Pregled bibliografske jedinice broj: 1001422
Prekid biološke terapije u liječenju djece s upalnim reumatskim bolestima
Prekid biološke terapije u liječenju djece s upalnim reumatskim bolestima, 2016., diplomski rad, diplomski, Medicinski fakultet, Zagreb
CROSBI ID: 1001422 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Prekid biološke terapije u liječenju djece s upalnim reumatskim bolestima
(DISCONTINUATION OF BIOLOGICAL THERAPY IN CHILDREN WITH INFLAMMATORY RHEUMATIC DISEASES)
Autori
Ištuk, Karla
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Ocjenski radovi, diplomski rad, diplomski
Fakultet
Medicinski fakultet
Mjesto
Zagreb
Datum
15.07
Godina
2016
Stranica
39
Mentor
Jelušić, Marija
Ključne riječi
prekid biološke terapije ; relaps bolesti ; juvenilni idiopatski artritis
(discontinuation of biological therapy ; disease relapse ; juvenile idiopathic arthritis)
Sažetak
Uvod: Biološki lijekovi iznimno su unaprijedili liječenje juvenilnog idiopatskog artritisa (JIA). Usprkos sigurnosti i učinkovitosti, još uvijek postoje dvojbe vezane uz njihovu uporabu obzirom na visoke troškove liječenja te povećani rizik razvoja infekcija i malignih bolesti. U recentnim smjernicama za liječenje JIA jasno je definirano vrijeme uvođenja bioloških lijekova. Međutim, vrijeme obustavljanja navedene terapije po postizanju kliničke remisije, kao i rizik relapsa bolesti, ostaju nejasni. Cilj: ovog istraživanja bio je utvrditi trajanje kliničke remisije tijekom terapije biološkim lijekovima te rizik relapsa po prekidu njihove aplikacije u bolesnika s JIA. Metode i ispitanici: U istraživanje su uključena djeca oboljela od juvenilnog idiopatskog artritisa (JIA) liječena anti-TNF, anti-IL-1 i anti-IL-6 pripravcima u Zavodu za imunologiju i reumatologiju, Klinike za pedijatriju, KBC-a Zagreb u Referentnom centru za pedijatrijsku i adolescentnu reumatologiju Ministarstva zdravstva RH, u razdoblju od 2010. do 2015. godine. Rezultati: Od 71 pacijenta oboljela od JIA liječenih biološkom terapijom, s obzirom na uspješno postignutu i održavanu remisiju, u njih 17 (9 djevojčica i 8 dječaka) ukinuli smo biološku terapiju. Biološka terapija započeta je u prosjeku nakon 2 godine (0, 1-13) trajanja bolesti. Liječenje biološkom terapijom u prosjeku je trajalo 34 mjeseca (3-66), a pacijenti su u postignutoj remisiji u prosjeku bili 27 mjeseci (3-60) prije prekida iste. Rani relaps, unutar 6 mjeseci, razvilo je 5/17 pacijenata (29, 4%), dok je jedna pacijentica (5, 9%) razvila relaps u idućih 6 mjeseci. Jedanaest pacijenata (64, 7%), do kraja ovog istraživanja, nije razvilo relaps bolesti te su ostali u remisiji, u prosjeku 11 mjeseci (6-51). Zaključak: Iako se prekid biološke terapije još uvijek temelji samo na iskustvima pedijatrijskih reumatologa, zbog ozbiljnih posljedica koje može uzrokovati dugotrajna primjena biološke terapije, smatramo da u djece oboljele od JIA koja su postigla dugotrajnu remisiju treba pokušati smanjiti ili prekinuti istu. Dobiveni rezultati pokazali su da je 65% pacijenata ostalo u kliničkoj remisiji nakon ukinuća biološke terapije. Razvoj primjerenih smjernica koje definiraju vrijeme i način prekida biološke terapije predstavlja jedan od esencijalnih ciljeva u liječenju i praćenju bolesnika s navedenom bolešću.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Kliničke medicinske znanosti