Naslov
Emocionalna iskustva završetka nastavnog procesa i kako ih razriješiti
(The emotional experiences of the end of a course of education and how to deal with them)

Autori
Mindoljević Drakulić, Aleksandra

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, stručni

Izvornik
Međunarodni znanstveno-stručni simpozij Cjeloživotnim obrazovanjem do profesionalnog identiteta / - , 2019, 81-82

ISBN
978-953-57449-4-8

Skup
Međunarodni znanstveno-stručni simpozij "Cjeloživotnim obrazovanjem do profesionalnog identiteta"

Mjesto i datum
Sisak, Hrvatska, 09.05.2019. - 10.05.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
separacija, kraj nastave, emocije, nastavnik, učenik
(separation, the end of a course of education, emotions, teacher, student)

Sažetak
Bilo da je riječ o kraju polugodišta, kraju školske godine ili o trajnom završetku nastave, sve navedene tranzicijske situacije za nastavnika i učenika označavaju iskustvo gubitka. Sposobnost nošenja s gubitkom ovisit će o tome koliko su uspješno bila prorađena prijašnja iskustva separacije. Separacija ponajprije sadržava destruktivne osjećaje: frustraciju, ljutnju i agresiju, ali i reparaciju emocionalne boli putem razmišljanja i sjećanja na osobu koje nema. Stoga, završetak nastavnog procesa kod učenika/studenta te nastavnika izaziva brojne negativne reakcije, no nitko se nije spreman potpuno suočiti s izazovima separacije. Separacijska tjeskoba nastaje i zbog fantazija koje učenici doživljavaju u vezi kraja nastave. To mogu biti proganjajući fantazmi (primjerice: Nastavnik me svojim odlaskom kažnjava ; Nastavnik me ne voli) ili češće depresivni fantazmi (primjerice: Iscrpio sam svu nastavnikovu toleranciju ; Bio sam mu naporan učenik). Osim fantazama, učenici na kraju nastave mogu imati sumnje i brige oko vlastite neadekvatnosti (primjerice: Nisam siguran da sam naučio koliko mi doista treba u budućem radu ; Kako ću bez daljnje potpore i nastavnikovog mentorstva i supervizije?) a mogu osjećati i da su u nastavi propustili brojne prilike uz destruktivne afekte ljubomore i zavisti (primjerice: Mlađa generacija učenika koja će doći na moje mjesto imat će svu nastavničku potporu ; Možda me nastavnik i nije podučio svemu što zna). Nastavnik se pak, može pitati je li sve učinio za svoje učenike, a s druge strane može osjećati da je vrijeme u nastavi možda protratio. Također, nastavnik može osjetiti gubitak bliskosti s pojedinim učenicima koje je prije smatrao „svojima“, ali i ljubomoru prema novim mogućnostima koje učeniku pripadaju, a u koje sam nije više uključen. Kad takav odnos dođe svojemu kraju, i nastavnik i učenik se boje da će biti zaboravljeni i da će sve važne vrijednosti kojih su se u nastavi držali biti izgubljene. Zato je važno ne ignorirati, ne zanemarivati i ne negirati proces separacije, nego sa zahvalnošću sačuvati uspomene i internalizirati dobre izgubljene odnose. Jedino se tako moguće nadati ostvarivanju pozitivnih budućih nastavničko-učeničkih relacija.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti, Psihologija, Pedagogija

POVEZANOST RADA