razgradnju proteina te aktivaciju lipoprotein lipaze u adipocitima. Trajna hiperkortizolemija dovodi do specifične akumulacije masti te mišićne atrofije. Cushingov sindrom (bolest) karakterizira povećano visceralno nakupljanje masti tj. centralnu pretilost, specifičan izgled lica radi nakupljanja masti u obrazima ("moon face"), dorzocervikalnom području ("buffalo hump") te supraklavikularnim masnim jastučićima. U ispitivanju u kome su bolesnici sami naveli promjenu tjelesne mase prosječni dobitak je bio 24 kg ; 72% bolesnika navelo je da je nakon uspješnog liječenja hiperkortizolemije izgubilo sav višak tjelesne mase. Endogena hiperinzulinemija (uglavnom se radi o inzulinomima) dovodi do hipoglikemije, neuroglikopenije i do autonomnih simptoma. Uzrok debljine, koja se nalazi u 18-39% bolesnika, jest unosa kalorija kako bi se izbjegla hipoglikemija. Nakon uspješnog liječenja inzulinoma prosječni gubitak je 10- 13% početne tjelesne mase.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA