hrvatski

Uloga molitve i askeze za osobni i zajedničarski život Reda bosonogih karmelićana

Autor smatra da je opravdani koncilski naglasak na središnjosti liturgije za duhovni život vjernika, često shvaćen na isključiv način, što je jedan od razloga pada interesa za individualnu molitvu a još više za askezu u suvremenom eklezijalnom kontekstu. Zadanu temu razrađuje na temelju nauka troje karmelskih naučitelja. Tereziji Avilskoj, daje veći prostor u govoru o molitvi, dok u razradi askeze veću pažnju pridaje Ivanu od Križa i Tereziji iz Lisieuxa. Jednu i drugu temu predstavlja kroz četiri perspektive: teologalnu, apsolutnu, dinamičku i perspektivu prilagodbe. Teologalnoj pridaje središnju važnost, jer sve ostale na određeni način proizlaze iz nje kao logične posljedice.

molitva, askeza, teologalni život, sjedinjenje, duhovni razvoj, kontemplacija, duhovna suhoća.

nije evidentirano