Pregled bibliografske jedinice broj: 1004238
Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti
Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti // Istine i zablude o reformi znanosti i visokog obrazovanja / Barbić, Jakša (ur.).
Zagreb: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU), 2019. str. 87-127
CROSBI ID: 1004238 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju i
znanosti
(Quality Assurance in Higher Education and Science)
Autori
Potočnjak, Željko
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Poglavlja u knjigama, znanstveni
Knjiga
Istine i zablude o reformi znanosti i visokog obrazovanja
Urednik/ci
Barbić, Jakša
Izdavač
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (HAZU)
Grad
Zagreb
Godina
2019
Raspon stranica
87-127
ISBN
978-953-347-219-5
Ključne riječi
osiguravanje kvalitete, znanost, visoko obrazovanje, Europski prostor visokog obrazovanja, Bolonjski proces, Standardi i smjernice za osiguravanje kvalitete, Hrvatska, akreditacija, reakreditacija, Agencija za znanost i visoko obrazovanje
(European Higher Education Area, Bologna Process, Standards and Guidelines for Quality Assurance in the European Higher Education Area, Higher education, Science, Croatia, Quality Assurance, Accreditation, Reaccreditation, Agency for Science and Higher Education)
Sažetak
U radu se analizira, pretežno s pravnog stajališta, razvoj i glavne značajke sustava osiguravanja kvalitete u visokom obrazovanju i znanosti. Autor analizira doprinos koji su stvaranju i razvoju toga sustava dali UNESCO, Vijeće Europe i Europska unija, te razvoj hrvatskog sustava razmatra u kontekstu stvaranja Europskog prostora visokog obrazovanja. Posebnu pozornost posvećuje donošenju i razvoju Standarda i smjernica za osiguravanje kvalitete u Europskom prostoru visokog obrazovanja (ESG) te utemeljenju Europskog udruženja za osiguravanje kvalitete u visokom obrazovanju (ENQA) i Europskog registra agencija za osiguravanje kvalitete (EQAR). Središnji dio rada posvećen je analizi razvoja hrvatskog sustava, osobito nakon utemeljenja Agencije za znanost i visoko obrazovanja (2004/2005. godine) i donošenja Zakona o osiguravanju kvalitete u znanosti i visokom obrazovanju iz 2009. Nakon analize složene i zahtjevne strukture postojećeg sustava u kojoj se isprepliću brojni pravni akti i nadležnosti različitih tijela zaključuje da je u proteklih deset godina sustav polučio značajne pozitivne rezultate, ali da ga je potrebno i dalje razvijati. Smatra da treba nastaviti slijediti europska stremljenja među kojima posebno ističe stavljanje studenta u centar poučavanja, povezivanje znanosti i visokog obrazovanja, usklađivanje broja ECTS-a sa stvarnim opterećenjem studenata, jasnije definiranje kvalifikacija i ishoda učenja, unapređenje načina provjere postizanja predviđenih učenja, razvoj online i mješovitih (blended) načina poučavanja te razvoj kraćih oblika cjeloživotnog učenja. Kritizira nastojanja da se ozakone rješenja koja bi umjesto istorazinskog (peer review pristupa) otvorila prostor za veći politički utjecaj izvršne vlasti (nadležnog ministarstva) na te postupke. Smatra da je sva pitanja potrebno urediti samo jednim zakonom te glavne ovlasti za donošenje standarda i postupaka vrednovanja povjeriti Akreditacijskom savjetu Agencije za znanost i visoko obrazovanje. Zalaže se za podizanje standarda kvalitete, naročito u odnosu na broj i kvalifikacije nastavnika. Polazeći od pozitivnih iskustava vezanih uz sudjelovanje stranih znanstvenika i stručnjaka u postupcima reakreditacije zalaže se za njihovo značajnije sudjelovanje i u postupcima inicijalne akreditacije.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Pravo