ࡱ> bjbj]] 4??e%(((8`lD(}XtL\"~~~Y"{ WWWWWWW$Y\f>WYY>W~~7X{0{0{0~~W{0W{0{0nHRPU~`Ǘ K4(JS WMX0}XS ]g- ]@UU ]UD{0>W>W/}X ] :doc.dr.sc. Iva Sorta-Bilajac Turina, dr.med. Katedra za druatvene i humanisti ke znanosti u medicini Medicinski fakultet Sveu iliata u Rijeci  HYPERLINK "mailto:iva.sorta@medri.hr" iva.sorta@medri.hr Eutanazija i distanazija Sa~etak Problematiku smrti i umiranja mo~e se sagledati kroz tri perspektive: svetost ~ivota; kvaliteta ~ivota; liberalan pristup. Eutanaziju se mo~e definirati kao  milosrdnu smrt , a distanaziju kao  bezmilosno produljenje agonije, patnje i odgaanje smrti . U eti koj procjeni eutanazije treba uzeti u obzir: ishod ina; nakanu ili motivaciju; prirodu ili narav ina i okolnosti; objektivno sagledanu moralnu vrijednost. U eti koj procjeni distanazije treba uzeti u obzir tri osnovna cilja medicine: spaaavanje i produ~avanje ~ivota; poboljaavanje i odr~avanje zdravlja; ubla~avanje boli i patnje. Istra~ivanja pokazuju da religija, rasa, nacionalnost i kulturoloake specifi nosti zdravstvenih djelatnika oblikuju njihove stavove i pristupe medicinskim postupcima pri kraju pacijentova ~ivota. U Kodeksu medicinske etike i deontologije Hrvatske lije ni ke komore jasno su artikulirani stavovi protivno eutanaziji i intenzivnom lije enju pacijenta u ireverzibilnom terminalnom stanju. Crkva jasno iznosi svoje principe, naglaaavajui da je svaki ovjek (bilo zdravstveni djelatnik ili pacijent) u prvom redu osoba i kao takav ima svoje dostojanstvo koje nijedna znanost ne smije zanemariti. Uvod Problematika smrti i umiranja oduvijek je, kao i pitanje po etka ~ivota, bila jednim od vodeih predmeta teoloake i filozofske rasprave. Sustav biomedicine i zdravstva se s prakti nim aspektima tih dvaju fenomena svakodnevno susree. Budui da svaka velika religija ( kraanstvo, ~idovstvo, islam, hinduizam, budizam ( pou avaju da je osoba u ovom ~ivotu na prijelazu ka drugom ~ivotu, mo~e se argumentirati kako je svrha svih religija, izmeu ostalog, i priprema za smrt. Naime, Biblija, I Ching, Tibetanska knjiga mrtvih, literatura Ars moriendi..., viae ili manje za svrhu imaju pripremiti pojedinca za su eljavanje sa smru, kao i artikulirati odgovore na pitanja vezana uz smrt i umiranje, poput besmrtnosti, pogrebnih obreda i ponaaanja pri bolnom gubitku (1). Modernizacijom medicine javljaju se novi stavovi i razmatranja o umiruem bolesniku. Stru no-znanstvena paradigma medicine ponosi se  s dovoljno razloga  golemim napretkom u biomedicinskim znanostima i tehnologiji u posljednjih stotinu godina. Nekada smrtne bolesti i ozljede, danas su, uz adekvatan tretman, izlje ive. Ponos se, meutim, lako pretvara u aroganciju, a smrt umjesto da bude prirodan zavraetak ~ivota, pretvara se u neprijatelja kojeg treba poraziti ili u neugodan neuspjeh high-tech medicine kojeg treba prikriti (2). Upravo zahvaljujui spektakularnim otkriima i kontinuiranom znanstveno-tehnoloakom napretku, javljaju se nova stajaliata i razmatranja u odnosu na zdravlje i bolest, ~ivot i smrt, ne samo pri prakti nom, svakodnevnom lije nikovom djelovanju, ve i u eti kim aspektima istog. Suvremena medicinska etika susree se upravo s takvim novim eti kim problemima do kojih dolazi zbog sve slo~enijih uvjeta pri donoaenju medicinskih odluka, kako za zdravstvene djelatnike, tako i za laike u medicini, koji su u to odlu ivanje uklju eni. Ta slo~enost izrazito je prisutna upravo u raspravi o smrti i umiranju, pri emu je potrebno u initi odmak od znanstveno-tehnoloake simplifikacije koja redukcionisti ki i kratkovidno svodi problem na dva osnovna glediata: biti za ili protiv (2). Od eutanazije do distanazije Problematiku smrti i umiranja mo~e se sagledati kroz tri perspektive koje se prote~u kroz analizu kako eutanazije, tako i distanazije. Prva je perspektiva o svetosti ~ivota po kojoj je ~ivot dar, jedinstven i ne smije biti podlo~an nikakvom nasilju. Druga je perspektiva o kvaliteti ~ivota - stav po kojem ono temeljno u moralnoj debati predstavlja odrednica je li neki ~ivot vrijedan ~ivljenja. Trea predstavlja liberalan pristup, prema kojem svatko ima pravo odrediti vrijednosti prema kojima e koncipirati tijek i zavraetak svog ~ivota (3). U medicinsko-eti koj raspravi o eutanaziji i distanaziji centralno mjesto zauzima briga za obranu dostojanstva ljudskog ~ivota u njegovoj terminalnoj fazi. Postoje, meutim, brojna neslaganja o sredstvima koja treba koristiti u postizavanju tog cilja. Jedan od imbenika koji dodatno kompliciraju raspravu je terminoloaka konfuzija koja, ponekad, ne ini jasnom distinkciju izmeu onog ato se osuuje od onog ato se prihvaa. Eutanaziju i distanaziju mogli bismo shvatiti kao  dva lica iste medalje , dva dijametralno suprotna pola istog fenomena. Konceptualna jasnoa na ovom polemi kom podru ju multisemanti kih izraza od iznimne je va~nosti. Na jednom kraju nalazi se eutanazija kao  milosrdna smrt , na drugom, pak, distanazija kao  bezmilosno produljenje agonije, patnje i odgaanje smrti . Izmeu te dvije krajnosti je stav koji poatuje ljudsko dostojanstvo i atiti ~ivot, ali i prirodnu smrt kao sastavni dio ~ivota, a definira se kao ortotanazija. Gr kim prefiksom ortho = korektan, ortotanazija sadr~ava smisao smrti  u svoje vrijeme , bez nepotrebnog skraivanja ni produ~avanja procesa umiranja i bez dodatnih patnji, odnosno  umijee dobrog umiranja . Ortotanazija je, za razliku od eutanazije ili distanazije, osjetljiva na proces humanizacije smrti (2, 4). Eutanazija Eutanaziju bismo mogli definirati kao  medicinske radnje koje, motivirane samiloau, uzrokuju smrt preuranjeno i izravno, s ciljem uklanjanja boli (5).* U eti koj procjeni eutanazije i konteksta u kojem se provodi va~no je konkretno identificirati je li odreeni oblik djelovanja zaista eutanazija, ato je neophodno da bi se moglo donijeti moralno utemeljen sud. U tome mo~e pomoi razmatranje koje uzima u obzir sljedee parametre: ishod ina; nakanu ili motivaciju; prirodu ili narav ina i okolnosti; objektivno sagledanu moralnu vrijednost (5). Da bi odgovorili na pitanje je li eutanazija  in milosra treba uzeti u obzir glavni cilj, odnosno ishod eutanazije, a to bi trebala biti zaatita dostojanstva osobe odstranjujui patnju i bol. Poteakoa  sa glediata kodificirane medicinske etike (odnosno medicinske deontologije) i moralne teologije  jest u tome da se eutanazijom eliminira bol eliminiranjem nositelja boli. Katoli ki moral, u svojim slu~benim tekstovima proglaaava eutanaziju moralno prijekornom, shvaenu kao in ili propust koji uzrokuje smrt kako bi se uklonila svaka bol. Takav stav posebno je naglaaen u enciklici Evangelium Vitae pape Ivana Pavla II., gdje se potvruje da je  eutanazija teako kraenje Bo~jeg zakona, namjerna smrt moralno neprihvatljiva od ljudske osobe (8). U ishodu, odnosno rezultatu eutanazije mo~emo, dakle, zapaziti dva elementa: uklanjanje boli; smrt nositelja boli u svrhu postizavanja tog cilja. Medicinska deontologija i moralna teologija prihvaaju prvi element  medicinski tretman koji uklanja bol, a odbacuju drugi  izravnu, namjernu smrt nositelja boli. Kada se osuuje eutanazija, ne osuuje se kontrola boli, niti obrana dostojanstva bolesne ili umirue osobe, ve onaj dio ishoda koji zavraava ubojstvom osobe s ciljem uklanjanja njezine boli (5). Sljedei imbenik koji zaslu~uje pa~nju u raspravi o eutanaziji je nakana ili motivacija koju se ima za njeno vraenje. Da bi se neki in okarakterizirao kao eutanazija va~no je da nakana pogoduje umiruem bolesniku, kao npr. ubrzati umiranje bolesnika motivirano sa~aljenjem i s namjerom ubla~avanja njegove patnje. S obzirom na nakanu, in eutanazije mo~e se sagledati dvojako: prava nakana s krivim u inkom (ubla~avanje boli koje za posljedicu ima umiranje); kriva nakana s pravim u inkom (usmrivanje pacijenta koje uzrokuje i odsutnost boli). Iz toga proizlazi da pitanje nakane ima veliku va~nost u moralnom vrednovanju postupka (5). Ovakva razradba zahtijeva i dublje sagledavanje naravi ina i okolnosti pod kojima se ostvaruje. Dvosmislenost koja se esto javlja u odnosu na narav eutanazije jest je li ona, isklju ivo, medicinski in. Ako su odlu ujui faktori u njenom definiranju ishod (uklanjanje boli) i motivacija (samilost), taj pojam mo~e imati poprili no airoku konotaciju. Ako se, pak, doda i trei faktor  narav ina  a in se definira kao da je medicinske ili terapeutske naravi, pojam postaje jasnije definiran. Meutim, eutanazija kao medicinski in ipak zahtijeva i dodatno razjaanjenje. S medicinsko-eti kog stajaliata va~no je razlikovati eutanaziju vraenu nad osobama koje pate fizi ki i psihi ki, ali ije stanje nije takvo da bi izravno ugro~avalo ~ivot, od one vraene nad osobama ija je bolest ve uala u terminalni stadij, sa znakovima viaestrukog progresivnog oateenja organa. U oba slu aja bi svoenje problematike na isklju ivo pitanje autonomije i prava osobe na odlu ivanje ~eli li ili ne ~ivjeti, bilo pogreano. Potrebno je, naime, osim autonomije pacijenta, uzeti u obzir i ostale (bio)eti ke principe (dobro instvo, neakodljivost i pravednost). Pred stvarnoau eti kih dilema pri suo avanju s konceptom smrti i umiranja u medicinskoj praksi, neminovno dolazi do sagledavanja naravi ina u okolnostima u kojima se vrai (5). etvrti parametar koji poma~e u identifikaciji nekog ina kao eutanazije jest objektivna moralna vrijednost koja se mo~e pridavati inu eutanazije kod eti ke ili pravne krivnje. U zapadnja koj pravnoj tradiciji, medicinskoj deontologiji i moralnoj teologiji nema sumnje da se eutanazija objektivno smatra zlom. To, meutim, ne zna i da te tradicije ne bi uva~ile i subjektivnu komponentu pojedinog ina. Postojee razlike izmeu zlo ina i kazne u pravu, te grijeha i krivnje u moralnoj teologiji, mogu pomoi u konkretnim slu ajevima u kojima osoba provodi ono ato je objektivno neko zlo (prema kriterijima pravnih i moralnih sustava), ali pri emu ta ista osoba smatra da postupa ispravno, jer je voena ispravnom nakanom. in, dakle, ostaje zlo in, ali osoba koja ga ini, pod odreenim okolnostima, ne ka~njava se, ne zato ato eutanazija po sebi ne bi bila objektivno zlo, ve zato ato ovdje drugi imbenici ulaze u kreiranje moralno-pravno-teoloakog suda (5). Distanazija Distanaziju Leo Pessini - vodei brazilski teolog i bioeti ar, koji se u svjetskim bioeti kim krugovima ina e smatra  ocem tog pojma - definira kao  polaganu, bolnu smrt u velikoj patnji , odnosno  bezmilosno produ~avanje ~ivota . Radi se o neologizmu gr kog porijekla, u kojem prefiks dys ima zna enje  in s greakom . Dakle, distanazija etimoloaki zna i pretjerano produ~avanje agonije, patnji i smrti pacijenta. Pojam se mo~e koristiti i kao sinonim za beskoristan i uzaludan tretman, koji ima za posljedicu medicinski potpomognutu polaganu i produljenu smrt praenu patnjom.* Takvim ponaaanjem ne produ~uje se ~ivot  uzimajui u obzir njegovu kvalitetu - nego proces umiranja (4). Pitanje koje se u ovom kontekstu direktno namee je: do kada produ~avati proces umiranja kada viae ne postoji nada za ~ivot, kada u toj fazi bolesti svaki terapijski postupak samo odgaa neizbje~no i produljuje agoniju i ljudsku patnju? Kome koristi odr~avati osobu  mrtvo-~ivom ? Neko se prihvaalo mialjenje da je dostatno poznavanje medicinskih znanosti dovoljno jamstvo da e kona na odluka o onom ato je medicinski indicirano biti ispravna (17). Meutim, klini ka procjena uvijek u sebi uklju uje i skup vrijednosnih procjena ili normi koje se nalaze izvan okvira medicinskih vrijednosti (18), jer svaka medicinska odluka u sebi sadr~i i medicinsko-tehni ku i moralnu komponentu (19). Medicinska kompetencija nije viae jedina kompetencija pri donoaenju medicinski ispravnih odluka, poglavito ukoliko postoji bojazan da se zalazi na skliski teren distanazijskog tretmana. Da bi medicinske odluke bile i eti ki ispravne one danas moraju biti donesene u airem interdisciplinarnom okru~enju. Jedno od vje nih pitanja  Je li medicina umijee ili znanost? Je li to humanisti ki poduhvat sa znanstvenom komponentom ili znanstveni poduhvat sa humanisti kom komponentom? (20) u raspravi o distanaziji sve viae dolazi do izra~aja. I upravo danas viae nego ikad potvruje se potreba da  svaka vrsta vizija ciljeva medicine uklju i umijee humane procjene pred neizvjesnoau, humanisti ke i moralne vrijednosti i rezultate obazrive znanosti. Medicina koja istodobno nastoji biti asna, uravnote~ena, pristupa na i nepristrana treba stalno razmialjati o svojim ciljevima. (20). Uzimajui u obzir navedena razmatranja, mo~e se problematizirati tri osnovna cilja medicine: spaaavanje i produ~avanje ~ivota; poboljaavanje i odr~avanje zdravlja; ubla~avanje boli i patnje (20). Meutim, ato ti ciljevi zna e danas, u okvirima suvremene medicinske tehnologije, kada postoje ureaji koji mogu odr~ati tijelo na ~ivotu  do daljnjega ? Do kojih granica medicina mo~e i smije produ~avati ~ivot i tko je taj koji e moi, smjeti i znati rei: dosta! Zna i li to da bi distanazija trebala biti prihvaena kao sastavni dio medicine? Zar zaista ne ~elimo (ili ne mo~emo) prihvatiti koncept bolesti i smrti kao sastavni dio ~ivota? Pitanje koje naprosto zahtijeva da, u ovom kontekstu, bude postavljeno jest: koje je legitimno podru je medicine i gdje postaviti granicu koja legitimira bilo kakvu medikaciju (2)? Jedno od Potter-ovih poimanja bioetike jest da bi ona trebala biti kontrolor znanosti i upozoriti na to da danas znanosti i tehnologiji ne bi trebalo biti dopuateno sve ato ona mo~e. Z  l n p    V f d f .2JLN~~~sh]X hcV5hmh CJaJhmhNCJaJhmh< CJaJhmh~CJaJhmhcVCJ]aJhmhcVCJaJhmh 5CJaJhmhcV5CJaJ hbhzQ hbhqYhbh\%5hghqY0JjhghqYUjhghqYU hghqYhbhqY5 Z  LNPZ\2`### $`a$gd\% $`a$gd\% $`a$gd\% $a$gdg$a$gd`N$a$gd\%NPXZ\.XZj,0rt .02tRVRTVXZ6Hf!h!!l"#####$$%6%%&ɿɿɵ߭ɭةɭɥɥɔɔhbh,6] hbhzQh+hGhbh,6hbhk6] j-hbh, hbh,h)h`N hbhkhk hbh@whbhqY5hbhzQ5 hg5:&':''("(x++ ,B----.X.X/Z/`/v////J0116181x112222*2,2:2z23T3X3Z3\3^3b33 4$4*45555555&6<6z666L7俵ٮٮh&~hh h0J hbhehbh56hbhzQ56hNShhbh6hk hbh hbhzQh+hbh,6] hbh,<#"(x+22,2b3555&66=&==f@^CDD $ & F a$gd $`a$gd\%$a$gd $ & F a$gd $ & Fa$gdh $`a$gdk$a$gd\% $`a$gd\% $a$gd\%L7V78888 ; ;@;B;;B<\<b<="=$=&===???*@>@X@`@d@f@@AAB2BCC\C^CCDDD&EdEEEF|FFFIJ6MPMTMVMnM|MMMMMMNN\N`NbNNžзhh hzQ56] hN hh hN hN[ hN hzQhh&~ hbhh hh hh 6hh hN hN[ hbhzQhh hzQ56DDjEONWPWhW\ciij`jjo $`a$gdBVr $`a$gd $ & Fa$gdBVr $`a$gd.\ $`a$gd.\ $`a$gd.\ $`a$gdm$a$gd\% $`a$gd\% $a$gdh N$OJOLOOOOObPPSStUvUUUWW W"WFWNWPWfWhWWXXX6YYY&Z[[[[\\\^^^ `N`4a6avaaa,bbcccee(fhiii޼񟛟ޟޟhG huh.\hU#fh h0Jhbhe6 hbhehbhm56hbhzQ56 hm56hN hN[hzQ56]h&~ hbhzQh.\hN[=iidiiiiiiijjjjjjjjjjjxkkll mnnxoooovpppppfnFt̾߷̰hkbN hbhkbN hbhjhhbhzQ5 hG5 hbhzQ hbhhBVrhBVr6Uhm| hbhBVrhhN hhG hBVrhqY hBVrhBVrhBVrh.\ hbhqY9Potter je oduvijek promatrao bioetiku kao novu disciplinu koja e povezati znanje i razmialjanje, dinami ki pristup neprekidnoj potrazi ljudskog roda za mudroau, odnosno znanjem kako upotrijebiti znanje (21, 22)! Upravo u kontekstu rasprave o distanaziji ova definicija dobiva punu te~inu i konkretnu, prakti nu primjenu. Zaklju ak Istra~ivanja pokazuju da religija, rasa, nacionalnost i kulturoloake specifi nosti zdravstvenih djelatnika oblikuju njihove stavove i pristupe medicinskim postupcima pri kraju pacijentova ~ivota (engl. end-of-life care) (23-25). Istra~ivanje na lije nicima zaposlenim u jedicinama intenzivnog lije enja u zemljama Zapadne Europe, pokazuje da katolici u odnosu na protestante ili agnostike puno rjee pristupaju prekidu odr~avanja na ~ivotu svojih pacijenata (24), kao i lije nici katolici u SAD-u (25). Sli ni su rezultati dobiveni i u istra~ivanjima o stavovima graana prema odlukama o zavraetku ~ivota, u kojima su ateisti pokazali veu razinu odobravanja za aktivnim okon anjem ~ivota (26), odnosno ne-katolici pokazali veu razinu odobravanja u odnosu na katolike (27). Hrvatska je dominanto katoli ka zemlja (88% populacije) (28). Istra~ivanje provedeno meu zdravstvenim djelatnicima KBC-a Rijeka pokazalo je kako meu najte~im eti kim dilamama s kojima se susreu u svojoj praksi smatraju upravo donoaenje odluka vezano uz zavraetak pacijentova ~ivota, kao ato je prekid odr~avanja na ~ivotu i nepru~anje reanimacije (29-31). Eutanazija je u Hrvatskoj zakonom zabranjena. Kazneni zakon RH poznaje pojam  usmrenje na zahtjev (32).* Medicinska struka ima jasan stav, utemeljen na Kodeksu medicinske etike i deontologe Hrvatske lije ni ke komore i Hrvatskog lije ni kog zbora:  Lije niku je asna obveza svoje ~ivotno usmjerenje i struku posvetiti zdravlju ovjeka. U tom smislu on e poatovati ljudski ~ivot od njegova po etka do smrti, promicati zdravlje, sprje avati i lije iti bolest te poativati ljudsko tijelo i osobnost i nakon smrti. (33). U Kodeksu HLK, u lanku 4.  Umirui pacijent , jasno stoji: Ubla~avanje patnje i boli jedna je od osnovnih zadaa lije nika. To je posebno va~no u skrbi oko umirueg pacijenta, kada e lije nik pacijentu uz lijekove nastojati pru~iti i svu duhovnu pomo, poatujui pacijentovo uvjerenje i ~elje. Istodobno e lije nik upoznati i pacijentove bli~nje o njegovom stanju i nastojati postii njihovu suradnju na ubla~avanju pacijentovih tegoba. Namjerno skraivanje ~ivota (eutanazija) u suprotnosti je s medicinskom etikom. }elju dobro informiranog pacijenta, koji boluje od neizlje ive bolesti, jasno izra~enu pri punoj svijesti u pogledu umjetnog produ~ivanja njegovog ~ivota, treba poativati primjenjujui pozitivne zakonske propise. Nastavljanje intenzivnog lije enja pacijenta u ireverzibilnom terminalnom stanju medicinski nije utemeljeno i isklju uje pravo umirueg bolesnika na dostojanstvenu smrt (33). Povijesno gledano, lako se uo ava usku povezanost medicinske etike i kraanske tradicije i stavova koji na nju znatno utje u. U kraanstvu je lije enje bolesnika sastavni dio navjeatenja Evanelja i misionarskog poslanja. Kraanstvo ne samo da je prihvatilo medicinsku etiku ve joj je dalo i nove pojmove i vrijednosti kroz svoj nauk i praksu. Naime, kraanstvo je uvelo pojam ljudske osobe u svoje teoloako shvaanje ovjeka, ato je imalo neposredne posljedice na pristup pacijentima i na njihovo lije enje. Tako je stvoren kraanski personalizam koji, za razliku od klasi nog dualizma naglaaava da je itav ovjek, duh i tijelo, jedinstven i da je kao takav Bo~je stvorenje postavljeno u svijet i Bogu Stvoritelju odgovorno za razvoj svijeta i ~ivota. Religiozna misao nudi zdravstvenim djelatnicima pomo da se ne izgube u isto racionalnom odreivanju onog ato jest, odnosno nije dozvoljeno, preko vrlo jednostavnog eti kog pitanja: Zaato inim to ato inim? Time se eti ka opravdanja (dobro drugoga, korisnost, pravednost, du~nost) nanovo promialjaju i osvjeauju. Ako uz to postoji i religizni motiv initelja, njegovo djelovanje e biti daleko savjesnije i efikasnije (34). Najvei problem jest u eti kom shvaanju samog ~ivota. Za personalisti ku (kraansku) etiku je ~ivot osnovna vrijednost i to sam u sebi, dok je za lai ku etiku ~ivot vrijednost pod odreenim uvjetima, tj. vrijedan je onda kad posjetuje dovoljno dobru kvalitetu (svetost ~ivota naspram sakralnost ~ivota). Istinski dijalog izmeu religiozne i sakralne etike ote~an je zbog pitanja eti ke normativnosti. U suvremenoj lai koj (bio)etici vlada pluralizam ideja i stavova, ime je stvoren tzv. eti ki relativizam, kontekst za izra~avanje ideje kvalitete ~ivota. Time se, u stvari, negiraju apsolutni eti ki principi i moralna istina na kojima po iva kraanska etika (34). Kraanstvo je razvilo svoju personalisti ku antropologiju ili sliku o ovjeku, jer taj model nalazi moralni kriterij u samom ovjeku ukoliko je osoba. Upravo zato ato je osoba, ovjek posjeduje objektivnu vrijednost, koja je transcendentna i nedodirljiva, a kao takva onda i normativna. Osoba posjeduje sljedee oznake: ona je bie samo u sebi (ens in se), samo po sebi (ens per se), cjelovita i nedjeljiva (integralis), razumska (rationalis), savraena (perfecta) unutar svoje stvorene danosti, slobodna (libera) i, kona no, odgovorna (responsabilis) (34). I suvremeni personalizam polazi od ideje da je osoba nesvediva na objekt, budui da je subjektivno, nedodirljivo, slobodno i odgovorno jastvo. ovjek kao osoba je nedodirljiv ne samo zato ato ~ivi i ima pravo na ~ivot, ve je ovjekov ~ivot nepovrediv jer je ovjek osoba. Osoba ima egzistencijalnu narav i ne ovisi o dobi, fizi kim ili psihi kim danostima, ve o duhovnoj duai koja se nalazi u svakom ovjeku (34). Neki bioeti ari, poput primjerice Tristrama H. Engelhardta, smatraju kako je za bioeti ku raspravu zna ajno razlikovati smrt osobe od smrti ljudskog bia. Va~no je moi ustvrditi smrt osobe, da bi se moglo lakae ustvrditi njena prava. Ali time se ne mo~e o ekivati nikakva moralna zaatita bioloakog tijela, odnosno bia, koje je joa uvijek na ~ivotu. Engelhardt ukazuje na va~nost poativanja tijela iz obveze prema osobi koja je bila ~iva, kao joa uvijek prisutan segment moralnog odnosa koji je u zajednici postojao prema toj osobi. Poativanje ljudskog bioloakog ~ivota i kad je ovaj izgubio komponentu osobe, zna i poativati ~ivot u cjelini (35). Danas, kako smatra prof. Tomaaevi,  kad se pred medicinu postavljaju novi bioeti ki izazovi izazvani velikim znanstveno-tehnoloakim napretkom, Crkva jasno iznosi svoje principe, naglaaavajui da je svaki ovjek (bilo zdravstveni djelatnik ili pacijent) u prvom redu osoba i kao takav ima svoje dostojanstvo koje nijedna znanost ne smije zanemariti. Ona naglaaava i da norma moralnosti ne smije biti bioloaka (tehni ka) narav kao takva, ve i ispravni razum koji ostaje vjeran samom sebi. Biologija kao takva nikad ne daje moralne norme, ve samo injenice i uvijek ostaje samo indikativ. Na ovjeka spada da nau i itati te datosti kako bi im otkrio pravo zna enje, kao i posljedice na moralnom podru ju. Rije  je onda o imperativu koji je uvijek za ovjeka. (34, 36). Literatura Copenhaver B. Death: Art of Dying: Contemporary Art of Dying. In: Reich WT, editor. Encyclopedia of Bioethics. 2nd ed. New York: Macmillan Publishing Company; 1995, str. 549-51. Sorta-Bilajac I. Od eutanazije do distanazije. Rijeka: Medicinski fakultet Sveu iliata u Rijeci, Katedra za druatvene zanosti; 2005. Baccarini E. Eutanasia e suicidio assistito dal medico. U: Baccarini E. Bioetica  analisi filosofiche liberali. Torino: Trauben Edizioni;2002, str. 183. Pessini L. Uvod. U: Pessini L. Distanazija: do kada produ~avati ~ivot? Rijeka: Adami, Medicinski fakultet u Rijeci, Hrvatsko bioeti ko druatvo, Teologija u Rijeci; 2004, str. 23-32. Martin LM. Aprofundando alguns conceitos fundamentais: eutansia, mistansia, distansia, ortotansia e tica mdica brasileira. U: Pessini L. Eutansia: Por que abreviar a vida? So Paulo: Editora do Centro Universitrio So Camilo, Edies Loyola; 2004, str. 209. Singer P. Practical Ethics. Cambridge: Cambridge University Press; 1989, str. 129. Holland S. Killing versus Letting Die. In: Holland S. Bioethics - a Philosophical Introduction. Cambridge: Polity Press; 2003, str. 85-102. Pessini L. Distanazija u crkvenoj tradiciji i teoloakoj raspravi. U: Pessini L. Distanazija: do kada produ~avati ~ivot? Rijeka: Adami, Medicinski fakultet u Rijeci, Hrvatsko bioeti ko druatvo, Teologija u Rijeci; 2004, str. 225-6. Bregetzer J. Correct and incorrect use of therapeutic perseverance [in French]. Rev Infirm 1979;9:2-4. Miles SH. Medical futility. Law, Medicine & Health Care 1992;20:310-5. Ewer MS. The definition of medical futility: Are we trying to define the wrong term? Heart Lung 2001;30:3-4. St. Peters Medical Center (New Bruswick, NJ). Guidelines on medical futility. Trends Health Care Law Ethics 1994;9:27-8. Stell LK. Real futility. Historical beginnings and continuing debate about futile treatment. N C Med J 1995;56:432-8. Jecker NS. Futile treatment and the ethics of medicine. Rep Inst Philos Public Policy 1995;15:10-4. Rhodes R. Futility and the goals of medicine. J Clin Ethics 1998;9:194-205. Nelson W, Durnan JR, Spritz N, Corsino B, Kantor J, Spaulding M, Bleck T, Martin L. Futility: the concept and his use  an educational resource for ethics advisory committees. Trends Health Care Law Ethics 1994;9:19-26. Veatch RM. Uloga bioetike u stvaranju postmoderne medicine i utjecaj postmoderne medicine na bioetiku. Druatvena istra~ivanja 1996;23-24:579-85. Frkovi A. Klini ka bioetika. Bioetika u klini koj praksi. Zagreb: Pergamena; 2006, str. 35-58. Pellegrino ED, Siegler M, Singer PA. Teaching clinical ethics. The Journal of Clinical Ethics 1990;1:175-80. The Goals of Medicine: Setting New Priorities. Hastings Center Report 1996;26(6):S1-S27. `egota I. Nova medicinska etika. Druatvena istra~ivanja 1996;5:519-21. `egota I, ur. Van Rensselaer Potter: Bioetika - most prema budunosti. Rijeka: Medicinski fakultet Rijeka, Katedra za druatvene znanosti, Hrvatsko druatvo za klini ku bioetiku, Hrvatsko bioeti ko druatvo, Meunarodno udru~enje za klini ku bioetiku; 2007. Blackhall LJ, Frank G, Murphy ST, et al. Ethnicity and attitudes towards life sustaining technology. Soc Sci Med 1999;48:1779-89. Vincent JL. Forgoing life support in western European intensive care units: the results of an ethical questionnaire. Crit Care Med 1999;27:1626-33. The Society of Critical Care Medicine Ethics Committee. Attitudes of critical care medicine professionals concerning forgoing life-sustaining treatments. Crit Care Med 1992;20:320-6. Rietjens JAC, van der Heide A, Onwuteaka-Philipsen BD, van der Maas PJ, van der Wal G. A comparison of attitudes towards end-of-life decisions: Survey among the Duch general public and physicians. Soc Sci Med 2005;61:1723-32. DeCesare MA. Public attitudes toward euthanasia and suicide for terminally ill persons. 1977 and 1996. Soc Biol 2000;47;264-76. Religion. Preuzeto s: URL:  HYPERLINK "http://www.hr/croatia/people/religion" http://www.hr/croatia/people/religion, 01. listopada 2011. Sorta-Bilajac I. Kvantitativno istra~ivanje bioeti kih problema u klini koj praksi: potrebe Klini kog bolni kog centra Rijeka za sustavom bioeti kih konzultacija. Medicinski fakultet Sveu iliata u Rijeci, 2007. (Doktorska disertacija) Sorta-Bilajac I, Ba~dari K, Brozovi B, Agich GJ. Croatian Physicians' and Nurses' Experiences with Ethical Issues in Clinical Practice. The Journal of Medical Ethics 2008;34:450-5. Sorta-Bilajac I, Ba~dari K, Brklja i }agrovi M, Jan i E, Brozovi B, engi T, orluka S, Agich GJ. How Nurses and Physicians Face Ethical Dilemmas  the Croatian Experience. Nursing Ethics 2011;18(3):341-55. Kazneni zakon. Preuzeto sa: URL:  HYPERLINK "http://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon" http://www.zakon.hr/z/98/Kazneni-zakon, 01. listopada 2011. Kodeks medicinske etike i deontologije. Preuzeto sa: URL:  HYPERLINK "http://www.hlk.hr/874" http://www.hlk.hr/874, 01. listopada 2011. Tomaaevi L. Bioetika u kraanskoj tradiciji i sadaanjosti. U: Izazovi bioetike (zbornik radova sa VII. meunarodnog filozofskog simpozija Dani Franje Petria). ovi A, ur. Zagreb: Pergamena, hrvatsko filozofsko druatvo; 2000, str. 149-68. Engelhardt HT. The Foundation of Bioethics. Oxford: Oxford University Press; 1986. Tomaaevi L. Kraanski pogled na bioeti ki izazov. U hodu s vremenom (kraanska etika i izazovi vremena). Tomislavgrad: Naaa ognjiata; 2004, str. 108-35. * Radi cjelovitosti rasprave, potrebno je spomenuti podjelu unutar samog pojma eutanazije na: aktivnu i pasivnu; dobrovoljnu, ne~eljenu i nedobrovoljnu (6, 7). Takoer, treba spomenuti medicinski potpomognuto samoubojstvo, po mnogima blisko aktivnoj dobrovoljhnoj eutanaziji (3, 7). * U Europi se za takve situacije naj eae koristi francuska sintagma  terapijska ustrajnost (l acharnement thrapeutique), u SAD-u  medicinska beskorisnost (medical futility),  beskoristan tretman (futile treatment) ili jednostavno  beskorisnost (futility) (9-16). U okvirima rasprave o distanaziji preporu ljivo je koristiti se sintagmom  futile treatment (4). * l. 94. Tko drugoga usmrti na njegov izri it i ozbiljan zahtjev, kaznit e se kaznom zatvora od jedne do osam godina (32).     PAGE  PAGE 1 Nh*< ^ $ & Fa$gdm|$a$gdb $`a$gdb$ & F [$\$a$gdV$[$\$`a$gdP $`a$gd"($a$gd\%t4Td4:H8hjlԋh&,Xʍ$&*.8:<>HJRTjx|~֏hVmHsHh"(h"(mHsHh"( hHh.hHh.mHsH h.h.h.hhN hGfhN mHsHhGfhGmHsHhGfhm|mHsHhGhQ9hkbNhGhbhkbN6 hbhkbN4  BPRT2nrtޑȓʓړޔ(@$:ؖ:TԗHLN(`Ƚ hQ9hQ9 hbhjhhQ9h"(hQ9mHsHhmHsHh hVmHsHh h"(mHsHh0JmHsHhGfmHsHh"(mHsHh"(h"(mHsHhVmHsH<̚Κܚ$|hĜȞB֟pxڣh2Ƨب$&46n$>V`\p 4:<lû߳߫û߳hQ9CJaJhbCJaJhGCJaJh4CJaJhbhb6CJaJhm|CJaJhbhbCJaJhkbN hbhjh hbhQ9hQ9Cl̬ܬ 4@\^tڰްvx~ܺڻ޻ ȽȽز誒 hm5h=?h?ghm|hb6CJaJhQ9CJaJhbCJaJhKChbCJaJhKChKCCJaJh4CJaJhGCJaJhKCCJaJhm|CJaJhbhbCJaJhbhb6CJaJ4 &(ʿ8L 6P $ & Fa$gdf $ & Fa$gdf$a$gdf$a$gdb $`a$gdKC&RTX~X$&8:PRdfz|np ln(RV𴰨ʅ~ hhjhUhd6hV0Jj hVU hVhVjhVUhVhfh}hfH*h}hf5aJhh}hf0Jjh}hfUjh}hfU h}hfh}hf5-P.z 4ffXp:n $ & Fa$gd4 $ & Fa$gdf $ & Fa$gd $ & Fa$gdf $ & Fa$gdfVXZ:nprtvxz:NvPjJÿ}vvvvvv}rjrjrjrjheUUheU hbhX hX0Jhw 6CJaJhmhX6CJaJhmhXCJaJ hmhX0JCJaJnHtH hbh17hXhG hhG h}hf hKChKC h}h4hhd6h0JjhUj5hU)nprvx6\ &`#$gd]$a$gdGf$a$gd|L $ & Fa$gdh $a$gd\%$a$gd\%$a$gd hbh17h'q0JmHnHuhX hX0JjhX0JUheUjheUU$a$gd\% &`#$gd]h]hgdcV21h:p*ph\C@\ qYBody Text Indent$ N d`a$tH2B@"2 qY Body Textx@&@1@ jhFootnote ReferenceH*B@BB jh Footnote Text CJaJtH8J@R8 fSubtitle 5aJtH4 @b4 cVFooter  !.)@q. cV Page NumberJ^@J "( Normal (Web)dd[$\$mH sH FVF FollowedHyperlink >*B* phPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3N)cbJ uV4(Tn 7_?m-ٛ{UBwznʜ"Z xJZp; {/<P;,)''KQk5qpN8KGbe Sd̛\17 pa>SR! 3K4'+rzQ TTIIvt]Kc⫲K#v5+|D~O@%\w_nN[L9KqgVhn R!y+Un;*&/HrT >>\ t=.Tġ S; Z~!P9giCڧ!# B,;X=ۻ,I2UWV9$lk=Aj;{AP79|s*Y;̠[MCۿhf]o{oY=1kyVV5E8Vk+֜\80X4D)!!?*|fv u"xA@T_q64)kڬuV7 t '%;i9s9x,ڎ-45xd8?ǘd/Y|t &LILJ`& -Gt/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!0C)theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] ):h%h! $$$'N&L7NitlV9;<>@Axyz{}#DPn:=?w|~__"`bc/cccchXXXX  '!!8@0(  B S  ? _Hlt305283191`h@`h,-QRcdkl~249:SU]^,-57 su ,.%' =A|}vw.014 ,.03XY!!""""""""""##!#"###$#.#1#S#T#############N$O$%%%%&&&&''''(((((())))_*a*c*f*Q+S+}++++',*,,,,,--x-z-----....//0000000011I1K1M1Q1X1Z1`1a1n1o1111122 3 33333;4<4I4J4w4y4440515D5F5H5J5L5O55555364666667777777777/808z8{8}88888888 99%9&99999:: : :::::::":#:.:0:5:8:d:f:v:w:~::::::::;;0;3;L;M;;;9<=<A<B<]<^<n<q<|<~<<< ====9=:=V=W=====>>l>n>>>? ?L?M????????????? @ @K@M@@@VAWAAABBsBtB5C7CCCDCfDhDjDsDDDEEFFnFpFFFG G GGMGNGGGGG1H3HTHUHwH{HHHHHHHHHI III'I(I@ICIEIIIXJZJJJJJJJKK4K5KVKWKKKmMoMqMzMOOOOVPWPhPiPzPPPPPPPP{R}R{T}TXX|Y}YZZoZpZ}ZZZZ5[6[|[}[{\}\\\]]I^J^+_,_v_w_______"`%`8`9`aaaaaa b bbb!b"b+b,b6b7b?b@bbbb0c2c5c6cnccccc{d|deeeeWfYf}fffffffffggggEhJhhhhhhhhhhhhhhhhhhh,-de   @A23XY##''''e*f*--0000 1 1/101P1Q133555588}<~<==? ???@@lDsD GGTHUHzH{HHHHHHHI I'I(IHIIIJJsMzM|PPPP>Q?QQQ]R^RSSTTqTrTTTUULVMVVVWWzW{WWWTXUXXX|Y}YZZoZpZZZ5[6[|[}[|\}\\\]]I^J^+_,___8`9`$a%aaabbEcFcccddeeeeeff&f'fVfYfffffGhJhhhhhhhhhhhhh- A''.2/000 101Q18&9<<B<]<~<sDD(IIIsP}PPPP?Q5R^RTT6VMVVWWWXXQY}YYZKZpZW[}[\\t]]-^J^_,__9`aabbbb0cFcnccccsdddeeeefWf}ffffhhhhhhhhhhhhhb0ccceeffhhhhhhhhhhhhh T {$L[> X%X'6 ER:,$C(?20;!@,Z^UVD0Xm%GHqXj\u(h ]Ekhl |1XiF77^7`OJPJQJ^Jo(hH.h ^`o(hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.^`OJPJQJ^Jo(-^`OJQJ^Jo(hHopp^p`OJQJo(hH@ @ ^@ `OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHo^`OJQJo(hH^`OJQJo(hH^`OJQJ^Jo(hHoPP^P`OJQJo(hHh ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`OJPJQJ^Jo(hH-h^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH ^`.^`.pp^p`.@ @ ^@ `.^`.^`.^`.^`.PP^P`.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.^`o(. ^`hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h^`OJPJQJ^Jo(hH-h^`OJQJ^Jo(hHohpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hHh ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH.h^`OJPJQJ^Jo(hH-h ^`o(hH.hpp^p`OJQJo(hHh@ @ ^@ `OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHoh^`OJQJo(hHh^`OJQJo(hHh^`OJQJ^Jo(hHohPP^P`OJQJo(hH77^7`OJPJQJ^Jo(hH.h ^`o(hH. pLp^p`LhH. @ @ ^@ `hH. ^`hH. L^`LhH. ^`hH. ^`hH. PLP^P`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h pLp^p`LhH.h @ @ ^@ `hH.h ^`hH.h L^`LhH.h ^`hH.h ^`hH.h PLP^P`LhH. ^UVDh ]R:$X%m%G(? 1XiTkh'6j\!@  t?        l/R                          l/R        ax         axl/R                 l/R        ڦ                 `tKJXGfw < qY ,jh\%,f"()m6Q9=?kbN*RNSeUcV.\maU#fjhm~mBVr@wr'qGk+?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~Root Entry Fu K4Data 1TableI]WordDocument4SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjr  F Microsoft Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q