Naslov
Obilježja intenzivirane i prolongirane hiperbilirubinemije terminske novorođenčadi
(Features of intensified and prolonged hyperbilirubinemia in term neonates)

Autori
Gamberažić, Tea

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Split

Datum
05.07

Godina
2019

Stranica
54

Mentor
Žaja, Orjena

Neposredni voditelj
Žaja, Orjena

Ključne riječi
hiperbilirubinemija ; novorođenčad ; terminski ; Gilbert
(hyperbilirubinaemia ; neonates, term ; Gilbert)

Sažetak
Cilj istraživanja: Cilj istraživanja bio je istražiti obilježja intenzivirane i prolongirane hiperbilirubinemije terminske novorođenčadi. Ispitanici i metode: Ovo retrospektivno istraživanje obuhvatilo je 100 novorođenčadi, od kojih je 42 s dijagnozom novorođenačke hiperbilirubinemije hospitalizirano na Odjelu za gastroenterologiju Klinike za pedijatriju KBC-a "Sestre Milosrdnice" u Zagrebu, a 58 na Klinici za pedijatriju KBC-a Splitu, u razdoblju od 1. siječnja 2017. do 10. svibnja 2019. godine. Rezultati: U ovo istraživanje uključeno je 100 novorođenčadi i mlađe dojenčadi s dijagnosticiranom intenziviranom (68%) i prolongiranom hiperbilirubinemijom (32%) u dobi od 2 do 45 dana. U obje skupine dob majke bila je u prosjeku 30 godina. Sva su djeca rođena u 39. gestacijskom tjednu, a 63% djece rođeno je vaginalnim putem poroda. Novorođenčad u skupini intenzivirane hiperbilirubinemije češće je rođena u toplijim mjesecima, od ožujka do rujna, a novorođenčad s produljenom hiperbilirubinemijom u hladnijem dijelu godine, tijekom jeseni i zime. Većina djece liječena je intravenskom hidracijom, njih 89%, a 56% djece liječeno je i fototerapijom. Utjecaj infekcije urinarnog trakta na hiperbilirubinemiju novorođenčadi nije dokazan. Laboratorijski nalazi eritrocita, hemoglobina i hemtokrita bili su unutar referentnih vrijednosti, a mali broj djece imao je povišene vrijednosti jetrenih enzima. Najveća vrijednost bilirubina bila je izmjerena u skupini djece s intenziviranom hiperbilirubinemijom i iznosila je 472 µmol / l. Tjelesna masa djece s intenziviranom hiperbilirubinemijom bila je značajno niža pri prijemu, u usporedbi s porodnom masom (-4, 5% ± 8%), dok su u skupini s prolongiranom hiperbilirubinemijom djeca imala 15% ± 13, 7% veću tjelesnu masu u trenutku hospitalizacije u usporedbi s porodnom masom. 42 od 100 novorođenčadi imalo je učinjenu DNA- UGT analizu za UGT1A1*28 genotip. Učestalost nositelja polimorfizma za Gilbertov sindrom bila je 60, 5% u ispitivanoj populaciji, što je više od učestalosti u kontrolnoj skupini - 55, 6%. Zaključci: Od svih ispitivanih obilježja hiperbilirubinemije novorođenčadi najjača korelacija je utvrđena u razlici tjelesne mase pri prijemu i porodne mase, koja je bila negativna u skupini intenzivirane hiperbilirubinemije, a pozitivna u novorođenčadi s prolongiranom hiperbilirubinemijom. Polimorfizam GS je važan utjecajni čimbenik na pojavnost i trajanje hiperbilirubinemije novorođenčeta.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti

POVEZANOST RADA