hrvatski

Šimundićev opis imeničnoga genitiva množine u Šitovićevoj "Pisni od pakla"

Raspravljajući godine 1995. u zborniku "Ljubuški kraj, ljudi i vrijeme" o jezičnim osobitostima "Pisne od Pakla" fra Lovre Šitovića Ljubušaka, Mate Šimundić posvećuje posebnu pozornost pojedinim padežnim nastavcima koji se javljaju u sklonidbi imenica svih triju rodova. Pri tome ustvrđuje da je »s gledišta padežnih morfema svakako najzanimljiviji genitiv množine«, i to zato što se Šitović »služi svima oblicima, što se tada upotrebljivahu u hrvatskoj književnosti«. U radu se potanko razmatra Šimundićev opis genitiva množine svih sklonidbenih uzoraka, te se, na osnovi popisa svih genitiva množine u "Pisni" kao i u ostalim Šitovićevim objavljenim djelima ("Grammatica Latino-Illyrica", "Liist nauka karstjanskoga"), upozorava na visoku čestotu genitiva množine s dočetkom "-h" u cjelokupnu Šitovićevu opusu, što ovoga pisca, poslužimo li se Kurelčevim izričajem, uvršćuje među izrazite "ah(k)avce". Podsjeća se također na različita gledišta o tome "-h" u povijesti hrvatske filologije, posebice pak na dva Jagićeva oprječna mišljenja izrečena unutar desetak godina, te na Schleicher–Lászlóov stavak o tome da je posrijedi prijenos lika lokativa množine u genitiv množine. Na kraju se razmatra Šimundićevo mišljenje o razlozima porabe različitih nastavaka u genitivu množine, kao i njegovo stajalište o tome dočetnome "-h", te se pokušava odgovoriti na pitanje kako treba tumačiti spomenuto "-h", dotično takve genitive množine, u Šitovićevim djelima, uzevši u obzir sve što je objavio.

Mate Šimundić ; Lovro Šitović Ljubušak ; Pisna od pakla ; dočetno -h ; genitiv množine ; sklonidba imenica ; hrvatski književni jezik

nije evidentirano