Naslov
Etičke dileme zdravstvenih djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti
(Ethical dilemmas of health professionals in primary health care)

Autori
Vozila, Silvana

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad

Fakultet
Medicinski fakultet

Mjesto
Rijeka

Datum
14.01

Godina
2011

Stranica
79

Mentor
Sorta-Bilajac Turina, Iva

Ključne riječi
etika, etičke dileme, primarna zdravstvena zaštita, stavovi zdravstvenih djelatnika, upitnik, Hrvatska
(ethics, ethical dilemmas, primary health care, attitudes of health professionals, questionnaire, Croatia)

Sažetak
Ciljevi istraživanja: Ustvrditi etičke dileme u svakodnevnoj praksi zdravstvenih djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Ispitanici i metode: Za potrebe istraživanja anketirano je ukupno 264 ispitanika koji su ispunili upitnik, od toga 63 (64, 9%) liječnika, 34 (35, 1%) liječnika spec., 136 (81, 4%) medicinskih sestara i 31 (18, 6%) VMS/bacc. Ispitana je sigurnost i vlastito znanje iz etike, potreba edukacije iz vlastitih primjera, vrsta, učestalost i težina ponuđenih i vlastitih etičkih dilema, zadovoljstvo donesenim odlukama, percepcija dobivene pomoći, dostupnost korištenje sustava bioetičke potpore. Liječnici n=97, žene 79, 4% srednje dobi od 44, 38 ; medicinske sestre: n=167, žene 96, 5%, srednja dob od 42, 1 godina. Rezultati: Oblici edukacije iz etike: nastava iz etike tijekom studija: liječnici - 32, 5%, sestre - 58, 6% ; pohađanje tečaja trajne edukacije iz etike: liječnici - 85, 6%, sestre - 81, 7% ; stručno-znanstvenog skupa - liječnici 76, 3%, sestre 84, 6% ; sigurnost u vlastito znanje: vrlo sigurni (liječnici 18, 6%, sestre 17, 2%). Potrebna edukacija iz etike: liječnici 78, 4%, sestre 71%. Razlozi za daljnju edukaciju iz etike: liječnici – problemi u odnosu s pacijentom (35, 2%), moralno teške odluke (31, 5%), profesionalnost (7, 4%) ; medicinske sestre – (ne)razumijevanje etike (43, 8%), profesionalnost (29, 2%), problem u odnosu s pacijentom (26, 9%). Najčešće etičke dileme: treba li pacijentu priopćiti dijagnozu, odnosno reći punu istinu o njegovom zdravstvenom stanju (liječnici 37, 1%, sestre 42, 6%), neslaganje između članova obitelji ili skrbnika oko načina i/ili tijeka pacijentova liječenja (liječnici 29, 9%, sestre 47, 9%). Najteže etičke dileme: potpomognuto samoubojstvo/eutanazija (liječnici 21, 6%, sestre 24, 4%, ukupno 23%), priopćiti dijagnozu/reći punu istinu o pacijentovom zdravstvenom stanju (liječnici 12%, sestre12, 7%, ukupno 12, 6%). Najčešći vlastiti primjer nedavne etičke dileme: liječnici - govorenje istine 29, 6%, profesionalizam 22, 2%, autonomija pacijenta 13% ; sestre - autonomiju pacijenta (42, 7%), profesionalizam (34, 8%), (ne)pravednost (33, 7%). Glavni etički problem u vlastitom primjeru: etički (liječnici 26, 8%, sestre 31, 6%), administrativni (liječnici 24, 7%, sestre 23, 7%), komunikacijski (liječnici 16, 5%, sestre 23, 3%). Prosječno zadovoljstvo donesenim odlukama iznosi 5. Najčešće dobivena pomoć: pribavljanje potpunijih informacija o pacijentovu stanju i cjelokupnoj situaciji od dostupnih (liječnici 39, 2%, sestre 34, 3%), kontaktiranje osobe koja poznaje zakone, protokole ustanove i/ili nacionalne standarde (liječnici 29, 9%, sestre 26%). Dostupnost sustava bioetičke potpore: 11, 3% liječnika i 13% sestara - etička povjerenstva, samo 4, 1% liječnika i 4, 1% sestara - etičar-konzultant ; liječnici 20, 6%, sestre 20, 7% - povjerenstvo za lijekove ; drugi oblik etičke potpore - liječnik 5, 2%, a sestra 4, 1%. Dostupnost konzultiranja 18, 6% liječnici i 15, 4% sestre. Sustav etičke potpore u vlastitom primjeru - liječnik 6, 2%, sestara 7, 6% ; ikada korišten neki oblik sustava bioetičke potpore - liječnici 13, 4% sestre 8, 3%. Zaključci: Etičke dileme prisutne su u svakodnevnoj praksi liječnika i medicinskih sestara u primarnoj zdravstvenoj zaštiti, sa statistički značajnom razlikom u korištenju sustava bioetičke potpore. Ističe se potreba za uspostavljanjem kontinuiranih edukacijskih programa iz medicinske etike, bolje razumijevanje svrhe rada i korištenja raznih oblika bioetičke potpore. Kulturološke, demografske, religijske karakteristike i ustroj zdravstvenog sustava utječu na percepciju etičkih dilema. Prepoznata je potreba za profesionalizacijom sestrinstva i prelaska vojnog u odvjetnički model, kao i približavanje bioetičkom liberalnom modelu. Uočena je potreba zdravstvenih djelatnika primarne zdravstvene zaštite u Hrvatskoj za rješavanjem dilema uz pomoć sustava bioetičke potpore. Uz postojeće etičko povjerenstvo, individualni bioetičar- konzultant koji je njegov „vanjski suradnik“ povećao bi dostupnost i olakšao korištenje sustava bioetičke potpore.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Javno zdravstvo i zdravstvena zaštita, Integrativna bioetika (prirodne, tehničke, biomedicina i zdravstvo, biotehničke, društvene, humanističke znanosti)

POVEZANOST RADA