Naslov
Proširenje kognitivnoga modela paničnoga poremećaja: čemu nas uči doživljaj vremena?
(The extension of the cognitive model of panic disorder - what can we learn from time perception?)

Autori
Čuržik, Doris. ; Jokić-Begić, Nataša

Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Sažeci sa skupova, sažetak, znanstveni

Izvornik
24. Dani Ramira i Zorana Bujasa, Knjiga sažetaka / - Zagreb, 2019, 87-87

Skup
24. međunarodni psihologijski znanstveni skup: Dani Ramira i Zorana Bujasa (DRZB 2019)

Mjesto i datum
Zagreb, Hrvatska, 11.04.2019. - 13.04.2019

Vrsta sudjelovanja
Predavanje

Vrsta recenzije
Međunarodna recenzija

Ključne riječi
anksiozna osjetljivost, strepeći kognitivni stil, panični poremećaj, stresna reaktivnost ; doživljaj vremena
(ananxiety sensitivity ; looming cognitive style ; panic disorder ; stress reactivity ; time perception)

Sažetak
Svrha ovoga istraživanja bila je istražiti osnovne pretpostavke proširenja kognitivnoga modela paničnog poremećaja koje objedinjuje faktore anksiozne osjetljivosti, strepećeg kognitivnog stila, doživljaja stresa i protoka vremena u osoba s paničnim poremećajem. Metodologija: Istraživački uzorak sačinjavali su sudionici kliničke skupine s paničnim poremećajem (N=30) kao i sudionici usporedne skupine (N=30). Istraživački problemi provjereni su kvazieksperimentalnim nacrtom koji je uključivao mjere fiziološke aktivnosti i subjektivne procjene pobuđenosti u situacijama procjene vremena tijekom opuštanja, iščekivanja i primjene stresora. Nadalje, provjeren je odnos osobina anksioznosti, anksiozne osjetljivosti i strepećeg kognitivnog stila te mjera fiziološke i subjektivne pobuđenosti i doživljaja vremena s obzirom na situacije i pripadnost skupini. Rezultati: Osobe s paničnim poremećajem donekle su fiziološki i subjektivno reaktivnije u odgovoru na stresor. Za osobe s paničnim poremećajem vrijeme tijekom stresa teče sporije u odnosu na opuštanje te se kraće zadržavaju u situaciji primjene stresora. Doživljaj sporijega protoka vremena povezan je s izraženošću anksiozne osjetljivosti u ovih sudionika. Subjektivno doživljena promjena pobuđenosti nakon stresora uvećava se s izraženošću osobine strepećeg kognitivnog stila, kao i tjelesnih ili socijalnih strepnji u osoba s paničnim poremećajem. U usporedne skupine ovaj je doživljaj uvećan tek s izraženošću tjelesnih strepnji. Zaključak: Dobiveni nalazi potvrđuju smjer pretpostavki proširenja kognitivnoga modela paničnoga poremećaja. Rezultati ističu potrebu razmatranja uloge distorzija u percepciji vremena i dinamike fiziološke i subjektivne stresne pobuđenosti u nastanku, intenziviranju i održavanju paničnoga poremećaja.

Izvorni jezik
Hrvatski

Znanstvena područja
Psihologija

POVEZANOST RADA