hrvatski

Crkva i kršćani između proroštva i konformizma

Nesumnjivo je da je utjecaj proroka na religiju u Izraelu vidljiv u tome da su oni proširili doseg i utjecaj religije izvan granica kulta i obreda. Iako su blagdani i kult bili nezaobilazni dio identiteta izabranog naroda, proroci su nastojali da kult ne izgubi poveznicu s poviješću. Iz perspektive vjere ustajali su protiv nepravde i time izraelskoj religiji udijelili jednu izrazito etičku komponentu. U skladu s time i mi smo mnogo više tinte potrošili na proročki odnosno konformistički odnos Crkve prema vani, u odnosu na politiku, gospodarstvo, društvena i svjetonazorska pitanja. Postavlja se pitanje koliko smo bili proročki ili konformistički kada je trebalo govoriti o korupciji, političkom pragmatizmu, podmićivanju, nepravednostima u društvu. Ipak, evidentno je da je tema o proroštvu i konformizmu danas „nametnuta“ postupnim gubljenjem povjerenja u Crkvu i u njezinu vjerodostojnost, proizašla je iz svojevrsne krize u Crkvi, uzrokovane, između ostaloga, nemilim događanjima kao što su financijske manipulacije i spolno zlostavljanje. To nameće dodatno pitanje o kojem se manje govorilo: koliko smo proročki ili konformistički u našem pastoralnom djelovanju, u ophođenju sa sakramentima ili sakramentalijama, u odnosu na probleme i afere u samoj Crkvi, koliko smo uspjeli postići uravnoteženost između institucionalizma i karizme u samoj Crkvi. Nije dovoljno da Crkva bude „savjest društva“. Ključno je pitanje ima li ona nekakvu viziju budućnosti, kamo idemo ili nam je ići, jesmo li proročki sposobni biti korak ispred svijeta i njegovih pragmatizama.

konformizam ; proroštvo ; Crkva ; svijet ; društvo ; pastoral

Rad je predavanje održano na Simpoziju u Zagrebu