ࡱ> wbjbj]] 4??}&ff"8Jrat~8"ZZZ555_______$bef_e55555_ZZ,aBBB5PZZ_B5_BB[1^Z-&4 \_Ba0ra\e=e41^e1^\55B55555__Ad555ra5555e555555555f :Doc.dr.sc. Iva Sorta-Bilajac Turina, dr.med. Povjerenstvo za eti ka pitanja Medicinskog fakulteta Sveu iliata u Rijeci, potpredsjednica Medicinski fakultet Sveu iliata u Rijeci B. Branchetta 20, 51 000 Rijeka  HYPERLINK "mailto:iva.sorta@medri.hr" iva.sorta@medri.hr O medicinskim eti kim povjerenstvima Uvod i pogled u povijest Prva medicinska eti ka povjerenstva osnovala su se u katoli kim zdravstvenim ustanovama SAD-a i Kanade tijekom 1960-ih i po etkom 1970-ih i predstavljaju povijesni po etak klini kih eti kih konzultacija (1-4). Naime, upravo kao odgovor na sve u estaliju potrebu donoaenja kompleksnih i teakih odluka unutar sustava biomedicine i zdravstva, mnoge su zdravstvene ustanove ve tada potvrdile da u eti ki optereenom i sve dinami nijem sustavu pru~anja zdravstvene skrbi treba razviti formalne mehanizme odlu ivanja (5). Konzultacije u zdravstvenoj skrbi (engl. Healthcare Ethics Consultation  HEC) su  usluge koje pru~a pojedinac ili grupa s ciljem pomaganja pacijentu, obitelji, skrbnicima, zdravstvenim djelatnicima, te svim ostalim uklju enim stranama pri suo avanju s neizvjesnostima ili sukobima vezanim uz pitanja optereena moralnim vrijednostima prisutna unutar sustava zdravstvene skrbi (6). One se dijele na dvije osnovne grupacije: klini ke eti ke konzultacije (engl. Clinical Ethics Consultation - CEC) i organizacijske eti ke konzultacije (6). Sustav klini kih eti kih konzultacija prepoznaje tri razine: eti ka povjerenstva (rad u veim grupama, obi no se sastoje od 12-15 lanova); timske konzultacije (manje grupe za savjetovanje, kao npr. podgrupe eti kih povjerenstava, obi no se sastoje od 3-4 lana); individualne konzultacije (tj. licem u lice) (2, 7-13). Jedno od prvih medicinskih eti kih povjerenstava u SAD-u je tzv.  Bo~ji komitet Sveu iliane bolnice u Seattleu (8, 14, 15). On je airoj javnosti postao poznat 1962. zahvaljujui lanku pod naslovom  Oni odlu uju tko e ~ivjeti, a tko umrijeti (They Decide Who Lives Who Dies) tada mlade Life-ove novinarke Shane Alexander. Ona je u New York Timesu pro itala informaciju o jednom povjerenstvu koje u Centru za umjetni bubreg u Sveu ilianoj bolnici u Seattleu odlu uje koji od pacijenata e biti dijaliziran, tj. koji od pacijenata e pre~ivjeti, a koji umrijeti. Nastao je problem selekcije pacijenata, a selekcija je zapravo zna ila ~ivot, odnosno smrt. Pojavilo se tzv.  3 TKO pitanje, tj. TKO e ~ivjeti, TKO e umrijeti i TKO e o tome odlu iti? U datim okolnostima nametnula se ideja osnivanja jednog interdisciplinarnog stru nog tijela koje su sami pacijenti  kandidati za dijalizu prozvali  Bo~jim komitetom zbog karaktera odluka koje je donosilo. Alexander je odlu ila napisati pri u o tom tzv.  Bo~jem komitetu i preselila se iz New Yorka u Seattle, gdje je ostala aest mjeseci i napisala lanak iji se datum objavljivanja - 09. studeni 1962. - prema mialjenju nekih od vodeih svjetskih bioeti ara smatra po etkom bioeti ke povijesti (16). Otvorila se ~ustra bioeti ka rasprava o problemu pravednosti u koriatenju medicinske tehnologije i eti kim implikacijama odluka o njenoj dostupnosti pojedinim pacijentima. To je izazvalo sna~nu reakciju javnosti i mnoge oatre kritike. Tako je za etak bioetike ujedno i za etak bioeti kih tijela  eti kih povjerenstava, tj. za etak klini kih eti kih konzultacija koje predstavljaju temeljnu odrednicu onog ato se 1980-ih pojavilo kao klini ka (bio)etika. Uslijed sve eaih eti kih pitanja i problema unutar sustava biomedicine i zdravstva SAD-a, 1980-ih se razvio pravi pokret osnivanja eti kih povjerenstava u zdravstvenim ustanovama, poglavito bolnicama. Tako je 1982. samo 1% bolnica imalo takvo tijelo, a ve 1987. njih preko 60% (25, 26). Do 1992. taj postotak popeo se izmeu 66% i 75% (27), a godine 1998. preko 90% bolnica u SAD-u sadr~i eti ko povjerenstvo (2). Richard McCormick navodi brojne razloge koji idu u prilog tako velikom interesu za formiranje formalnog mehanizma dogovaranja i donoaenja eti kih odluka: slo~enost problema (razvoj sofisticirane medicinske tehnologije zbog sve veih mogunosti lije enja airi raspon eti kih i medicinskih odluka); raspon opcija (u pokuaaju definiranja onog ato je  u najboljem interesu za pacijenta dolazi do otklona od pojedina nog mialjenja ka grupnoj odluci o najboljem rjeaenju); obrana mialjenja (odluke eti kih povjerenstava nadilaze osobna glediata i kao takve su prihvatljivije standardima javnog mnijenja); raznolikost mialjenja u donoaenju klini kih odluka (potreba interdisciplinarnosti zbog nedostataka isklju ivo medicinske kompetencije); sloboda volje (sukob izmeu pacijenta i lije nika, ili institucije, esto zahtijeva posredovanje i arbitra~u eti kog povjerenstva), ekonomski faktor lije enja (dostupnost i troakovi zdravstvene skrbi, pitanje preraspodjele resursa); religijska uvjerenja nekih grupa pacijenata (odluke o eti kim i religijskim standardima u odnosu prema medicinskoj praksi, posebno u zdravstvenim ustanovama koje djeluju pod pokroviteljstvom vjerskih zajednica, kao npr. katoli ke bolnice); utjecaj pluralisti ke javnosti na individualne slobode (donoaenje medicinsko-eti kih odluka u kontekstu odgovornosti prema razli itim zdravstvenim, dr~avnim, crkvenim ustanovama, udrugama, civilnom sektoru...) (8, 16, 28, 29). John C. Fletcer dodatno smatra da je cjelokupni bioeti ki pokret od samih za etaka imao dva smjera djelovanja: interdisciplinarni dijalog, tj. bioetiku kao novo znanstveno podru je, te prepoznavanje potreba za smjernicama u institucijskim i druatvenim promjenama, kako bi se sprije ila zloupotreba i poja ale eti ke vrijednosti kod donoaenja odluka kako u istra~ivanjima, tako i u svakodnevnom radu s pacijentima u klini kom okru~enju (30). Oba su sna~no pridonijela nastanku i razvoju institucije medicinskih eti kih povjerenstava. Vrste medicinskih eti kih povjerenstava Kako je re eno, medicinska eti ka povjerenstva nastaju '60-ih i 70'-ih godina 20. stoljea u SAD-u, no inicijativa za njihovo osnivanje se ubrzo pojavila i drugdje, posebno u mnogim europskim dr~avama (31), gdje su eti ka povjerenstva danas dio dobro razraenog, aireg programa klini ke (bio)etike (32). Mogu se podijeliti na dva osnovna tipa: istra~iva ka i klini ka eti ka povjerenstva. Istra~iva ka eti ka povjerenstva (engl. Institutional Review Board  IRB, Research Ethics Committee) su tijela koje se bave eti kom procjenom, odobravanjem i nadzorom provoenja biomedicinskih istra~iva kih protokola. Njihova djelatnost je pravno regulirana (zakonima, uredbama, meunarodnim dokumentima), a odluke o prihvaanju ili odbijanju protokola istra~ivanja imaju pravnu te~inu. Njihov sastav je multidisciplinaran, a sastoje se od najmanje pet lanova (barem jedan lan je izvan institucije u kojoj se vrae istra~ivanja, barem jedan lan ima znanstveno-istra~iva ko iskustvo i barem jedan lan se ne bavi znanoau). lanovi posjeduju skup znanja i vjeatina potreban za kompetentnu analizu protokola istra~ivanja sa znanstvenog i eti kog aspekta. S obzirom na razinu na kojoj djeluju, mogu imati nacionalni, regionalni, lokalni ili institucionalni karakter (28, 33). Klini ka eti ka povjerenstva (engl. Healthcare Ethics Committee  HEC, Clinical Ethics Committee, Hospital Ethics Committee) su tijela koja predstavljaju neku vrstu foruma za diskusiju i rjeaavanje eti kih problema u svakodnevnoj klini koj praksi, te stvaranje institucionalnih protokola i edukaciju iz etike. Njihovo uspostavljanje naj eae nije pravno regulirano, a njihove odluke imaju samo savjetodavni karakter. Sastav im je multidisciplinaran, mogu imati razli iti broj lanova (preporu a se ne viae od desetak radi boljeg funkcioniranja samog povjerenstva), a karakterizira ih prevlast  ne-medicinara u odnosu na biomedicinske stru njake (34). Idealan sastav prema literaturi bio bi: 1. lije nik; 2. medicinska sestra (viae zastupljene u ameri kim nego u europskim povjerenstvima); 3. predstavnik bolni ke administracije; 4. pravnik (ne iz bolnice); 5. socijalni radnik; 6. predstavnik pacijenata ili lokalnog stanovniatva (ne politi ar ili iz lokalne samouprave); 7. sveenik ili predstavnik vjerske zajednice; 8. bioeti ar, teolog ili filozof (osoba koja posjeduje znanja i vjeatine rjeaavanja eti kih pitanja u medicini); 9. politolog; 10. novinar (8, 19, 26, 33). Va~nost interdisciplinarnog sastava posebno je naglaaena. Smatra se, naime, da je najvea vrijednost klini kog eti kog povjerenstva mogunost promoviranja pluralisti ke razmjene vrijednosnih sustava i ja anje demokratizacije procesa analize slu aja. Meu ostalim, i ranije spomenuta Predsjednikova komisija istaknula je da raznovrsno lanstvo povjerenstva minimizira opasnost nekriti kog stvaranja mialjenja naklonjenog ciljanoj profesionalnoj ili druatvenoj grupi, te pru~a mogunost sagledavanja problema iz razli itih perspektiva. Upravo ta interdisciplinarnost stvara primjereni kontekst za informirano donoaenje moralnih odluka (odnosno preporuka), gdje informacije, tj. vrijednosni stavovi, dolaze iz razli itih profesionalnih i druatvenih sredina (20, 22). Funkcije klini kih eti kih povjerenstava Postoje razli ita stajaliata o broju funkcija eti kih povjerenstava. Prema Craigu i suradnicima etiri su osnovne funkcije klini kih eti kih povjerenstava: edukacija (eti ko povjerenstvo je diskusijski forum u kojem se u interdisciplinarnom okru~enju uvje~bavaju modeli argumentacije, te prakticiraju na pojedinim slu ajevima, velik je naglasak na samoedukaciji lanova, takoer edukaciji osoblja ustanove, te pacijenata); utvrivanje politike djelovanja i kompetencija stvaranja smjernica (pisanje naputaka i protokola u skladu s vrijednostima koje pojedina zdravstvena ustanova ~eli promicati, npr. odluke o po etku i kraju ~ivota, reanimacija, transplantacija, umjetna oplodnja...); eti ka potpora (ponajprije zdravstvenom osoblju kad se nae u eti ki zahtjevnim situacijama) i konzultacije (prospektivna ili retrospektivna analiza eti kog problema, odnosno slu aja, smatra se da je to najzahtjevnija funkcija); teoloake refleksije (premda je ova posljednja funkcija izrazito rijetko zastupljena) (8, 18, 35). Va~nost edukacije mo~e se sagledati u mialjenju Lena Doyala koji smatra da lije nici putem formalne medicinske edukacije nisu dostatno pripremljeni za rjeaavanje eti kih pitanja, da bi mogli donijeti profesionalnu odluku i s eti kog aspekta. Stoga im treba omoguiti kontinuiranu daljnju edukaciju prema programima o klini koj (bio)etici (36). Jedan od na ina pru~anja te edukacije jest upravo kroz eti ka povjerenstva. Smatra se da rad eti kog povjerenstva mora zapo eti upravo s edukacijom njegovih lanova, ime se oni osposobljavaju za eti ku analizu i rjeaavanje slo~enih problema koji se mogu pojaviti unutar institucije. Osim samoedukacije, lanovi eti kog povjerenstva du~ni su promicati bioeti ka znanja i vjeatine meu svojim kolegama, zdravstvenim djelatnicima, ali i pacijentima i cjelokupnoj zajednici. Eti ka povjerenstva trebaju biti srediata interdisciplinarnih rasprava i bioeti ke edukacije, gdje e pristupi rjeaavanju problema nadilaziti pojedinu struku i biti dio opeg bioeti kog pristupa (8, 16, 26, 35). `to se ti e utvrivanja politike djelovanja, eti ko povjerenstvo mo~e predlo~iti, ocijeniti i savjetovati instituciji smjernice postupanja kad je rije  o moralno optereenim situacijama. Ukoliko postoji problem vezan uz proceduru postupanja u odreenom slu aju, povjerenstvo pristupa pisanju protokola (u emu ne mora sudjelovati itavo povjerenstvo, ve se obi no odredi manja skupina lanova u kojoj je, svakako, pravnik), a na potrebu za takvim djelovanjem mogu ukazati sami zaposlenici ili pak uprava (8, 16, 26, 35). Analiza (bilo retrospektivna bilo prospektivna) eti kog problema, tj. klini kog-eti kog slu aja i pru~anje konzultacija jest, zasigurno, najzahtjevnija funkcija. Mo~e je obavljati itavo povjerenstvo, tim, ili individualni bioeti ar-konzultant, a mo~e je zatra~iti osoblje zdravstvene ustanove, pacijent, ili njegova obitelj i/ili skrbnici. Povjerenstvo ima samo savjetodavnu funkciju i du~no je upozoriti na odgovarajuu ulogu lije nika (i ostalih zdravstvenih djelatnika), uprave institucije (bolnice) i samog pacijenta ili obitelji u rjeaavanju slu aja (8, 16, 26, 35). Teoloake su refleksije usmjerene na razumijevanje vjerske tradicije svakog pojedinca, bilo zdravstvenog djelatnika ili pacijenta. Od povjerenstva se o ekuje da funkcionira kao sredstvo u religijskom posredovanju, bilo izravnom ili posrednom (8, 26, 35). To zna i kako se moralni perspektivizam onih koji vjeruju, onih koji u svojoj vjeri slijede neku drugu religijsku tradiciju i onih koji ne vjeruju usklauje, a krajnji je u inak religijski pluriperspektivizam (koji doprinosi prihvaanju bolesnika kao osobe sebi ravne, shvaanju njegove skale vrijednosti, poativanju ~ivota, prava i dostojanstva svakog ovjeka) (8, 39). Na tragu navedenog treba razmialjati o (re)definiranju mjesta i uloge bolni kog kapelana unutar sustava bioeti ke potpore. Iznimno je va~no da eti ko povjerenstvo ima to no definiranu poziciju unutar institucionalne hijerarhije, kao i da posjeduje jaku institucionalnu (posebice administrativnu) potporu. Uspostavljanje kvalitetnih meuodnosa sa postojeim slu~bama i poativanje institucionalnih protokola, kao i prepoznavanje djelatnosti sustava od strane administracije omoguuje dobro horizontalno i vertikalno umre~avanje (11, 20). Stanje u Hrvatskoj, s osvrtom na Povjerenstvo za eti ka pitanja KBC-a Rijeka Prema literaturi, sva istra~ivanja iz podru ja klini ke (bio)etike u Hrvatskoj usmjerena su na povjerenstva za eti ka pitanja na (medicinskim i srodnim) fakultetima ili u zdravstvenim institucijama (40-51). Iz toga se mo~e zaklju iti da su sva hrvatska klini ko-eti ka iskustva, u smislu analize sustava klini kih eti kih konzultacija, odnosno sustava bioeti ke potpore u klini kom okru~enju, obilje~ena isklju ivo aktivnoau eti kih povjerenstava. Posebno je va~no istaknuti da je u navedenim radovima - u kojima je analizirana njihova aktivnost, sastav, funkcije koje obavljaju, edukacija njihovih lanova i sl. (istra~ivanjem je obuhvaena 241 zdravstvena institucija) - analiza znanstveno-istra~iva kih protokola navedena kao glavna funkcija klini kih eti kih povjerenstava u Hrvatskoj, zanemarujui ostale va~ne funkcije (edukacija, analiza slu aja i konzultacije, te pisanje smjernica i institucionalnih protokola) (44-49). Uz injenicu da u Hrvatskoj ne postoje timske i individualne konzultacije, takva situacija dodatno ote~ava tra~enje pomoi kod rjeaavanja eti kih dilema u svakodnevnoj klini koj praksi (40, 42, 43, 45, 46, 48). Od 2002. godine zapo eli su konkretni napori Nacionalnog bioeti kog povjerenstva RH (oformljenog 25. listopada 2001.) na nacionalnoj razini da se razdvoje istra~iva ko-eti ke od klini ko-eti kih funkcija, te i slu~beno oforme dvije vrste povjerenstava u hrvatskim zdravstvenim ustanovama. Time bi se aktivnost analize znastveno-istra~iva kih protokola klini kih istra~ivanja pripisala istra~iva kim eti kim povjerenstvima, ona bi bila organizirana na regionalnoj i nacionalnoj razini i imala pravnu odgovornost za svoje preporuke. Klini ka (bolni ka) eti ka povjerenstva bila bi organizirana institucijski, lokalno i regionalno, imala savjetodavni karakter i obavljala funkcije edukacije, stvaranja institucionalnih smjernica i analize slu aja i konzultacija (32, 49, 45). Prijednog Nacionalnog bioeti kog povjerenstva usvojen je tek 2006. te je kroz Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zdravstvenoj zaatiti iz postojeeg eti kog povjerenstva izdvojena institucija povjerenstva za lijekove (52). Na ~alost, i dalje dominantan legalisti ki pristup u osnivanju klini kih eti kih povjerenstava, pretvara potencijalno korisna u isto  birokratska tijela , koja postoje uglavnom da bi se zadovoljili zakonski zahtjevi (44). Pregled desetogodianje aktivnosti Povjerenstva za eti ka pitanja KBC-a Rijeka (od njegovog osnutka 15. sije nja 1997. sve do konca prosinca 2006. godine) potkrjepljuje sveope prisutan hrvatski trend analize znanstveno-istra~va kih protokola klini kih istra~ivanja kao dominantne funkcije. U navedenom periodu Povjerenstvo je prou ilo ukupno 238 predmeta, od ega 217 (92%) znanstveno istra~iva kih protokola, dok su ostale va~ne funkcije zastupljene u minimalnom broju: predlo~eno je i napisano 8 (3%) institucionalnih smjernica, izvrailo se 8 (3%) analiza slu aja i konzultacija, te 5 (2%) edukacijskih aktivnosti. Takva struktura aktivnosti zasigurno obeshrabruje zdravstvene djelatnike u kontaktiranju povjerenstva za pomo u rjeaavanju eti kih dilema vezanih uz svakodnevnu skrb za pacijente. Analizirajui percepciju dostupnosti sustava bioeti ke potpore u KBC-u Rijeka 2007. g., pri emu su metodom anonimnog upitnika anketirani lije nici (n=113) i medicinske sestra/tehni ari (n=251) Klinike za internu medicinu, Klinike za anesteziologiju i intenzivno lije enje, te Zavoda za radioterapiju i onkologiju, 44% lije nika navelo je da ima pristup Povjerenstvu za eti ka pitanja, naspram samo 7% medicinskih sestara i tehni ara (P<0.001). Dostupnost, tj. mogunost konzultiranja sustava bioeti ke potpore tijekom odvijanja pojedinog klini kog-eti kog slu aja iznosi 31% za lije nike, naspram 11% za medicinske setre/tehni are (P<0,001). Manjina obiju populacija navela je da je ikad koristila sustav bioeti ke potpore (lije nici 12%, medicinske sestre/tehni ari 3%, P=0,001) (Tablica 1.). Tablica 1. Percepcija dostupnosti sustava bioeti ke potpore u KBC-u Rijeka. VarijablaLije nici (n=113) n (%)Sestre (n=251) n (%)2PPristup Povjerenstvu za eti ka pitanjada ne ne znam 50 (44) 29 (26) 28 (25)18 (7) 99 (39) 99 (39)63,48<0,001Ostali oblici pomoi kod eti kih dilemada ne ne znam9 (8) 38 (34) 48 (42)14 (6) 77 (31) 108 (43)0,690,709Dostupnost konzultiranjada ne ne znam35 (31) 32 (28) 43 (38)28 (11) 100 (40) 97 (39)19,45<0,001Koriatenje sustava eti ke potporeda ne14 (12) 96 (85)7 (3) 216 (86)11,460,001* n  broj ispitanika; 2  vrijednost 2 testa; P  P vrijednost Tako niski postotak objaanjiv je upravo funkcijama koje Povjerenstvo za eti ka pitanja KBC-a Rijeka obavlja. To je jedini slu~beni, institucionalno oformljeni element (ina e trodjelnog) sustava klini kih eti kih konzultacija u KBC-u Rijeka, a njegova glavna funkcija je analiza znanstveno-istra~iva kih protokola (92%). Potrebno je naglasiti kako bi formalno, institucionalno uspostavljanje trodjelnog sustava bioeti ke potpore, sastavljenog od povjerenstva za eti ka pitanja, timskih konzultacija i individualnih konzultacija, povealo dostupnost i olakaao koriatenje samog sustava kako zdravstvenim djelatnicima, tako i pacijentima KBC-a Rijeka. Pri tome je od posebne va~nosti redefinirati funkcije Povjerenstva za eti ka pitanja KBC-a Rijeka, ime bi ono prestalo biti samo  administrativno optereenje i njegov bi rad postao prakti no upotrebljiv (53). Zaklju ak Biserka Belicza ukazuje na to da eti nost nekog medicinskog postupka ovisi o glediatu i meudjelovanju pojedinca (bilo zdravstvenog djelatnika ili pacijenta), medicinske profesije (tj. cjelokupnog konteksta zdravstvenog sustava) i zajednice (54). Ona takoer ukazuje na potrebu za razmialjanjem o trajnoj izobrazbi lije nika u medicinskoj/klini koj (bio)etici i medicinskom pravu, primjereno aktualnim potrebama i prilikama svojstvenim (naaoj) sredini, odreenoj slu~bi, specijalisti koj struci, znanstvenoj disciplini, koristei tako ste ena znanja i vjeatine u cilju postizanja vrsnoe medicinske skrbi kao odrednice kulture partnerskih odnosa (55). Prema Siegleru i sur. (56 ` b   " $ l n p r z : ж勃~vqjfj_j_Whgh}5 hgh}hK hghsp hbxv5hgh$\5 h$\5hghsp5hghA75hgh.}5CJaJhgh5CJaJ hghA7hsphgh0J5jhgh5Ujhgh5UhghK5 h5hghzK5 hK5hgh5!Z b " $ n p r `h"$dh`a$gdbxv$ & Fdha$gd$ & Fdha$gdC$dh`a$gdK $dha$gd$\ $dha$gdCdhgdC: D ` x &hJj:J0`4LR`fht\R"&hkhbxv5 hghbxvhbxvhYhch` hghhgh5hgh}5hgh}6hkh}5 hghsphqw hghqw hgh}h>&*.2F$*28 !!!!""""""$%2%r%%&&b)d),,.,N,P,.4/0H1N1\1`111111,2`2̿긴hqwhk5hqwhc5hkh+fha%hVkhQ hghcjhgh}0JU hghgh[KhqwhC5 hghKhK hgh}hqw hghbxvhbxv:">'\()*+,-/N1z5|5~5558?HN$dh`a$gd8 $dha$gdc $dha$gd$\$ & Fdha$gdqw$ & Fdha$gdc$dh`a$gdc`2h2|2223Z3h3z4425J5x5z5|5~555556(7N7P7h7j7~777788"8*8,8.88889,99d??????@,B.Bѽֽރha%hgh}5hd2hgh}6hWh}5 h$\hc hghhHQho!hkhK hgh} hc5hgh5 hA75hqwh+fhchkhc5hqwhc5 hqwhc hghc2.B0BLBBBDDD4EEE"FF GLGjGGLHHHHHHHHH,IKJKNNNN0O2O4OPOOOlPnPPP`RbRRRRRRRRR S^STT^UdU|Uǿhsh@hshD35hD3 hghD3hghA75 h(V5hgh(V5 hgh ]hMk hqwh}hqwh}5hgh}6hchqwhd2ha% hgh};NN2O4OnPRTrVTW^_`vcgmq$dh`a$gd8$dh`a$gd)8 $dha$gds$dh`a$gds$dh`a$gdD3$ & Fdha$gdD3$dh`a$gdD3 $dha$gdC$hdh`ha$gd7*|UlVnVpVrVVVBWFWHWPWRWTWdWvWYYYY^J_L_T_^___``hajaTcbcdclcncvccddeHeeeffggggggggggº޺޺޳霳霳jhD30JU hghqhr3hshsh7*5 hgh7*hqCJaJhqwCJaJhD3CJaJhsh7*5CJaJhgh7*CJaJhqh@hD35hD3 hghD36ghh"hiiiiiiii*kFkHkjkkkkkkl*ljlllllllmmm nLn^nnnn,o:o>oppqqqqqü˼hgh(V5 hgh ] hyhy hyh?hh@hY]5hY]h@h?h5hsh?h5h?h hgh?hh7*h@hyh hgh hghr3 hghqhqhr3 hgh7*h@h7*50qqqqz:d҈ؐڐrtgd\$dh`a$gdW] $dha$gdW]$ & Fdha$gd)8$dh`a$gd$dh`a$gd)8$dh`a$gd $dha$gd(V$hdh`ha$gd7*qqqqqr(r sPXzjbdЈ҈⚒⋃|xqmxxxxh hgh7*h)8 hghhsh(V5 hgh(VhCJaJhghCJaJhgh/6CJaJ!jhgh/0JCJUaJhyCJaJhsh/5CJaJhh/5CJaJhgh/CJaJh)8CJaJhyhCJaJ%z"Ґؐڐt jlГғ XZvvvvvkhgh\CJaJ *hs h\CJaJhs hCJaJhs h\56CJaJhs h\5CJH*aJhs h\CJaJhs h\5CJaJhgh\5 hW]5hghW]6 hghW]hW] hghh)8 hgh(Vjhgh(V0JU*tƑ֑Ykd$$Ifl4\p- t44 lalp(yts $$Ifa$gds l $$Ifa$gds l $$Ifa$gds l $Ifgd\l FHJWD..$$Ifa$gds l $Ifgd\l kd$$Ifl4rp@-H t44 lalp2yts JLNPVC,h$If^hgds l kd$$Iflrp@-H t44 lalp2yts $$Ifa$gds l V\n~̒ؒ$$Ifa$gds l h$If^hgds l 8:<>YF000$$Ifa$gds l $Ifgd\l kd$$Iflrp@-H t44 lalp2yts >@BHNC,,h$If^hgds l kd$$Iflrp@-H t44 lalp2yts $$Ifa$gds l N^jzēГ$$Ifa$gds l h$If^hgds l Гғ YF000$$Ifa$gds l $Ifgd\l kd$$Iflrp@-H t44 lalp2yts  C,,h$If^hgds l kdc$$Iflrp@-H t44 lalp2yts $$Ifa$gds l *:JZj|$$Ifa$gds l h$If^hgds l YF000$$Ifa$gds l $Ifgd\l kdD$$Iflrp@-H t44 lalp2yts C,,h$If^hgds l kd%$$Iflrp@-H t44 lalp2yts $$Ifa$gds l ".@LXZCkd $$Iflrp@-H t44 lalp2yts $$Ifa$gds l Ɩ0Vfؗ^`b8PTT`pxԚ֚2\Rÿ h/5hgh/5 h5 hghh0gh*}hhY]hhY]5hh5h hgh<1hhb5hh)8 hghb hghsphgh\CJaJhgh\CJH*aJ1Zʡ><$ & Fdha$gd $dha$gd$dh`a$gd$dh`a$gd$dh`a$gdW $dha$gdC$dh`a$gd $dha$gd/$ 7$8$H$a$gd\ XThjt¡ơȡʡ &>v.6:<>z컳䱦䦛ymb^hhhsCJaJhhsp5CJaJhhY]5CJaJhhspCJaJhhY]CJaJhhCJaJhhiCJaJUhWCJaJhiCJaJhi5CJaJhshY]5CJaJhshW5CJaJh*}CJaJhWhWCJaJhghA75$) klini ku (bio)etiku karakterizira upravo potreba za u enjem eti kog ophoenja lije nika (i ostalih zdravstvenih djelatnika) prema pacijentu. Eti ka kompetencija lije nika se, naime, smatra klju nom u promicanju klini ke (bio)etike, jer jedino lije nik mo~e razumjeti kompleksnost odnosa lije nik-pacijent, odnosno (eti ke) vrijednosti medicine najbolje mo~e promovirati sam lije nik (8). Jer, tek kad lije nici i drugi zdravstveni djelatnici, uz posjedovanje kompetencije u biomedicinskoj i zdravstevnoj struci, postanu kompetentni i na podru ju medicinsko-eti ke rije i i metodologije, medicinska etika e doista postati sastavnim dijelom dobre klini ke prakse (57). Naime, u medicinskoj/klini koj (bio)etici sve polazi od uspostavljanja najintimnijeg odnosa u biomedicini i zdravstvu, a to je odnos lije nik (zdravstveni djelatnik)  pacijent. Glavni element tog odnosa jest lije nikova medicinsko-eti ka prosudba na osnovu dosadaanjeg medicinskog znanja i klini kog iskustva, te eti kih znanja i vjeatina. Medicinska eti ka povjerenstva u tom procesu imaju nezaobilaznu i temeljnu ulogu. Njihovi lanovi su pojedinci koji posjeduju adekvatna teorijska (eti ka) predznanja, osjeaj brige i osjetljivosti, senzibilitet za eti ka pitanja u kontekstu zdravstvene skrbi, te postavljaju visoke standarde vlastitom moralnom integritetu (58). Obzirom da su medicinska eti ka povjerenstva sastavni dio sustava klini kih eti kih konzultacija, potrebno je zaklju iti kako je temeljna i krajnja svrha tog sustava minimiziranje zla ili atete (nepravde) u klini kom kontekstu, tj. provoenje zdravstvene skrbi na eti ki na in, odnosno na in koji sadr~ava, primjenjuje i poatuje moralne principe i pravila (pojedinca i profesije) (59). Literatura Hospital ethics boards sharpen decision-making. History. Preuzeto s: URL:  HYPERLINK "http://www.religionlink.org/tip_050822.php" \t "_blank" http://www.religionlink.org/tip_050822.php, 09. svibnja 2011. McGee G, Spanogle JP, Caplan AL, Penny D, Asch DA. Successes and Failures of Hospital Ethics Committees: A National Survey of Ethics Committee Chairs. Cambridge Quarterly of Healthcare Ethics 2002;11:87-93. Beauchamp TL, Childress JF. Moral Norms. Principles of Biomedical Ethics. 5th ed. New York: Oxford University Press; 2001. str. 1-25. Pozai V. Etika eti kih komiteta. U: Synthesis Theologica. Steiner M, ur. Zagreb: Filozofski fakultet Dru~be Isusove; 1994, str. 67-76. Craig P, Middleton CL, O'Connell LJ. Uvod. Eti ki komiteti. Zagreb: Pergamena; 1998, str. 13-4. Society for Health and Human values  Society for Bioethics Consultation Task Force on Standards for Bioethics Consultation. Core competencies for health care ethics consultation: the report of the American Society for Bioethics and Humanities. Glenview, IL: ASBH; 1998. Sorta-Bilajac I. Bioeti ke konzultacije. Medicina 2008;44(2):135-45. Frkovi A. Klini ka bioetika. Bioetika u klini koj praksi. Zagreb: Pergamena; 2006, str. 35-58. Kanoti GA, Youngner SJ. Clinical Ethics: Clinical Ethics Consultation. U: Post SG, ur. Encyclopedia of Bioethics. 3rd ed. New York: Macmillan Reference USA; 2004, str. 439-444. Smith ML, Bisanz AK, Kempfer AJ, Adams B, Candelari TG, Blackburn RK. Criteria for determining the appropriate method for an ethics consultation. HEC Forum 2004;16(2):95-113. Aulisio MP, Arnold RM, Youngner SJ. Health Care Ethics Consultation: Nature, Goals and Competencies. A Position Paper from the Society for Health and Human Values  Society for Bioethics Consultation Task Force on Standards for Bioethics Consultation. Annals of Internal Medicine 2000;133(1):59-69. Agich GJ. Ethics Committees and Consultants in the United States. Gesundheitsoeconomica 1995:89-100. Ross JW. Committee Procedures. Handbook for Hospital Ethics Committees. Chicago: American Hospital Publishing, Inc; 1986, str. 43-7. `egota I. Eti ki komiteti i bioetika. U: Craig P, Middleton CL, O'Connell LJ. Eti ki komiteti. Zagreb: Pergamena; 1998, str. 153-196. Ross JW. History of the Bioethics Movement. Handbook for Hospital Ethics Committees. Chicago: American Hospital Publishing, Inc; 1986, str. 3-8. Jonsen AR. The birth of bioethics. Hastings Cent. Rep. 1993;23(6):S1-S4. Fletcher JC, Brody H (revised by Aulisio MP). Clinical Ethics: Development, Role and Methodologies. U: Post SG, ur. Encyclopedia of Bioethics. 3rd ed. New York: Macmillan Reference USA; 2004, str. 433-9. Craig P, Middleton CL, O'Connell LJ. Zaato eti ki komiteti? `to oni mogu u initi? Eti ki komiteti. Zagreb: Pergamena; 1998, str. 15-23. Brandis Sundelson E. There Must Be A Way... Defining A Role For Ethics Committees In Health Care Decision Making. Trends in Health care, Law & Ethics 1993;8(1):45-8. Pence GE. Karen Quinlan. Classic Cases in Medical Ethics. New York: McGraw-Hill; 1990, str. 3-24. Pence GE. The Baby Jane Doe Case. Classic Cases in Medical Ethics. New York: McGraw-Hill; 1990, str. 136-63. Fletcher JC, Quist N, Jonsen A. Ethics Consultation in Health Care: Rationale and History. U: U: Fletcer JC, Quist N, Jonsen AR, ur. Ethics Consultation in Health Care. Ann Arbor, Michigan: Health Administration Press; 1989, str. 1-15. Fleetwood JE, Arnold RM, Baron RJ. Giving answers or raising questions?: The problematic role of institutional ethics committees. Journal of medical ethics 1989;15:137-42. Ross JW. The President's Commission and Its Reports. Handbook for Hospital Ethics Committees. Chicago: American Hospital Publishing, Inc; 1986, str. 19-24. Ross JW. How the Legal System Works. Handbook for Hospital Ethics Committees. Chicago: American Hospital Publishing, Inc; 1986, str. 73-9. Dougherty CJ. Clinical Ethics: Institutional Ethics Committees. U: Post SG, ur. Encyclopedia of Bioethics. 3rd ed. New York: Macmillan Reference USA; 2004, str. 444-7. Tulsky JA, Fox E. Evaluating Ethics Consultation: Framing the Questions. J Clin Ethics 1996;7(2):109-15. Rin i Lerga I. Eti ka povjerenstva  pogled u povijest. Bioetika i odgovornost u genetici. Zagreb: Pergamena d.o.o.; 2007, str. 78-83. McCormick RA. Ethics Committees: Promise or Peril? Law, Medicine and Healthcare 1984;12:150-5. Fletcer JC. The Bioethics Movement and Hospital Ethics Committees. Maryland Law Review 1991;50:859-94. Glasa J, ur. Ethics Committees in Central & Eastern Europe. Bratislava: Institute of Medical Ethics and Bioethics Fdn.; 2000.  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Steinkamp%20N%22%5BAuthor%5D" Steinkamp N,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Gordijn%20B%22%5BAuthor%5D" Gordijn B,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Borovecki%20A%22%5BAuthor%5D" Borovecki A,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Gefenas%20E%22%5BAuthor%5D" Gefenas E,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Glasa%20J%22%5BAuthor%5D" Glasa J,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Guerrier%20M%22%5BAuthor%5D" Guerrier M,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Meulenbergs%20T%22%5BAuthor%5D" Meulenbergs T,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22R%C3%B3zy%C5%84ska%20J%22%5BAuthor%5D" RzyDska J,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Slowther%20A%22%5BAuthor%5D" Slowther A. Regulation of healthcare ethics committees in Europe.  HYPERLINK "javascript:AL_get(this,%20'jour',%20'Med%20Health%20Care%20Philos.');" \o "Medicine, health care, and philosophy." Med Health Care Philos. 2007 Dec;10(4):461-75. Borove ki A. Eti ka povjerenstva  teorijske postavke, pregled svjetskih i hrvatskih iskustava. U: Etika u medicinskim istra~ivanjima i klini koj praksi. Zagreb: Medicinska naklada; 2003, str. 21-7. Ross JW. Committee Membership. Handbook for Hospital Ethics Committees. Chicago: American Hospital Publishing, Inc; 1986, str. 37-42. Borove ki A, Bagatin J. Uvod u rad klini kih eti kih povjerenstava. U: Etika u medicinskim istra~ivanjima i klini koj praksi. Zagreb: Medicinska naklada; 2003, str. 85-93. Doyal L. A Model for Teaching and Assessing Ethics and Law Within the Clinical Curriculum. New England Journal of Medicine 1993;2:424-9. Agich GJ, Younger SJ. For Experts Only? Access to Hospital Ethics Committees. Hastings Center Report 1991;21(5):17-31. Ross JW. Why Cases Sometimes Go Wrong. Hastings Center Report 1989;19(1):22-3. Tomaaevi L. Kraanski pogled na bioeti ki izazov. U hodu s vremenom (kraanska etika i izazovi vremena). Tomislavgrad: Naaa ognjiata; 2004, str. 108-35. Sorta-Bilajac I, Ba~dari K, Brklja i }agrovi M, Jan i E, Brozovi B, engi T, orluka S, Agich GJ. How Nurses and Physicians Face Ethical Dilemmas  the Croatian Experience. Nursing Ethics 2011;18:341-55.  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Borovecki%20A%22%5BAuthor%5D" Borovecki A,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Makar-Ausperger%20K%22%5BAuthor%5D" Makar-Ausperger K,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Franceti%C4%87%20I%22%5BAuthor%5D" Franceti I,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Babi%C4%87-Bosnac%20S%22%5BAuthor%5D" Babi-Bosnac S,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Gordijn%20B%22%5BAuthor%5D" Gordijn B,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Steinkamp%20N%22%5BAuthor%5D" Steinkamp N,  HYPERLINK "http://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Oreskovi%C4%87%20S%22%5BAuthor%5D" Oreskovi S. Developing a model of healthcare ethics support in Croatia.  HYPERLINK "javascript:AL_get(this,%20'jour',%20'Camb%20Q%20Healthc%20Ethics.');" \o "Cambridge quarterly of healthcare ethics : CQ : the international journal of healthcare ethics committees." Camb Q Healthc Ethics. 2010 Jul;19(3):395-401. Sorta-Bilajac I, Ba~dari K, Brozovi B, Agich GJ. Croatian Physicians' and Nurses' Experiences with Ethical Issues in Clinical Practice. The Journal of Medical Ethics 2008;34:450-5. Sorta-Bilajac I. Kvantitativno istra~ivanje bioeti kih problema u klini koj praksi: potrebe Klini kog bolni kog centra Rijeka za sustavom bioeti kih konzultacija. Medicinski fakultet Sveu iliata u Rijeci, 2007. (Doktorska disertacija) Borovecki A, ten Have H, Oreskovic S. A critical analysis of Croatian hospital ethics committees: opportunity or bureaucratic cul-de-sac? Drua Istra~ 2006;6:1221-38. Borovecki A, ten Have H, Oreskovic S. Ethics committees in Croatia in the healthcare institutions: the first study about their structure and functions, and some reflections on the major issues and problems. HEC Forum 2006;18:49-60. Borovecki A, ten Have H, Oreskovic S. Education of ethics committee members: experiences from Croatia. J Med Ethics 2006;32:138-42. Frkovic A, Gosic N. Practical experiences in the work of institutional ethics committees in Croatia on the example of the Ethics Committee at Clinical Hospital Center Rijeka (Croatia). HEC Forum 2006;18:37-48. Borovecki A, Oreskovic S, ten Have H. Ethics and the structures of health care in the European countries in transition: hospital ethics committees in Croatia. BMJ 2005;331:227-9. Borovecki A, ten Have H, Oreskovic S. Developments regarding ethical issues in medicine in the Republic of Croatia. Camb Q Healthc Ethics 2004;13:263-6. Vrhovac B. Ethics support in clinical practice in Europe: Croatia. Med Etika Bioet 2004;11(Suppl):14-5. Segota I. The first bioethics committees in Croatia. HEC Forum 1999;11:258-62. Zakon o izmjenama i dopunama zakona o zdravstvenoj zaatiti. NN85/06. Preuzeto s: URL:  HYPERLINK "http://narodne-novine.nn.hr/" http://narodne-novine.nn.hr/, 09. svibnja 2011. Paola FA, Walker R. Ethicians, ethicists and the goals of clinical ethics consultation. Intern Emerg med 2006;1(1):5-14. Belicza B. U susret novim eti kim izazovima i dilemama. Lije ni ki vijesnik 1997;119:91-4. Belicza B. Etika i medicinsko pravo u trajnoj izobrazbi lije nika. U: Bakran I, Ivaniaevi G, ur. Suradnja lije nika i farmaceutske industrije u trajnoj izobrazbi. Zagreb: Hrvatski lije ni ki zbor; 2003, str. 31-40. Siegler M, Pellegrino ED, Singer PA. Clinical Medical Ethics. Journal of Clinical Ethics 1990;1:5-9. Sorta-Bilajac I. Od eutanazije do distanazije. Rijeka: Katedra za druatvene znanosti Medicinskog fakulteta Sveu iliata u Rijeci; 2005, str. 9-14. Ross JW. Case consultation: the committee or the clinical consultant? HEC Forum 1990;2(5):289-98. Siegler M. Ethics Committees: Decision by Bureaucracy. Hastings Center Report 1986;16(3):22-4.  Treba spomenuti da je zanimanje za eti ka povjerenstva intenziviralo tijekom 1970-ih i ranih '80-ih, nakon ato su se zbila tri, moglo bi se rei, klju na dogaaja u sustavu zdravstvene skrbi SAD-a. Prvi je bio  slu aj Karen Ann Quinlan iz 1976. u kojem je Vrhovni sud dr~ave New Jersey preporu io uklju ivanje eti kog povjerenstva u donoaenje odluke o obustavi umjetnog odr~avanja na ~ivotu. To je bio slu aj-presedan u ameri koj povijesti, u kojem je sud uklju io povjerenstvo u proces donoaenja odluka, tj. u  do tada  ekskluzivan odnos lije nik-pacijent.  Slu aj baby Doe iz 1982. specifi an je jer je pokrenuo formiranje tzv. Infant Care Review povjerenstava, te utvrivanje konkretnih protokola za postupanje s kriti no bolesnom novoroen adi. Godine 1983. eti kim povjerenstvima je i slu~beno potvrena va~nost kada je donesena preporuka Predsjednikove komisije za prou avanja eti kih problema u medicini, biomedicinskim i bihevioristi kim istra~ivanjima (The President's Commission for the Study of Ethical Problems in Medicine and Biomedical and Behavioral Research), pod nazivom Deciding to Forego Life-Sustaining Treatment, u kojoj je navedena potreba za razvijanjem sustava koji e analizirati eti ki upitne slu ajeve, pri emu se posebno naglaaava formiranje upravo eti kih povjerenstava (2, 8, 14, 15, 17-25). Takoer treba spomenuti joa dva dogaaja. Godine 1991. donesen je Patient Self-Determination Act koji zahtijeva poativanje tzv.  unaprijed definiranih smjernica o zdravstvenoj skrbi (advanced healthcare directives), ato je potaknulo zdravstvene ustanove na osnivanje eti kih povjerenstava, radi lakae institucionalne implementacije takvih dokumenata i njihovih posljedica u svakodnevnu klini ku praksu. Godine 1992. Zajedni ka komisija za akreditiranje zdravstvenih ustanova (Joint Commission on the Accreditaion of Healthcare Organizations  JCAHO) odlu ila je da svaka ustanova koja dobije akreditaciju mora uspostaviti formalni mehanizam za rjeaavanje eti kih problema (2, 17).  Agich ukazuje na potrebu razlikovanja administrativne analize slu aja od analize kao sastavnog dijela konzultacijskog procesa. Administrativna analiza slu aja svojstvena je upravo eti kim povjerenstvima. itavo povjerenstvo razmatra slu aj koji mu je predo en, predstavljajui neku vrstu neutralnog  apelacionog suda koji u predo enom mu slu aju razmatra konflikte koji se pojavljuju tijekom pacijentova lije enja/njege i dileme koje se pri tome razvijaju. Nakon razmatranja, povjerenstvo izdaje svoje slu~beno izvijeae ili preporuku. Sam konzultacijski proces, s druge strane, pru~a tim ili individualni konzultant (12, 37). Judith Wilson Ross, pak, smatra da postoje ak tri razli ita shvaanja konzultativne funkcije eti kog povjerenstva, ovisno kojim pristupom se slu~i. Prvi je klasi ni  pristup medicinske konzultacije kod kojeg povjerenstvo koristei svoja znanja i vjeatine, tj. eti ku ekspertizu svojih lanova donosi preporuku. Pri tome se posebno razmatra kome treba uputiti preporuku. Drugi je  pristup analize slu aja kod kojeg se naglasak stavlja na administrativnu proceduru, a povjerenstvo  poput suca ili porote - doista donosi odluku o nekom slu aju (iako je samo savjetodavno tijelo). Trei je  savjetodavni pristup u kojem povjerenstvo pokuaava pomoi u identificiranju i razumijevanju problema, ukazuje na moralno prihvatljive alternative i istra~uje upravlja ke strategije koje bi mogle dovesti do rjeaenja problema. Ovaj pristup po iva na dijalogu i naglaaava va~nost poznavanja medicinsko-eti ke materije svih lanova povjerenstva, ali i u slu aj uklju enih strana. Primarno je usmjeren na proces - komunikaciju i razumijevanje, a ne na produkt  odluku (38).  Razlog tome mo~e biti i injenica da su naaa eti ka povjerenstva tzv.  mijeaanog tipa . Predstavljaju, u stvari, kombinaciju funkcija istra~iva kih i klini kih eti kih povjerenstava (32, 33). Lakaeg razumijevanja radi treba posegnuti u povijest i proces nastanka eti kih povjerenstava u Hrvatskoj. Tijekom 70-ih godina proalog stoljea se u zdravstvenim ustanovama bivae dr~ave osnivaju povjerenstva za lijekove. Bave se isklju ivo klini kim ispitivanjima lijekova unutar zdravstvene ustanove, ali se ipak mogu smatrati nekom vrstom prete e eti kih povjerenstava. Naime, s vremenom se pojavila potreba za rjeaavanjem pitanja i problema unutar ustanove koja su nadilazila isklju ivo analizu znanstvenih protokola i odobravanje klini kih ispitivanja unutar ustanove, te su povjerenstva za lijekove spontano prerasla u eti ka povjerenstva, pri emu su potonja apsorbirala funkcije prvih, ali i razvila vlastite funkcionalne specifi nosti. No tek je 1997. godine, tadaanjim Zakonom o zdravstvenoj zaatiti njihov rad postao i pravno reguliran, postale su obvezno tijelo svake zdravstvene ustanove, sa injeno od pet lanova (3 predstavnika zdravstvene ustanove, 2 predstavnika nemedicinskih struka poglavito iz reda vjerske zajednice, pravosudnih du~nosnika ili znanstvenika) i to no se definiraju njihove funkcije: prate primjenu eti kih na ela zdravstvene struke u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove, nadziru ispitivanje lijekova i medicinskih proizvoda, odobravaju znanstvena istra~ivanja u zdravstvenoj ustanovi, nadziru uzimanje dijelova organa umrle osobe nakon provedene obdukcije u znanstveno-nastavne svrhe, rjeaavaju i druga eti ka pitanja u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove (33, 51, 49, 48, 45, 47). Uo ava se, mo~e se rei,  administrativni put razvoja, za razliku od  grass-root (33) - spontanog procesa nastanka u SAD-u.  Njegove su funkcije da: nadzire ispitivanje lijekova i medicinskih proizvoda u zdravstvenoj ustanovi, dostavlja upravnom vijeu i ravnatelju zdravstvene ustanove tromjese no financijsko izvjeae o klini kim ispitivanjima lijekova koja se provode u ustanovi, koordinira aktivnosti vezano uz prijave nuspojava lijekova i medicinskih proizvoda nadle~nom tijelu, prati potroanju lijekova i medicinskih proizvoda te predla~e mjere za racionalnu uporabu lijekova i medicinskih proizvoda u zdravstvenoj ustanovi (52). Eti ko povjerenstvo bi, sukladno tome, doista preuzelo savjetodavnu ulogu, obavljajui funkcije edukacije, stvaranja institucionalnih smjernica i analize slu aja i konzultacija, odnosno, s obzirom na promjene Zakona: praenje primjene eti kih i deontoloakih na ela zdravstvene struke u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove, odobravanje znanstvenih istra~ivanja u zdravstvenoj ustanovi, nadziranje uzimanja dijelova ljudskog tijela nakon obdukcije u medicinske i znanstveno-nastavne svrhe, te rjeaavanje i drugih eti kih pitanja u obavljanju djelatnosti zdravstvene ustanove (52).  Podatci su dobiveni iz arhive Povjerenstva za eti ka pitanja Klini kog bolni kog centra Rijeka, uz suglasnost ravnatelja, prof.dr.sc. Hermana Hallera.     PAGE  PAGE 15 z|T`TpT rz~P6:x~24hh2{h0Jjh2{hUh2{hB*\ph h2{hh2{h5hsphZh*}hZh5 huhh hhhi hWh hWhsphhY]6<` > "lp$7dh`7a$gd$ & F dha$gd$ & Fdha$gd$ & Fdha$gd`\^prvx"$:<@Bfh|~24NPTV(*.0`b`b"""""""""""""""hkhH* hkhhMh0J>*B*phjhMhUh h2{h hMhNp   f 8b R^ V!".$N,-/$7dh`7a$gd$ & Fdha$gd$ & Fdha$gd"""""""""""""""#######&#(#*#,#2#>#@#B#F#P#R#V#Z#### $*$.$0$$$$$$$%%%%%%&&&&&&j'l'''''6(8(J(L(P(R((());;;;;;hkh0J>*B*phjhkhU hvhv hvhhvhkhH* hkh h2{hK)))))))f*h*++,,N,--//::h:j:l:::AAAApFFFRI0JNJJKLLMMػɲثthhhhbxvhv6CJaJha%hv6CJaJhvCJaJhbxvhvCJaJ!jhbxvhv0JCJUaJ hgh hohh2{h0Jj h2{hUjh2{hUh h2{hhkh0J>*B*phjhkhU hkh(/023`5678f9:;v<&>>@@AAA0CF$a$gdC $dha$gdCgd$ & F Xdha$gd$ & F dha$gd$ & F hXXdh^X`a$gdFG:LQV^d`jlpmrmvqvJwLwPwRwVwXw\w^wbwdw$a$gd(V$[$\$a$gd/$a$gd}$a$gdD3$a$gdbxv$a$gdCMMOPQQQQTTUU4VVVVXXY&Y:YBYZZH]]^H^\^`^^^^^^^_` `0`F`P`\`b`n`RcVch4iiiijj"j̳ȬȬȬȥȬȬȬh#lhvmHsH hF}chvhvmHsH hyhv h#lhvjh#lhv0JUhD3hv6hv hD3hvjhD3hv0JUhvCJaJhbxvhvCJaJhbxvhv6CJaJ6"j$j&j(j>j@jRjVjfjjjljjjjjjjjjjjjjjjjjkkkkkk&k(k2k4kFkHkZk\k^k`ktkvkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkkl l l"l2l6lblhljltlxlzlllllll hGhv hyhvhvmHsHh#lhvmHsH hF}chvUllllllllllllllllllllm mmm m(m:mu@uPuRu\ufulunutuzu|u~uuuuuuuuuuuuuuuuuhvCJaJmHsHhvCJaJhHhvCJaJmHsHhHhvCJaJSuuvvvvJwLwNwRwTwXwZw^w`wdwfwrwtwvwzw|wwwwwwwww̺к̢ hghhpVK0JmHnHu hv0Jjhv0JUjhs Uhs hvjhv0JUhvCJaJhHhvCJaJmHsHhHhvCJaJdwvwxwzwwwwww $dha$gdCh]hgdsp &`#$gd7*21F:psp/ =!"#$% DyK iva.sorta@medri.hryK Lmailto:iva.sorta@medri.hryX;H,]ą'c$$Ifl!vh#v#v-#v#v:V l4 t+++,55-55/  / /  / alp(yts $$Ifl!vh#v#v-#v#v#vH:V l4 t+++,55-555H/ / /  / / alp2yts $$Ifl!vh#v#v-#v#v#vH:V l t,55-555H/ /  / alp2yts $$Ifl!vh#v#v-#v#v#vH:V l t,55-555H/ /  / alp2yts $$Ifl!vh#v#v-#v#v#vH:V l t,55-555H/ /  / alp2yts $$Ifl!vh#v#v-#v#v#vH:V l t,55-555H/ /  / alp2yts $$Ifl!vh#v#v-#v#v#vH:V l t,55-555H/ /  / alp2yts $$Ifl!vh#v#v-#v#v#vH:V l t,55-555H/ /  / alp2yts $$Ifl!vh#v#v-#v#v#vH:V l t,55-555H/ /  / alp2yts $$Ifl!vh#v#v-#v#v#vH:V l t,55-555H/ /  / alp2yts DyK http://narodne-novine.nn.hr/yK Rhttp://narodne-novine.nn.hr/yX;H,]ą'c^ 2 0@P`p2( 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p 0@P`p8XV~_HmHnHsHtH@`@ NormalCJ_HaJmHsHtH DA`D Default Paragraph FontRi@R  Table Normal4 l4a (k (No List 6U@6  Hyperlink >*B*phROR  Char Char Char$da$CJaJ@&@@ }Footnote ReferenceH*J@"J } Footnote TextCJaJmHsHtHB^@2B b Normal (Web)dd[$\$j@Cj \ Table Grid7:V04 @R4 spFooter  !.)@a. sp Page Number6B@r6 x Body TextxtHFVF vd{FollowedHyperlink >*B* ph8J@8 Subtitle 5aJtHPK![Content_Types].xmlN0EH-J@%ǎǢ|ș$زULTB l,3;rØJB+$G]7O٭V$ !)O^rC$y@/yH*񄴽)޵߻UDb`}"qۋJחX^)I`nEp)liV[]1M<OP6r=zgbIguSebORD۫qu gZo~ٺlAplxpT0+[}`jzAV2Fi@qv֬5\|ʜ̭NleXdsjcs7f W+Ն7`g ȘJj|h(KD- dXiJ؇(x$( :;˹! I_TS 1?E??ZBΪmU/?~xY'y5g&΋/ɋ>GMGeD3Vq%'#q$8K)fw9:ĵ x}rxwr:\TZaG*y8IjbRc|XŻǿI u3KGnD1NIBs RuK>V.EL+M2#'fi ~V vl{u8zH *:(W☕ ~JTe\O*tHGHY}KNP*ݾ˦TѼ9/#A7qZ$*c?qUnwN%Oi4 =3N)cbJ uV4(Tn 7_?m-ٛ{UBwznʜ"Z xJZp; {/<P;,)''KQk5qpN8KGbe Sd̛\17 pa>SR! 3K4'+rzQ TTIIvt]Kc⫲K#v5+|D~O@%\w_nN[L9KqgVhn R!y+Un;*&/HrT >>\ t=.Tġ S; Z~!P9giCڧ!# B,;X=ۻ,I2UWV9$lk=Aj;{AP79|s*Y;̠[MCۿhf]o{oY=1kyVV5E8Vk+֜\80X4D)!!?*|fv u"xA@T_q64)kڬuV7 t '%;i9s9x,ڎ-45xd8?ǘd/Y|t &LILJ`& -Gt/PK! ѐ'theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsM 0wooӺ&݈Э5 6?$Q ,.aic21h:qm@RN;d`o7gK(M&$R(.1r'JЊT8V"AȻHu}|$b{P8g/]QAsم(#L[PK-![Content_Types].xmlPK-!֧6 0_rels/.relsPK-!kytheme/theme/themeManager.xmlPK-!0C)theme/theme/theme1.xmlPK-! ѐ' theme/theme/_rels/themeManager.xml.relsPK] b /x87=@˘>˘ %%%(: &`2.B|Ugqz")M"jlsuwQSTVWYZ\]^mo"NqtJV>NГ Z<p/FdwwRUX[_`abcdefghijklnT\TTeIfUfXffffgggrg|ggggg1hQS"%RTUXy{GInopsz{$%&(*,.1KLU V d f r s | } @ A W X b d |}')jk0246>?Z[]`lnUW&'FHCDcfz{HIT U c e o s !!e#f#h#j#l#p###6$7$@$B$U$V$0%2%A%C%b%c%{%|%%%Q&S&&&&&6'9'A'B'''''''((((()++++++++++++ , ,,,------------n.o...//////////0000000000111111111111225262c2d2e2g2i2m2222233444444555555667777v8z83949J9N99999::H<I<O<Q<S<V<<<1=3=7=9=W=X=x=y=>>>>j>l>>>>>>>=???J?K?????1@2@h@i@@@@@@AGABBCCCCDDUDVD\D^DiDmDDDDDDDDDDDDDEE#E(E5E7ElEmEsEtEEEEEFFAFBFLFMFSFTFvF{FFFFFFFFF`GaGcGdGsGuGGGGG/H1HHHHHHHHHRRRRSTSSSSSSSSST]TTTVVWWXYYYYY[[[[\ \\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\\3]4]|]}]H^I^^^z_{_____I`J`5a6aaa}b~bc cccdd d#d(d+d-d0d7d9dOdPdRdSd]d^dfdhdxdyddd eeteueeJfUfffggsg|ggg2hErsNOϋЋfgio%&(*,5')34>?KLMNZ[celmuv~’ǒɒҒӒԒՒڒے!#%+-/8>?ACGHJKORacfgnprsz{}abnpƖǖҖӖٖږۖܖ  !-./0<=EGQRZ[cdlmstyzėŗ̗͗ԗ՗֗ח Ƙɘ̘,-69QSWXrsz{c d -.\]himnr s n#p###6$7$B%C%R&S&8'9'''++ , ,--//224444M9N9>>??1@2@h@i@@@FAGAkDmDDDDDDDDDDDDDDDDDDDDD"E(E*E+E-E.E6E7E>E?EFEGENEOEUEVE]E^EeEfEkElErEtEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEEFF F F F FFFFF$F%F,F-F4F5F=F>FEFFFKFLFRFTFuF{F}F~FFFFFFFFFFFFFFFFFKJMJVJXJLLOOSSSSTTjUkUUUxVyVVVWW-X.XXX>Y?YYY[[[[\ \\\\\3]4]|]}]H^I^^^z_{___I`J`5a6aaa}b~bc cccddxdyddd eeteueeJfi/j^j_j&k'kkkYlZlllYmZmmmBnCnolo1rr$s%sssttmunuVvWvvvww`xaxxxaybyyydzezzz8{9{||u|v|}}i}j}}}}~~ ̀Ҁ Ʌ̅@Eko/528 ɘ̘-Q%s1 d nafs p##6$C%S&)*-].6=7N9a;V<9=>??i@@mDxDtEEFSS3UkUUU;VyVWWX.XiXXY?YYYZ[_[[[ \W\\\\^^G_{_ `J``6aaa@b~bb ctcccd^dyddeQeueHj_jokkll1mZmmmnCnno s%sssttRunu=vWvvvwwMxaxxx=ybyyyyezzz{|N}j}}}} lɘ̘}ɘ̘ T {&PW@DEFIKL˘ "&*26@BDH`fhtUnknownG.[x Times New Roman5Symbol3. .[x Arial?= .Cx Courier New;WingdingsA$BCambria Math"1h8v8vk@k@Yxr4}} 3qHX ?2!xx DocIva Sorta - BilajacNIKOLAUS4         Oh+'0@x    (08DocIva Sorta - Bilajac Normal.dotm NIKOLAUS2Microsoft Office Word@F#@@)&@@)&k՜.+,D՜.+,L hp   Medicinski fakultet u Rijeci@} Doc Title 8@ _PID_HLINKSA8~G<http://narodne-novine.nn.hr/-9;javascript:AL_get(this, 'jour', 'Camb Q Healthc Ethics.'); 6Mhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Oreskovi%C4%87%20S%22%5BAuthor%5Dj#3Hhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Steinkamp%20N%22%5BAuthor%5DT0Fhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Gordijn%20B%22%5BAuthor%5Dx1-Phttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Babi%C4%87-Bosnac%20S%22%5BAuthor%5D *Mhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Franceti%C4%87%20I%22%5BAuthor%5DNY'Nhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Makar-Ausperger%20K%22%5BAuthor%5D)$Hhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Borovecki%20A%22%5BAuthor%5Dm!<javascript:AL_get(this, 'jour', 'Med Health Care Philos.');d8Ghttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Slowther%20A%22%5BAuthor%5DZRQhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22R%C3%B3zy%C5%84ska%20J%22%5BAuthor%5DNJhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Meulenbergs%20T%22%5BAuthor%5Du Ghttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Guerrier%20M%22%5BAuthor%5Dn)Dhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Glasa%20J%22%5BAuthor%5D]Fhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Gefenas%20E%22%5BAuthor%5D) Hhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Borovecki%20A%22%5BAuthor%5DT Fhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Gordijn%20B%22%5BAuthor%5Dj#Hhttp://www.ncbi.nlm.nih.gov/pubmed?term=%22Steinkamp%20N%22%5BAuthor%5D!E+http://www.religionlink.org/tip_050822.phppmailto:iva.sorta@medri.hr  !"#$%&'()*+,-./0123456789:;<=>?@ABCDEFGHIJKLMNOPQRSTUVWXYZ[\]^_`abcdefghijklmnopqrstuvwxyz{|}~     Root Entry F~-&Data 1Table2fWordDocument4SummaryInformation(DocumentSummaryInformation8CompObjr  F Microsoft Word 97-2003 Document MSWordDocWord.Document.89q