Naslov
Pregled najznačajnijih vrsta jestivog ljekovitog bilja
(Review of the most important wild edible plant species)

Autori
Gudeljević, Katarina

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski

Fakultet
Agronomski fakultet

Mjesto
Zagreb

Datum
09.07

Godina
2018

Stranica
24

Mentor
Grdiša, Martina

Ključne riječi
samonikle biljne vrste ; ljekovita i nutritivna vrijednost ; kemijski spojevi ; prehrana
(wild plant species ; medicinal and nutritional properties ; chemical substances ; diet)

Sažetak
Brojne samonikle biljne vrste uz ljekovita svojstva imaju i veliku nutritivnu vrijednost. Često su smatrane korovom, a izvor su brojnih tijelu potrebnih hranjivih tvari, vitamina i minerala. Posljednjih nekoliko desetljeća zanimanje za navedenim biljnim vrstama sve više raste i one zauzimaju važno mjesto u prehrani sve većeg broja ljudi. Potočarka (Nasturtium officinale R. Br.), motar (Crithmum maritimum L.), bljušt (Tamus communis L.), maslačak (Taraxacum officinale Weber), tušt (Portulaca oleracea L.), kopriva (Urtica dioica L.) i mišjakinja (Stellaria media /L./ Vill.) su samo neke od jestivih samoniklih biljnih vrsta koje rastu na našem području. Potočarka je vrsta koja posjeduje antimikrobna svojstva i najčešće se konzumira u salatama. Listovi motra mogu se konzumirati svježi i ukiseljeni, a izvrsni su za detoksikaciju organizma. Bljušt je vrsta čiji se mladi izdanci jedu kao povrće. Maslačak je široko rasprostranjena biljna vrsta, bogata raznim kemijskim spojevima, a za jelo se najčešće koriste mladi listovi. Tušt je bogat izvor omega-3 masnih kiselina i odličan je na salatu. Kopriva sadrži vitamine i minerale te se od nje mogu pripremati brojna jela, ali i kozmetički pripravci. Mišjakinja je vrsta bogata vitaminima, mineralima i proteinima, a najčešće se konzumira u salatama i juhama.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Poljoprivreda (agronomija)

POVEZANOST RADA