hrvatski

Sveta glazba: glazbena baština Rimske Crkve – gregorijanski koral

U Rimskoj Crkvi gregorijanskom koralu pripada važno mjesto i važna funkcija. Naročito u liturgiji. Iako se to u današnjoj liturgijsko-glazbenoj praksi često zaboravlja, pedeseta obljetnica pokoncilskoga Naputka Musicam sacram iz 1967. godine, pruža prigodu za ponovno razmišljanje o vrijednosti te glazbene vrste u liturgijskim slavljima. U Konstituciji „Sacrosantum concilium“ Drugoga Vatikanskoga koncila govori se o „svetoj glazbi“ koja je „to svetija što se tješnje poveže s liturgijskim činom“. Samo takvu glazbu s pravom možemo nazvati „liturgijska“, „sveta“ glazba. Dakle, „liturgijska glazba“ je ona „sveta glazba“ koja se može konkretno uvrštavati u bogoštovlje. Svjesna funkcije glazbe za liturgiju Crkva se nije (to i ne smije!) odrekla blaga „svete glazbe“ (gregorijanskog korala) ni nakon uvođenja narodnog jezika u liturgiju. Drugi vatikanski sabor je gregorijansko pjevanje prepoznao kao „pjevanje rimske liturgije“ koje treba čuvati, ne isključujući druge vrste glazbe, pod uvjetom da ta glazba odgovara duhu liturgijskoga čina (SC, br.117). Jasno je da danas ne treba težiti „gregorijanskoj renesansi“ no, može se (i mora se) težiti kulturnom oporavku gregorijanskog korala koji i danas poziva na kreativnu vjernost!

sveta glazba, liturgijska glazba, vrste svete glazbe, gregorijanski koral, naputak Musicam sacram

nije evidentirano