Pregled bibliografske jedinice broj: 1001012
Konstrukt emergencije – epistemološki, teorijski i metodološki izazovi te praktične implikacije ispitivanja idejnog čvorišta raznorodnih socioloških perspektiva
Konstrukt emergencije – epistemološki, teorijski i metodološki izazovi te praktične implikacije ispitivanja idejnog čvorišta raznorodnih socioloških perspektiva // Polemos : časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira, 19 (2016), 1; 51-76 (recenziran, pregledni rad, znanstveni)
CROSBI ID: 1001012 Za ispravke kontaktirajte CROSBI podršku putem web obrasca
Naslov
Konstrukt emergencije – epistemološki,
teorijski i metodološki izazovi te praktične
implikacije ispitivanja idejnog čvorišta
raznorodnih socioloških perspektiva
(The Construct of Emergence – Epistemological,
Theoretical and Methodological Challenges and
Practical Implications of the Examination of
the Notional Node of Divergent Sociological
Perspectives)
Autori
Žažar, Krešimir
Izvornik
Polemos : časopis za interdisciplinarna istraživanja rata i mira (1331-5595) 19
(2016), 1;
51-76
Vrsta, podvrsta i kategorija rada
Radovi u časopisima, pregledni rad, znanstveni
Ključne riječi
emergencija, mehanizmi, simulacijski modeli, emergencijska paradigma, heuristički potencijal ideje emergencije, praktična primjenjivost
(emergence, mechanisms, simulation models, emergence paradigm, heuristic potential of the idea of emergence, practical applicability)
Sažetak
U središtu pozornosti ovoga rada je ideja emergencije koja pretpostavlja da interagiranje elemenata na mikroravni dovodi do makroefekata koji tvore specifičnu ontološku realnost nesvodljivu na konstitutivne pojedinačne mikrokomponente. Ova ideja primarno se propituje iz rakursa sociologije jer se društvo može razmatrati kao emergentna realnost. Nakon početnih određenja, distingviranja vrsta i ukazivanja na historijski razvitak ideje emergencije, u središnjem dijelu rada prikazuje se kako različite, pa i oprečne, sociološke tradicije tumače emergentnost univerzuma društvenih pojava. Na tom se tragu ideja emergencije identificira kao potencijalno pogodan epistemološki predložak za prevladavanje duboko ukorijenjenih socioloških dihotomija i postizanje većeg stupnja integracije discipline. Kao posebno propulzivan prijedlog u tom smjeru pokazuje se Sawyerova emergencijska paradigma. Potom se razmatra problematika empirijskog ispitivanja emergencije, što u središte pozornosti dovodi metodologiju simulacijskog modeliranja. Razmatranjem tog tematskog sklopa ukazuje se na prednosti primjene simulacijskih modela koje se reflektiraju u heurističkom potencijalu, povećanju eksplanacijske snage, unapređenju metodologije i povećanju stupnja prediktivnosti sociologije. Indiciraju se i njihove manjkavosti, koje se ponajprije ogledaju u potrebi za vjernijim modeliranjem društvenog realiteta te nužnosti da se u simulacijske modele ugrade ključne premise interpretativistički, a ne samo pozitivistički usmjerenih socioloških orijentacija. Ukazuje se i na potencijalni aplikativni doprinos simulacijske metodologije pri eventualnom preveniranju disruptivnih emergentnih pojava poput nasilnih konflikata. U zaključku se akcentira da valja ustrajati na tematiziranju ideje emergencije u sociologiji.
Izvorni jezik
Hrvatski
Znanstvena područja
Sociologija
