hrvatski

Teologija oslobođenja i opredjeljenje za siromašne

Teologija oslobođenja učinila je svojevrsni zaokret u nastojanjima da Crkva usvoji opredjeljenje za siromašne kao strateško, a ne samo taktičko pitanje. Crkveno učiteljstvo taj njezin cilj nikada nije doveo u pitanje, a kritike su se odnosile na sredstva i metodologiju. Ako je teologija oslobođenja potaknula analizu biblijskih tekstova na temu siromaštva, istodobno je promovirala svojevrsno »političko« čitanje Biblije. Ako je učinila antropološki pomak, stavljajući konkretnog čovjeka u prvi plan teološkog razmišljanja, svojom metodologijom koja kreće od analize stanja stvari, očito usvaja neke segmente marksističke analize u kojoj je klasna borba osnovni zakon povijesti. Ako je siromahe pretvorila u subjekte teološkog razmišljanja, zanemarila je činjenicu da opredjeljenje za siromašne ne može biti apsolutni prioritet Crkve, jer bi na taj način došao u pitanje istinski smisao evanđeoskog oslobođenja koje se događa u perspektivi vječnosti i nije samo ovozemaljsko oslobođenje. Opredjeljenje za siromašne, zaslugom Koncila i teologije oslobođenja, postaje eminentno teološko pitanje i prije negoli pitanje etike to je pitanje autentičnosti vjere. Ono ne smije ostati unutarcrkveni prioritet, nego mora zahvatiti i društvene strukture. Ono nije ponajprije karitativni pojam, nego čimbenik ostvarenja socijalne pravednosti. Siromasi postaju edukatori društva jer potiču na uvažavanje nekih kreposti koje su pale u zaborav. Zato je potrebno razjasniti kako opredjeljenje za siromašne može postati kriterij političkog razlučivanja i gospodarskog planiranja, a pogotovo djelovanja Crkve i njezine teološke misli.

teologija ; oslobođenje ; spasenje ; opredjeljenje za siromašne ; Crkva ; politika ; društvo

nije evidentirano