hrvatski

(Ne)ugroženost hrvatskih kršćanskih i crkvenih korijena u Europskoj uniji?

Kršćanski i crkveni korijeni koji su oblikovali etos hrvatskog naroda kroz povijest sve do današnjih dana dadu se promotriti na više razina. Prva razina je individualna i osobna svijest većine hrvatskih građana koji su svoju religioznost, crkvenost i pripadajuću etiku živjeli dosljedno, prkoseći svim izazovima vremena. Druga razina kršćanskih i crkvenih korijena jesu svi oni izvedeni oblici života koji su zaživjeli u tradiciji, kulturi, umjetnosti i folkloru. Treća je razina strukturalna, tj. oživotvorenje individualnih vjerskih i etičkih načela pojedinaca u strukturama društva i zajednice, počevši od obitelji preko struktura šire društvene zajednice pa sve do najviše zakonodavne razine države. Ti će kršćanski i crkveni korijeni ulaskom Hrvatske u Europsku uniju doživjeti velike preinake. To, međutim, ne znači da će samim time biti ugroženi. Problem (ne)ugroženosti kršćanskih korijena nije samo i prvenstveno pitanje očuvanja »kršćanske duše« hrvatskih građana. Na prvoj razini ova je »duša« već poprilično nagrizena procesima globalizacije koji su zahvatili hrvatsko društvo. Za to ima bezbroj primjera kako na planu prakticiranja vjere kultom tako i na planu osobnog morala. Isto tako ne može se očekivati da će kršćanski korijeni na drugoj razini pretrpjeti veliku štetu. Ti oblici religioznosti na planu tradicije, kulture i folklora, koji su tijekom povijesti postali gotovo mitološki, bit će svakako oslabljeni, ali to i ne mora predstavljati veliku opasnost za život hrvatskih građana, njihovu religioznost i Crkvu. Problem je uvidjeti jesu li ugroženi oni kršćanski i crkveni korijeni koji su u hrvatskom narodu povijesno bili u temeljima nekih struktura i koji su nadahnjivali rješenja na političkom, gospodarskom, socijalnom i kulturnom planu. Drugim riječima, ključno pitanje (ne)ugroženosti odnosi se na problem hoće li religiozni korijeni u svijesti hrvatskih građana unutar Europske unije moći biti dovoljno jaki da utječu na strukture društva i države, na zakonodavstvo, politiku i gospodarstvo. Valja npr. sagledati mogućnost ugroženosti kršćanskih korijena na području socijale ukoliko se socijalna problematika svede samo na problem financiranja i potpuno odvoji od principa solidarnosti koji je temelj kršćanske socijalne politike. Svakako će nova situacija utjecati na odnos vjerskog identiteta i onoga nacionalnog. No, može se očekivati da će ulazak u Uniju pospješiti stvaranje društvene solidarnosti i ostalih društvenih kreposti kao što su tolerancija, transparentnost, supsidijarnost, ali i pospješiti razvoj javnog mnijenja u Crkvi. Konačno, važno je razmotriti kako ulazak u Europsku uniju može pružiti veliku pastoralnu korist našoj domovinskoj Crkvi na raznim područjima njezina djelovanja.

kršćanski i crkveni korijeni ; (ne)ugroženost ; Europska unija ; identitet ; ksenofobija ; solidarnost ; supsidijarnost ; društvene kreposti ; bioetika ; Crkva u Hrvatskoj

nije evidentirano